Matjaž Kek jedna je od prvih osoba koja navijaču Rijeke padne napamet kada se spomene – dvostruka kruna. Prva i zasad jedina osvojena u klupskoj povijesti, osigurana na današnji dan prije osam godina u pretposljednjem kolu pobjedom nad Cibalijom (4:0), imala je snažan trenerski pečat aktualnog slovenskog izbornika. Najdugovječniji i najtrofejniji trener u povijesti riječkog prvoligaša možda uskoro neće biti jedini s duplom krunom na klupi Bijelih. Radomira Đalovića dvije utakmice dijele od velikog uspjeha i ulaska u odabrano društvo trenera koji su na riječkoj klupi uspjeli obogatiti Rijekinu trofejnu riznicu.

– Hvala Bogu, neka tako i bude! Mislim da su to i zaslužili. Svojim odnosom, predanošću i energijom. Želim stožeru na čelu s Đaletom sve najbolje u završnici sezone, jer rijetko kada se vidi toliko energije i odanosti klubu. Čak i ja mogu od njega puno naučiti! – započeo je Kek pa se osvrnuo na Jadranski derbi na Poljudu u kojem je Rijeka propustila prvu meč-loptu za naslov prvaka.

– Hajduk je zasluženo pobijedio i bio je bolji za taj jedan gol. Utakmica je puno više nosila Rijeci nego Hajduk. Dogodilo se i to da Hajduk dobije Rijeku na Poljudu… Utakmica je bila specifična, ulog je bio strahovito velik. Čini mi da neki igrači Rijeke nisu mentalno bili baš na najvišoj razini pa se onda to odrazilo na kvalitetu njihove igre i same izvedbe.

REUTERS/John Sibley

Počela se oko momčadi Rijeke provlačiti priča o pritisku, no kada u nogama imaš čak dvije meč-lopte, drugu pred svojim navijačima, taj pritisak ne bi smio biti tako izražen?

– Zar se cijelu godinu ne trenira, odriče i trpi da dođeš u situaciju u kakvoj su sada igrači i stožer Rijeke? Za mene je to veliki privilegij koji su si sami stvorili. Zašto bi sada razmišljali o pritisku, a s druge strane imaju privilegij da doma igraju dvije utakmice za – dva trofeja. Jasno, puno lakše je govoriti kada nisi unutra. Dobro je da ima malo pritiska jer onda je koncentracija veća, fokus je veći. Ima tu i dosta mladih igrača pred kojima je još puno toga u karijeri. Neka uživaju i guštaju u trenutku u kojem su se našli. Prije svega zbog svoje kvalitete i svojih dobrih igara. Kada utakmice bude krenula, vjerujem da će to krenuti u pravom smjeru. Ne treba zaboraviti ni da je tu Slaven sa svojim računicama. Neka igrači guštaju u trenutku, nogomet će se igrati i idući dan neovisno o rezultatu. Pola ovih igrača je na početku ili tek ulaze u najbolje nogometne godine i moraju znati da je život nogometaša stvar pobjeda i poraza. Ako imaš optimističan gard i ako se stvori prava atmosfera, koja nosi, a Rujevica će sigurno nositi, onda ova momčad može ići do kraja.

Zaboravili na Rijeku

Raščistimo još jednu često upotrebljavanu alibi-tezu – umor i kratka klupa Rijeke?

Arhiva NL

– Sezona je mentalno bila teška, ali opet se ponovila stara priča. I ovi gore i ovi dolje su zaboravili na – Rijeku. Rijeku koja godinama funkcionira na isti način i godinama je u vrhu hrvatskog nogometa, a jednom je bila i na samom vrhu. Možda se i zbog toga kod igrača i stožera stvorila ta silna energija, čak i određeni inat uz razmišljanje »zar mi stvarno ništa ne vrijedimo kada nitko o nama ne raspravlja«. Tu leži odgovor na vaše pitanje – ma kakav umor u te dvije utakmice. Te utakmice se, karikirano, moraju odigrati iz bolesničkog kreveta. Istina, kraj je sezone, ali zar se ne počne s pripremama već u lipnju? Navijači krenu na kupanje, a igrači se krenu pripremati po Kranjskoj gori ili Brežicama da bi došli do ovoga do čega je došla Rijeka. Zamislite da sada igrate utakmicu bez značaja, umjesto dvije utakmice koje će pratiti cijela Hrvatska, pa i šire od toga. A ti si akter toga! Tu nema ni mentalnog, ni fizičkog umora. Jasno, treba uvažavati protivnike. Opet, moraš najprije imati kod sebe složene stvari, a onda voditi računa o protivniku o kojem sve znaš s obzirom na to da su već igrali međusobno. Ja baš volim ovakve utakmice koje odlučuju o nečemu. Zato živimo, zato smo se odlučili na taj posao i zato se odričeš cijelu sezonu, koja nije bila laka.

