RIJEKA Dan nakon horora pod naslovom »Rijeka – Osijek 0:2« nogometni se Kvarner još uvijek pitao: »Što smo to gledali u nedjelju i kako se opet uspjelo izgubiti od Osijeka, kod kuće«?

Kako Mateo Erceg odjednom sudi toliko očajno loše da mu navijači posprdno skandiraju ime? Kako Zlomislić u 4. minuti onako gurne loptu suigraču da zapravo asistira protivniku za gol koji na kraju sam sebi zabije? Kako ti se dva toliko važna igrača kao Fruk i Barišić ozlijede, a oni koji su ih »polomili« ne dobiju ni žuti karton? Kako nakon dviju povezanih pobjeda i plasmana u finale Hrvatskog kupa kod kuće padneš od ekipe koja se do jučer borila za goli prvoligaški život? Koliko oscilacija i različitih lica jedna momčad može pokazati u jednoj sezoni, od povijesnih trijumfa do »Benny Hill poraza«?

Jedini koji je protiv Osijeka odigrao na pravoj razini bio je onaj od kojeg se to najmanje očekivalo. Christian Legbo, 24-godišnji lijevi bočni iz Obale Bjelokosti. Tek treći put u početnoj postavi, ali – vihor po lijevom boku. Obrambeno još treba doradu, no prema naprijed… Odličan.

– Hvala vam na komplimentima, ali na žalost, svaki osobni uspjeh blijedi ako ekipa ne napravi ono što želi i očekuje. A mi smo baš kiksali. Tako da… Nisam dobre volje – pričao je vidno utučeni Legbo u svom prvom istupu za hrvatske medije.

Hrabrost

Od Osijeka ste izgubili utakmicu koju niste smjeli, ali sve skupa bio je niz nevjerojatnih pehova, vratarskih, igračkih i sudačkih kikseva, teških ozljeda… Niti ste igrali nešto posebno dobro, niti ste imali sreće. Je li sportski peh glavni razlog poraza?

– Čak se mogu složiti da nije bilo sreće, ali ne i da u tome treba tražiti glavni uzrok poraza. To je onda i traženje alibija. U nogometu sreću treba zaslužiti. Jednostavno, nismo odigrali dovoljno dobro. Sad moramo podići glave, suočiti se s vlastitim pogreškama i već na sljedećoj utakmici, koliko god protivnik bio jak, odigrati daleko bolje.

Gostovanje kod Dinama. Teška utakmica, posebno nakon ovog poraza od Osijeka?

– Ne! Nema teških utakmica kad smo mi pravi. Samo se treba dobro pripremiti i otići u Zagreb odigrati disciplinirano i hrabro. Utakmice ti postanu teške ako sam to omogućiš protivniku.

Rodna Afrika, Azija, sjever Europe pa Mediteran. Od bjelokošćanske metropole Abidjana preko Armenije i Finske do Rijeke. Kako ste došli do Kvarnera, kako to da je odabir pao baš na Rijeku?

– U Finskoj sam bio s Ramirom Munozom koji je danas pomoćni trener u Rijeci. Razgovarali smo, predstavio mi je sve prednosti prelaska iz Finske u Hrvatsku i nisam dugo razmišljao. Bilo je jasno kako su Rijeka i Hrvatska veliki pozitivni iskorak u odnosu na finski Inter Turku. I to je potvrđeno odmah u mojim prvim riječkim danima.

Tko su vam igrački uzori?

– Prije svih Brazilac Marcelo, čudesne je stvari radio i osvajao trofeje s Realom. Što se tiče igrača iz domovine, to je Arthur Boka koji je igrao za Malagu, Strasbourg, Stuttgart…

Klasa

Da. I ispao od Rijeke u play-offu Europske lige 2013. čime je krenula riječka nogometna renesansa…

– Ozbiljno?! Nevjerojatno. On je ispao od Rijeke, a ja sad igram za Rijeku. Mali je svijet, posebno kad se baviš ovim zanimanjem – ipak je malo osmijeha ukrasilo lice mladog Bjelokošćanina.

Koji su vas HNL igrači najviše impresionirali?

– A to je lako. Toni Fruk. Čovjek je hrvatski reprezentativac, već je time sve rečeno, a još kad ga vidiš kako igra, treniraš s njim… Toni je klasa za sebe.

Klub, grad, zemlja… Kakvi su dojmovi, kako ste se snašli u novom okruženju i posve novoj kulturi za vas?

– Grad je prekrasan, cijeli kraj, ta kombinacija mora i planina je fenomenalna. A klub… To sam znao i prije nego sam došao, HNK Rijeka je veliki i vrhunski organizirani klub. Zato sam tu. I uživam. Prilagodio sam se, ulazim u pravu formu. Potpisao sam do ljeta 2028., a želja i plan je ostati u Rijeci još dugo. Ove sezone idemo po Hrvatski kup, a sljedeće klub kao što je Rijeka mora opet startati s ambicijom da osvoji novi naslov prvaka Hrvatske – rekao nam je Legbo.

Dečko iz zemlje Didiera Drogbe… Predodređen da s vremenom postane – jedan od najjačih aduta ove Rijeke.