Kad se vrijedne ruke slože, sve se može, a kada su te ruke ženske i pokreću ih nadarenost, umjetnički duh te veliki entuzijazam, onda se mogu restaurirati i stoljetni dijelovi najveće hrvatske sakralne građevine, Zagrebačke katedrale i to na riječkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti. Konkretno, radi se o vitrajima i sedam studentica koje pod budnim okom voditelja projekta restauracije Roberta Mijalića svoje slobodno vrijeme provode u radionici vraćajući sjaj starim prozorima koje nije nagrizlo samo vrijeme, već im je presudio i potres prije pet godina.

PRILIKA ZA BUDUĆNOST

Vrijedne ruke studentica Patricije Ferek, Mikele Novoselić, Josipe Gombar, Laure Mijić, Fione Ančić, Paule Jakubin, Sabine Pap i Tee Rajković dobile su priliku o kojoj nisu ni sanjale kada su se upisivale na tu visokoškolsku ustanovu. Pod njihovim rukama oživljavaju se remek-djela, najljepši hrvatski vitraji, a svjesne da se takva prilika dobiva rijetko, jednom u životu ili nikada, kažu da nisu mogle dočekati dolazak vitraja na riječku Akademiju i početak rada. Prilika je to, ističu, za budućnost. Kada se takva prilika poklopi s njihovim interesima onda je posao koji obavljaju ravan jackpotu.

– Kada sam čula da će nam se tako nešto omogućiti odmah sam se prijavila. Već tri godine pohađam kolegij stakla. Radila sam dosta tehnika. Imam iskustva u radu s Tiffany tehnikom što je donekle slično ovom radu, jer isto se slažu komadi stakla. U početku mi se činilo jako teško, jer su forme zadane i sve mora biti u gabaritima okvira, ali sada sam već shvatila tehniku i način kako početi slagati da sve štima, ističe Tea.

Tea Rajković / Foto Ana KRIŽANEC

Bilo je, pričaju riječke studentice, i malo nelagode na početku, ali i straha, jer nije ugodno udariti stoljetno staklo čekićem kako bi ga izvadile iz okvira, ali nakon nekog vremena i taj su strah nadišle. U radionicu se dolazi kada to dopuste nastavne obaveze, a nije im, kažu, stran ni dolazak vikendom.

ŠIBENSKA KATEDRALA

Restauracija se, pojašnjava Mijalić, realizira u suradnji s tvrtkom Bokart, koja će postati i nastavna baza Akademije, a za suradnju nisu slučajno odabrani upravo riječki studenti, jer je njihov voditelj licencirani restaurator koji iza sebe ima iskustvo obnove Šibenske katedrale.

– Veći dio posla restauracije odrađuje Bokart, a mi se trenutno nalazimo u prvoj fazi koja podrazumijeva restauraciju vitraja V 10. On se nalazi u pokrajnjoj desnoj apsidi Katedrale. Restauracija je koncipirana tako da se kreće od krajnjih prozora prema središnjima, objašnjava Mijalić.

Upravo su ti središnji vitraji, dodaje, najviše stradali u potresu pa će njihova restauracija biti i najzahtjevnija, a toj će zahtjevnosti pridonijeti i sami ukrasi, jer središnji trodijelni prozor prikazuje titulara Zagrebačke katedrale, Uznesenje BDM na nebo.

– Središnji prozori, njih pet, izrađeni su i oslikani u Kraljevskom zavodu »Kralj Ludvig I.« u Münchenu i postavljeni su od 1845. do 1849. godine. Na njima su prikazani prizori iz života glavnog titulara katedrale, Uznesenja BDM, zatim prizori iz Kristova života i glavnih zaštitnika i suzaštitnika Katedrale. Ostali prozori koji se nalaze u pokrajnjim kapelama svetišta Katedrale predstavljaju geometrizirane florealne motive i dar su Hrvatskog klera, puka i plemstva i postavljeni su 1880. godine. Izrađeni su u radionicama u Beču i Innsbrucku. Središnji dio ima jako puno lomova, jer je došlo do traume samog objekta, a ta se trauma prenijela na vitraj i postoje različite vrste lomova. Stakla koja su potpuno oštećena morat će se replicirati po istovjetnoj vrsti stakla, načinu oslikavanja kako bi bilo što sličnije originalu. Neki će se lomovi moći lijepiti, a ideja je da se sačuva što više originala. To nam je cilj, mijenjat će se samo ono što se zbilja mora zamijeniti i što je mehanički te tehnički uništeno, ističe Mijalić.

Robert Mijalić / Foto Ana KRIŽANEC

RESTAURACIJA LICA

Pripreme za taj najteži dio restauracije već su započele, a jedan od najzahtjevnijih zadataka, restauraciju lica, odradit će Paula.