Treba li s aspekta psihološke pripreme na ove dvije utakmice sa Slaven Belupom gledati odvojeno ili kao jednu priču?

– Drugu utakmicu uopće ne bih spominjao! Prije uzvrata finala Kupa puno će se toga događati. Treba razmišljati o tome kako primiriti euforiju koja će zahvatiti sve oko tebe, a potrebna su koncentracija i mir. Vrlo bitna je ta mentalna rekuperacija. Međutim, vrlo je bitno saznanje da si ti nakon 35 odigranih kola na vrhu. Pa ne možeš biti slučajno ili sretno prvi. Dakle, imaš kvalitetu da si sve to doveo tako daleko. Sigurno da će atmosfera druge utakmice ovisiti o prvoj utakmici. No, opet je to finale Kupa, igraš za trofej, možeš ući u povijest kluba. Za mene je to privilegij, sreća i zadovoljstvo. I veliki motiv. A uvijek je kod nas bilo i malo inata jer uvijek se govorilo o Zagrebu ili Splitu. A i mi smo radili pošteno. I ovi igrači i treneri pružaju sve od sebe, a cijeli kraj diše za tebe. Moraš onda ići na glavu…

Arhiva NL

Govorite kao da niste napustili Rujevicu i kao da ste još uvijek uposlenik kluba. Dolazite li na utakmice sa Slavenom?

– Imam neke obaveze, završava se prvenstvo Slovenije, uskoro se okuplja reprezentacija. Mislim da ću ostati u Sloveniji. Međutim, Rijeka me je toliko zadužila da su moje simpatije na strani Rijeke. Imamo u Rijeci i okolici puno prijatelja, strahovito poštujem klub. Dao sam i ja dosta klubu, međutim mislim da je ipak klub dao više meni. Imam obaveza, a ako mi se pruži prilika… Znam i da se sada traži karta više. Sada bi bilo dobro da Rujevica prima koju tisuću gledatelja više. Ne bojim se ja za atmosferu. Istina, nije to 30 tisuća navijača, ali znao sam puno puta reći da kada se Rujevica nakrca, kada krene pjesma na metar i pol od aut linije… Neka si igrači vrte Armadine pjesme tijekom tjedna pa će vrlo brzo vidjeti što to ljudima znači ako već to nisu spoznali.

Kvaliteta HNL-a

Mnogi će reći da je ovo neizvjesno prvenstvo dokaz pada kvalitete HNL-a. Uostalom, postotak osvojenih bodova potkrepljuje tu tezu?

Arhiva NL

– Istina je da smo mi bili prvaci s 88 bodova, a sada prvak može doći maksimalno do 65. Međutim, to ne znači nekvalitetu. Mislim da se kvaliteta dignula u klubovima kao što su Istra, Varaždin ili Slaven Belupo. Osijek je pokazao da može ući u seriju, a Lokomotiva je dala svima do znanja da nije to tako kao što su svi mislili da će biti uoči utakmice s Dinamom. Kvaliteta se raširila. Igra se zanimljiv nogomet što se vidi po zanimanju gledatelja. E sad, Europa uvijek da odgovor na pitanje o kvaliteti. Dinamo je recimo ove sezone skupio 11 bodova u Ligi prvaka. Stoji i to da su svi ostali, na čelu s Rijekom, loše igrali u Europi. Međutim, dogodilo se ono što neki ne shvaćaju. Ekipu za Europu moraš složiti u zimskom prijelaznom roku. U onih tri, četiri tjedna ljetnih priprema teško je složiti sve to skupa, posebno ako prodaš nekoliko igrača. Bio sam prekjučer s predsjednikom HNS-a Marijanom Kustićem i rekao mu: »Evo, gospodine predsjedniče, sada imate problem u kojem smjeru krenuti s pobjedničkim peharom uoči zadnjeg kola.« Simpatično se nasmijao. Ta neizvjesnost puni tribine i puni novine. Sada se sve živo nagađa i gleda u kojem smjeru će ići. Bit svega je da Rijeka ima sve u svojim rukama i ne ovisi o nikome.

