U trenutku kad predsjednik Republike i premijer konačno sjedaju za isti stol oko teme izdvajanja za obranu, u Bruxellesu se kuju planovi o tome kako financirati program ReArm Europe, paralelno s planiranjem budućeg sedmogodišnjeg proračuna koji će odrediti razvoj Europe do 2034. godine.

Iako su to dvije odvojene teme, jer države članice obranu još uvijek plaćaju iz vlastitih sredstava, teme su itekako povezane jer se radi o istoj politici, naoružavanja Europe i novog sigurnosnog plana.

Novi megafond

Kad je o proračunu riječ, on će biti potpuno drugačije strukturiran nego dosad, bit će fleksibilniji, kako bi Europa mogla imati više sredstava za izvanredne prilike, i bit će više okrenut temama sigurnosti. Kako objašnjavaju u odboru za proračun Europskog parlamenta, reducirat će se brojni sada postojeći programi, koji su bili određeni »nadstandard« kao što su programi Horizont ili Erasmus.

To je uostalom naznačila i sama šefica Europske komisije Ursula von der Leyen govoreći ovog tjedna o temi dugoročnog budžeta. Umjesto sadašnjih fondova za pojedine resore, koji su tradicionalno postojali u financijskim dokumentima EU-a, sad će se osnovati novi megafond, Europski fond za konkurentnost, koji bi bio pod izravnim upravljanjem EK-a te bi objedinio niz postojećih programa koji s različitih aspekata imaju za cilj ojačati konkurentnost EU-a.

Pod jednim kišobranom bit će znatno veća sredstva nego dosad, ali ta će sredstva biti fleksibilnija, odnosno mnogo će se lakše na taj način donositi odluke za financiranje izvarednih situacija.

– Važno je da pokušamo zadržati isti budžet za poljoprivredu i koheziju, a s jačom obranom, i proračun će morati biti veći, rekao je Siegfried Muresan, izvjestitelj za višegodišnji proračun.

Istovremeno, i nacionalni planovi, dakle politike samih vlada država članica morat će biti konkretniji. Nacionalne vlade morat će znati izabrati prioritete, a ostalo će morati čuvati »u rezervi« za izvanredne situacije, tumače članovi odbora za proračun Europarlamenta.

Smanjenje broja programa

Smanjenje broja programa postiglo bi se između ostaloga donošenjem jedinstvenog nacionalnog plana koji bi obuhvatio sva sredstva EU-a koja su unaprijed dodijeljena državi članici. To bi u slučaju Hrvatske značilo da bi četiri programa kojima se trenutno planira korištenje europskih strukturnih i investicijskih fondova zamijenio jedan nacionalni program, slično kao što je trenutačno slučaj s nacionalnim NPOO-om.

Predsjednica EK-a Von der Leyen poručila je ovoga tjedna da »nova realnost neće nestati«, i EU mora biti pripremljen. Čini se da je spremna riješiti dilemu je li pisanje novog sedmogodišnjeg proračuna uobičajeni posao ili totalni preokret – bit će ovo drugo.

Dodatno, aktualni trgovinski sukob između Europske unije i SAD-a, također bi mogao utjecati na buduće oblikovanje proračuna EU-a. S jedne strane, povećanje carina može povećati prihode EU proračuna. Međutim, ako dođe do smanjivanja ekonomskih aktivnosti, neminovno će doći i do smanjenja prihoda EU proračuna zbog manjih nacionalnih doprinosa i manjeg prihoda od PDV-a.

Kad je riječ o konkretnom naoružavanju, nakon godina štednje, Europa okreće novu stranicu i pokreće najveće ulaganje u obranu u novijoj povijesti. S planom da potroši stotine milijardi eura, Bruxelles i ključne članice poput Njemačke nadaju se da bi obrambena industrija mogla donijeti i gospodarski poticaj, baš kao što je to slučaj u SAD-u. Planovi uključuju sve, od izgradnje europskog proturaketnog štita do vlastitih satelitskih mreža koje bi mogle postati alternativa Starlinku, čija je pouzdanost sve češće pod znakom upitnika, prenosi Politico.

Proizvodnja oružja

Iako sve više zemalja doseže NATO-ov cilj od dva posto BDP-a za obranu, a neke poput Njemačke i očekivanih pet posto, glavni tajnik Saveza Mark Rutte upozorava da je to još uvijek daleko od dovoljnog. Europska komisija već je otvorila prostor za 800 milijardi eura ulaganja, dok je Njemačka, najveća europska ekonomija, najavila povijesni plan vrijedan čak bilijun eura. Konačna odluka i planovi svih članica NATO-a vjerojatno će se čuti tek na sastanku na vrhu NATO-a krajem lipnja u Haagu.

A EU je već prije toga formulirao svoju »Bijelu knjigu« koju će de facto operacionalizirati putem Europske obrambene agencije. U njihov budžet uplaćuju izravno države članice, pa i Hrvatska, ali agencija otvara priliku i za hrvatske tvrtke da izravno sudjeluju u proizvodnji oružja i opreme.

DOK-ING i Orqa, hrvatske su tvrtke koje su već prisutne u proizvodnji vojnih vozila i malih dronova, a i drugi će imati priliku sudjelovati u tom ogromnom povećanju vojne proizvodnje u koju Europa kreće, kako kažu u Europskoj obrambenoj agenciji.

U zajedničkim javnim nabavama koje se pokreću, obaveza je da uz velike megakorporacije svakako sudjeluju kao kooperanti iz najmanje tri manje tvrtke, i to iz najmanje tri manje države. To je ogromna prilika za hrvatske tvrtke, čak i u proizvodnji najskupljih proturaketnih sustava.

Ogromne javne nabave

U narednim godinama očekuje se ulaganje u rakete i dronove. Do 13. lipnja znat će se popisi tih ogromnih javnih nabava država članica, putem Europske obrambene agencije, i hrvatski poduzetnici morat će pratiti natječaje.

Pritom, kad je o državama članicama koje uplaćuju u tu agenciju riječ, nova je politika EU-a i da se zaduženje za obranu neće ubrajati u ukupne iznose zaduženja država, dakle kreditne agencije neće zbog toga snižavati rejtinge država.

Republika Hrvatska ističe se kao jedna od najvećih neto primateljica sredstava iz proračuna EU-a dosad, s omjerom primljenih sredstava i uplata većim od četiri naprema jedan u razdoblju 2014. – 2023. godine, a taj se omjer dodatno povećava nakon uvođenja programa Next generation. Hrvatska pripada skupini država članica neto primateljica, prema podacima EK-a, u razdoblju od 2014. do 2023. godine, u EU proračun Hrvatska je uplatila ukupno 4,68 milijardi eura, dok je iz proračuna EU-a primila 19,7 milijardi eura.