RIJEKA Ako ste, kao svi mi, željni još žive riječi, izjava i citata iz doma prvaka s Rujevice… Morat ćete se još samo malo strpjeti. Jer jedina i najpametnija izjava koju se moglo čuti u zadnja dva dana bila je s klupskog vrha, uz gromki smijeh:

– Meni se čini da ih treba pustiti da se najprije otrijezne pa da se naspavaju! Onda će možda netko biti sposoban razgovarati – smijao se Damir Mišković pa dodao:

– Uostalom, osim reprezentativaca, svi su na odmoru. Što podrazumijeva i odmor od medijskih obveza kojih su tijekom sezone imali bezbroj.

Ovo »svi« odnosi se, naravno, na igrače. I možda donekle na trenere. Čija je Rujevica ovih dana dom Vatrenih. Dalić, Modrić i društvo pripremaju se za prve korake prema SP-u, za kvalifikacijske utakmice s Gibraltarom i Češkom.

Odmora nikad nema za one koje vode klub i one koji vode klupsku sportsku politiku. Damira Miškovića, Srećka Juričića, Darka Raića Sudara, Antoninija Čulinu. Njihovih je radnih dana u svakoj godini – 365. Ali i njima treba dati da bar malo odahnu. Ako ni od čega drugog, onda od dodatnih razgovora o najkaotičnijoj od svih nogometnih tema. Prijelaznom roku.

Na kraju krajeva, samo o tome će se i pričati idućih 20 dana dok ne počnu pripreme, a potom će priče o transferima biti svakodnevica još dva i pol mjeseca. Dok »mercato ludilo« ne završi. Što će se dogoditi tek 5. rujna.

Naravno, navijači su i prije kraja sezone već debelo krenuli s mali milijun kombinacija o odlascima i dolascima. Na sve se moguće načine prenose provjerene informacije i »provjerene informacije«. Već je pola SHNL-a prešlo u Rijeku, a dovedeno i nekoliko stranaca.

I nije da su ljudi »inficirani« tom divotom zvanom nogomet baš u svemu u krivu. Rijeka zaista već mjesecima aktivno radi i na domaćem i na stranom tržištu. Ne bi li ispunila svoje i želje Radomira Đalovića.

Koji je podvukao da se nada da će mu Toni Fruk ostati barem za europske kvalifikacije. Što nije nemoguće. Ali i on i svi mi smo itekako svjesni da već danas može stići ponuda koja će oduševiti igrača, a zadovoljiti klub. To je jednostavno tako. Ni PSG, Real Madrid i Manchester City ne mogu predvidjeti baš sve kad je prijelazni rok u pitanju, a kako će onda SHNL klubovi koji doslovno žive od prodaje igrača.

Znamo da je dovedeno krilo/polušpica Omar Sijarić iz Erzgebirge Auea, mladi reprezentativac Crne Gore koji je nominalno osvježenje, a treba dokazati da će postati i pojačanje. Znamo da se aktivirala opcija produženja ugovora za još jednu godinu slovenskom borcu i maratoncu, silno korisnom Dejanu Petroviču.

Pregovori

A pitanje je dana i formalnosti kad će biti produžen ugovor i junačini, igračini, vođi i stoperu Anti Majstoroviću. Kakvu je sezonu čovjek odigrao, to je čudo. Koliko je značio i na terenu i izvan njega, kako je samo stajao ispred svih braneći boje Rijeke i svoje suigrače… Dovodeći ga, Raić Sudar je prošlog ljeta Rijeci doveo jednog od najvažnijih ljudi u osvajanju dvostruke krune!

Znamo da ugovori istječu Djouahri, Selahiju i Godi. Publika se već nekako oprostila s njima, ali, primjerice, Djouahra kaže da su šanse za odlazak i ostanak 50:50. Premda nikako da se klubu očituje o ponudama koje se već tri mjeseca stavljaju pred njega. Selahi je, navodno, Hajduku još jednom postavio zahtjeve kakve mu niti jedan klub neće ispuniti pa nas vjerojatno čeka jedna od klasičnih Selahi sapunica prijelaznog roka. No, sigurno je da se ni Djouahru, ni Selahija neće dovijeka čekati da se izjasne. U nekim slučajevima klub ipak može i mora znati na čemu je.

U završnoj ili jako obećavajućoj fazi su pregovori s nekoliko igrača čija imena se još ne izgovaraju izvan klupskih ureda, ali s velikim se guštom može nagovijestiti da će, ispuni li se barem pola od tih planova (a iskustvo govori da se to u Rijeci uvijek dogodi) Čulina i Raić Sudar napraviti sjajan ljetni posao.