Jeste li, nakon što ste osvojili duplu krunu s Rijekom, mislili da će se relativno brzo otvoriti nova prilika za ostvarenje tog velikog uspjeha?

Reuters

– Moram reći da nisam tako daleko razmišljao u tom trenutku. Međutim, one riječi Zdravka Mamića nakon finala Kupa iz Varaždina (ovo ste vidjeli sada i nikad više… op. a.) zvučale su mi malo pretenciozno. Nikad ne smiješ podcijeniti Rijeku! Međutim, nikada nisam prestao vjerovati da će se to jednom zaista dogoditi. Zašto? Zato jer je Rijeka u toj sezoni 2016./17. pokazala da može funkcionirati na svoj način. Meni je to potvrda da su različiti putevi do trofeja. Netko izabere ovakav put, a netko ima na raspolaganju više sredstava. Na kraju krajeva, uvijek odlučuje rad na igralištu i kvaliteta igrača. Sva ta pozitivna energija, koja dolazi iz stručnog stožera i trenera Đalovića, što sigurno dopire do igrača, i sav taj inat pojedinih igrača koji se u drugim sredinama nisu dokazali, sada mogu isplivati na površinu. Da svima pokažu da vrijede. Sve to je nešto što Rijeku uzdiže i stavlja u rang s Hajdukom i Dinamom. Samo si zamislite što bi dali navijači i ljudi iz Hajduka da su u situaciji u kojoj su danas navijači i ljudi iz Rijeke! To treba poštivati i ostati na razini i u ponašanju i atmosferi. Rijeka se zna proveseliti, zna kako proslaviti trofeje i velike pobjede. Očekujem praznik nogometa koji će, vjerujem, ostati upamćen u analima klubova.

Mišković na svoj način drži Rijeku u vrhu

Dojam je da se u ovoj priči oko borbe za duplu krunu premalo apostrofira presudna uloga i zasluge čelnog čovjeka kluba Damira Miškovića. I sami navijači Rijeke su ponekad kritični prema njegovoj nekonvencionalnoj filozofiji vođenja kluba, no činjenica je da to donosi rezultate, sportske i financijske. I to na duge staze. A to se u profesionalnom sportu ne može dogoditi slučajno?

Luka Stanzl/PIXSELL

– U nekoliko mojih izjava početkom sezone spomenuo sam filozofiju vođenja kluba kao što je Rijekina. Puno njih je tada vrtjelo glavom i mislilo si što ovaj priča. Bit će da je to zato jer je dobar s Damirom pa ga brani ili štiti. Damir zajedno sa svojim suradnicima godinama na jedan svoj način drži Rijeku u vrhu. Pritom osvaja trofeje, profilira igrače za reprezentaciju, diže svoje mlade igrače, pa i atmosferu u gradu. Ne treba nikada zaboraviti ljude koji su u sjeni. I u naše vrijeme su to bili Dejan, Ivan, Srećko… Znam koliko predsjednik i njegova obitelj daju sebe u taj klub. Naravno da ponekad doneseš odluke koje nisu dobre ili se pokažu ne tako dobrima. Međutim, svake pola godine upirati prstom u njega… Sada bi bilo pošteno da ti koji su bili glasni kritičari sada kažu: »Ipak je Damir Mišković bio u pravu!« Vrlo bitno je uzeti u obzir jednu stvar. Predsjednik mora razmišljati malo drugačije nego prosječni navijač. On mora svaki mjesec razmišljati o svakom uposleniku u klubu, da primi plaću. Znači, predsjednik mora imati jednu širinu pogleda. Zanimljivo, sada kada vlada navijačka euforija, nitko ne spominje strane investitore! Puno je ljudi koji čine dio života kluba, puno nas je u tom dijelu dalo svoj doprinos, ali predsjednik je ta persona oko koje se vrti klub i koji mu daje strašnu energiju. Normalno da se ponekad nešto napravi krivo, ali upirati prstom u njega svake pola godine nije korektno – kazao je Kek.