– Povjeren mi je zadatak oslikavanja. Puno sam već vježbi napravila kako bih bila sposobna oslikati lice, a nekoliko njih napravila sam baš onako kako su to radili stari majstori, kaže Paula.

Trenutno se restaurira četvrti od prvih 14 vitraja, a njihov puni sjaj trebao bi biti vidljiv do kraja lipnja, kada se očekuje završetak prve faze.

– Tada ćemo se pomaknuti prema sredini katedrale i središnjim vitrajima. Većina stakla na kojem sada radimo u dobrom je stanju, a njihova restauracija prilika je i za zamjenu okolnih profila. Stare olovne profile skidamo, ali ne bacamo, jer to je sirovina od koje se mogu napraviti neki budući profili, otkriva voditelj restauracije.

S obzirom na to da neki vitraji nisu nikada ili pak nisu dugo restaurirani, sadašnja obnova prilika je i za zamjenu olovnih profila, a nakon odvajanja stakla slijedi čišćenje.

– Olovo kao materijal ima određenu trajnost. Postalo je krto i neelastično te je zamjena olova početna faza restauracije, a da bi ga se moglo promijeniti najprije moramo rastaviti vitraj, napraviti otisak kako bismo mogli izraditi shemu vitraja. Nakon vađenja stakla iz postojećih olovnih profila provodi se čišćenje stakla mehaničkom metodom, blažim otopinama, kako se ne bi oštetio oslikani sloj stakla. S vanjske strane nalazimo najviše prašine, a s unutrašnje čađa, jer u katedrali se koriste svijeće i s godinama se nakupila čađa. Potom će se postavljati novi olovni profili te će se izvršiti cementacija i impregnacija, jer vitraj zbog olovnog spoja nema dovoljno čvrstu statiku te će ga se dodatno impregnirati smjesom brdske krede i lanenog firnica, koja je lagano zagrijana, a to će se ubaciti u prostor između stakla i olova. Na taj će se način vitraj statički ojačati i impregnirati kako bi bio vodonepropustan te će se dobiti stabilna cjelina, objašnjava Mijalić.

Foto Ana KRIŽANEC

OPSEŽAN ELABORAT

Prije same restauracije napravljen je opsežan elaborat, sve je fotografirano i dokumentirano, a i cijeli proces restauracije popratit će fotodokumentacija kako bi se mogao napraviti izvještaj za konzervatore. Trenutno je u fazi obnove trećina cjelokupnih vitraja Katedrale, a radi se o 200 četvornih metara. Dio se obnavlja na riječkoj Akademiji, a dio u Bokartu, a ukupno je potrebno obnoviti više od 600 četvornih metara vitraja. Svaki vitraj nakon završetka restauracije dobit će svoju kutiju s oznakom i čekat će montažu, za koju još ne znamo kada će biti, jer vitraji će se montirati posljednji.

– Plan je da restauracija svih vitraja bude gotova do kraja godine, a kada će se vratiti na Katedralu još nitko ne zna. To ne ovisi o nama. Razmatramo i ideju da se obnovljene vitraje zaštiti staklom, jer u slučaju da se nešto dogodi lakše je zamijeniti samo staklo. Također, razmišlja se i o novim sistemima okvira koji će dati prostora vitrajima, kako ne bi bili previše učvršćeni i stradali u eventualnom idućem potresu. Međutim, to je još sve u fazi procjene, navodi voditelj restauracije.

Studentice koje trenutno rade na restauraciji dobit će i pojačanje, jer kako kaže njihov profesor one čine tek prvu postavu koja se uključila u projekt. Prijašnje generacije, dodaje, imale su priliku raditi na restauraciji vitraja Šibenske katedrale.

– Naši su studenti prije četiri godine radili rekonstrukciju prozora kupole Šibenske katerdale. Rekonstruirali su 16 prozora i to na temelju dokumentacije i sačuvanih vitraja koji su nastali u vrijeme Austro-Ugarske. Bili su u prilično lošem stanju te su uklonjeni, a onda se odlučilo da se krene u novi projekt njihovog vraćanja. Posao je dobro odrađen, zbog čega smo dobili za restauraciju i glavnu ulaznu rozetu s motivom školjke, kaže Mijalić.

Studentice koje su radile na restauraciji Šibenske katedrale sada su, kaže, angažirane i na restauraciji Zagrebačke katedrale i to radeći u tvrtki Bokart, a svi će studenti Akademije na kraju projekta dobiti i uvjerenje da su sudjelovali u restauraciji.

– Ovo je veliki dobitak za studente koji će im u budućnosti sigurno pomoći, iznosi Mijalić.

Foto Ana KRIŽANEC