Jedan stranac koji igra u inozemstvu, jedan stranac iz SHNL-a, jedan domaći igrač koji je trenutačno u inozemstvu, jedan domaći igrač koji je zasad dio SHNL konkurencije, po jedan stranac i jedan domaći koji su već bili u SHNL-u, a rado bi se vratili… Ne bacamo vam nikakve ješke niti serviramo floskule jer znamo da se prethodnom rečenicom poklopilo gotovo cijelo nogometno tržište, nego jednostavno najavljujemo u kojem smjeru se ide, mlađa, još žešća, talentiranija i potentnija Rijeka.

Nema, barem zasad, među svim tim potencijalnim pojačanjima niti jednog starijeg od 25 godina. Majstorović, Čop i Škorić su ta kategorija, a Petrovič, Gojak i Menalo mlađi od njih, ali svejedno već rutineri za ovu ligu. Dakle, ako se i dovede neki »prekaljeniji« igrač, to će se dogoditi samo bude li riječ o zaista velikom imenu.

I ne gajimo iluzije. Neće se na prvoj prozivci pojaviti već definirana momčad. Daleko od toga. Jer takvo što jednostavno nije moguće. Iz jednostavnog razloga što je nemoguće znati kad će doći baš ta jedna, savršena ponuda za Fruka. Nemoguće je znati hoće li i kada na Miškovićev stol pasti ponuda koja »iz cipela izuva« i njega i, primjerice, Radeljića. Ili Jankovića. Ili Zlomislića.

A nemoguće je i »na lageru« već imati jednako dobre zamjene ako uopće ne znaš hoće li ti koji igrač i kada otići. A ne možeš znati. Jer takva je SHNL i riječka stvarnost, realnost. Dakle, u Europu neće krenuti već do kraja definirana momčad. To nije moguće.

Čarobnjaci

Zato je Mišković u pravu kada kaže da su svi koji vode naše klubove i slažu naše momčadi svojevrsni »čarobnjaci« koji često u nekoliko dana moraju ni iz čega stvoriti nekoliko milijuna eura ili nekoliko pojačanja.

Ključ svega je ono što na Rujevici stalno ponavljaju, a zaista više ne bi ni trebali, ljudima koji brinu o klubu i prijelaznom roku treba vjerovati. Ne zato što su nekome simpatični nego zato što su to svojim radom (tijekom još malo pa desetljeća i pol) dokazivali i dokazuju iz godine u godinu.

Rijeka revitalizira karijere, Rijeka od »bezimenih« stvara reprezentativce, Rijeka ima vrhunski postotak uspješnosti kad je u pitanju i omjer uloženo-dobiveno i kad se činjenično pobroji s koliko se akvizicija promašilo, a koliko je igrača od stotine njih dovedenih u Rijeku na kraju ispunilo i(li) obilato prebacilo očekivanja riječke i hrvatske nogometne javnosti.

S podsmijehom se, primjerice, popratilo dovođenje Majstorovića i Devetaka. Tako možemo unazad u svih 26-27 prijelaznih rokova Miškovićeve ere. Svaki put se na prvu najčešće govori o promašajima. Koji se, naravno, dogode. Ali u daleko više slučajeva Rijeka dovodi igrače koji u najmanju ruku ispadnu jako korisni za momčad. A nerijetko i za proračun. A nerijetko i postanu europski poznati.

Rijeka sigurno neće izlaziti iz svojih zadanih financijskih okvira, ako se plati neka odšteta, to će biti raritetno rijetko i s gotovo pa simboličnim iznosom.

SHNL živi neke nove realnosti. Evo samo jednog primjera od prošle zime, Rijeka nije željela/mogla financijski parirati ponudi Istre za Stjepana Lončara. Donedavno nezamislivo, a danas – stvarnost.

No, Rijeka ima jak europski adut (minimalno šest utakmica u euro-izlogu), Rijeka ima neodoljivu privlačnost velikog kluba koji dokazano iz pepela u zvijezde diže posrnule karijere, Rijeka ima briljantnu atmosferu bez pritiska s kojima se živi u Dinamu ili Hajduku, Rijeka ima dokazani status vrhunski uređenog kluba u kojem se zna što je čiji posao i tko pije, a tko plaća, Rijeka ima svjetske uvjete za rad i Rijeka ima dokazano sjajni postotak u pogađanju s dovođenjem igrača.

Vjerujmo ljudima koji vode klub, duboko udahnimo i spremimo se za sve moguće scenarije. Još se nije primirio puls od jedva završene sezone, a kreće – prijelazni rok. Novo »ludilo«. Opet!