OPATIJA – Koliko je zapravo vremešna Stara Dama? Poznato je da je Opatija prošle godine obilježila 180 godina organiziranog turizma i da je prema izgradnji prvih kuća i naseljavanju zapravo jedna mlada sredina, no koliko je stara opatija po kojoj je slavna Opatija dobila ime?

Zahvaljujući zaljubljeniku u Opatiju i odličnom piscu dr. sc. Berislavu Valušeku, povjesničaru umjetnosti, arheologu, muzealcu, konzervatoru, likovnome kritičaru, publicistu i predavaču, danas vrlo aktivnom umirovljeniku koji je napisao knjigu-monografiju »Deset stoljeća crkve i samostana svetog Jakova u Opatiji«, svjetlo dana ugledali su podaci koji bi zauvijek mogli promijeniti dosadašnje postavke.

Prema onome što je nakon 30 godina istraživanja u novoj knjizi napisao Valušek, povijest ove za Opatiju najvažnije crkvice i samostana barem je 500 godina starija od onoga što se smatralo i može se reći da je važna građevina nastala pred oko tisuću godina, negdje između 10. i 12. stoljeća. Je li možda i starija?

Istraživački rad

Kako se moglo čuti na promociji knjige koja je u opatijsku Vilu Antonio privukla mnoge koji su zainteresirani za povijest Opatije i njezinu sakralnu baštinu, prave podatke o starosti prve opatijske zgrade mogla bi otkriti arheološka istraživanja koja bi na red trebala doći u idućih nekoliko godina.

Predstavljanje knjige izašle u nakladi ArTresora u suradnji s Društvom povjesničara umjetnosti Rijeke organizirao je Ogranak Matice hrvatske u Opatiji u suradnji s izdavačima i autorom, a ističući njezine posebnosti i značajnu ulogu koju ima u otkrivanju detalja iz prošlosti ovih prostora, o njoj su govorili povjesničari umjetnosti prof. dr. Vedran Ivanković s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, prof. dr. Marijan Bradanović s Filozofskog fakulteta u Rijeci, pater Mirko Vukoja iz župe sv. Jakova, te sam autor, dr. sc. Berislav Valušek.

Foto David Kurti

Pohvalno se i o knjizi i o njezinom autoru, znamenitom Opatijcu Berislavu Valušeku, izrazio na promociji i opatijski gradonačelnik Fernando Kirigin koji je izdanje tiskano dvojezično, na hrvatskom i engleskom jeziku, ocijenio ukoričenjem »jako dobrog istraživačkog rada« koji animira čitatelje na otkrivanje važnih detalja o tome što se davnih dana zbivalo na ovim lijepim prostorima gdje danas obitavamo.

Književnu večer koja je otkrila važne vijesti iz opatijske povijesti i otvorila vrata prema novim raspravama o njezinom identitetu moderirao je prof. dr. sc. Roberto Žigulić, predsjednik opatijskog ogranka Matice hrvatske.

– Crkva svetog Jakova najstarija je zgrada u Opatiji, iz 10. stoljeća, a zahvaljujući otkriću dva prozorska otvora koji se nalaze na unutrašnjem zidu crkve zaključio sam da se radi o romanici, a romanika je vezana uz 11. i 12. stoljeće.

Možemo govoriti o tome da će daljnje razrađivanje ove teme zahtijevati puno pažnje i truda da bi se utvrdile činjenice o njezinom nastanku.

Drago mi je što je na promociji knjige bio i opatijski gradonačelnik koji je pozitivno reagirao na mogućnost financiranja daljnjih istraživačkih radova.

Tu govorimo o istraživanju južnog zida, fresaka o kojima je govorio i pronašao ih pokojni Branko Fučić, te o mogućnostima da je ovdje nekad postojala ranokršćanska crkva, no za to će biti potrebno malo kopanja, ali i korištenja novih, neinvazivnih metoda arheoloških istraživanja. U svakom slučaju, nadam se da će moja knjiga pomoći u razmišljanjima u tom smjeru – rekao je nakon promocije dr. sc. Berislav Valušek.

Berislav Valušek / Foto: David Kurti

Naziv crkve

Dvojezična knjiga ima stotinjak stranica, uredio ju je dr. sc. Ivan Matejčić, a fotografije potpisuju Franjo Kiš, Fedor Vučemilović, Foto Luigi i Paolo Mofardin, dok je prijevod na engleski napravila Aleksandra Jablan.

Karakteristično je za knjigu da je u njoj autor objedinio sva dosadašnja saznanja brojnih poznatih autora koji su se bavili povijesnoumjetničkim interpretacijama benediktinskog samostana svetog Jakova u Opatiji, s pripadajućima crkvom i zvonikom.

U knjizi koja uz uvod ima još osam poglavlja, donosi se i prijedlog razrješenja staroga spora oko naziva crkve, koji je tumačen kao odrednica lokacije, tj. odnos prema građevinskom sklopu, a trebalo ga je prevesti sa svih triju jezika (latinskoga, talijanskoga i njemačkoga) kao poziciju sveca, odnosno kipa sv. Jakova koji se nalazi na stupu.

– Crkva i danas čuva oblikovne detalje koji upućuju na romaniku, osobito ako tomu dodamo zazidane male, tipično romaničke prozorske otvore na unutarnjem, dvorišnom zidu crkve, otkrivene 2006. godine, kao i romaničku strukturu zidova zidanih klesancima, koja se očitava na gotovo svim pročeljima.

Gotički graditeljski sloj konačno je potvrđen uvidom u unutrašnjost crkve fotografiranu 1906. godine te s pomoću sekundarnih izvora, kao što su arhitektonske snimke, stare fotografije i crteži. Kronološku i tipološku zaokruženost cjeline kasnogotičkih arhitektonskih i plastičkih elemenata crkve potvrdila su i istraživanja Branka Fučića, koji je 1945. godine u crkvi otkrio male ostatke gotičkih zidnih slikarija iz 15. stoljeća – napisao je uz ostalo Valušek koji još piše i o njezinoj kiparskoj ostavštini, adaptacijama krajem 18. stoljeća i u 19. stoljeću, o zvoniku i dogradnji sredinom 20. stoljeća.