
Mihael Štimac / Foto: Danijela Mihelčić
Pobrinuo se da mjesto dobije prvi televizor, da se postavi ulična rasvjeta, asfaltira dio ceste koji prolazi središtem mjesta, uvede telefon. »Oduvijek sam volio raditi«, kaže naš sugovornik Štimac
povezane vijesti
I dalje vitalan, u plavim očima posložen, učitelj u mirovini, dugogodišnji meteorolog-amater, član Dobrovoljnog vatrogasnog društva i Crvenog križa, Mihael Štimac iz Starog Laza na pola je puta do 93. rođendana. Više se ne bavi meteorologijom, ali je uvijek zahvalan sugovornik. Svoj život ispunio je brojnim nesebičnim djelima. Mnogima je pomogao, uvijek je davao sve od sebe. Pobrinuo se da mjesto dobije prvi televizor, da se postavi ulična rasvjeta, asfaltira dio ceste koji prolazi središtem mjesta, uvede telefon i još mnogo toga.
Priznanja i zahvalnice
Sve je to primijećeno pa je dobio i Orden rada sa srebrnim vijencem SFRJ i mnogobrojna priznanja te zahvalnice. Kada smo ga upitali kako je to sve stizao, samo nam je rekao da je oduvijek volio raditi i kada je nešto obećao da će napraviti, to je i učinio. Čovjek koji svima treba biti inspiracija. »Miška« kako ga zovu, posjetili smo prije nekoliko godina kako bismo razgovarali o dugogodišnjem amaterskom bavljenju meteorologijom što je savjesno i odgovorno činio godinama, bez odmora, a njegove podatke su koristili svi. Morao je biti pažljiv u vođenju evidencije i nikada mu to nije bio problem.
Tko ne zna što je meteorologija, ni ne shvaća koliko je to velika obaveza, ali i odgovornost. Danas se meteorologijom više ne bavi, ali tema za razgovor ne nedostaje. Ne bi vjerovali koliko i čega se svega sjeća, kao da je bilo maloprije, a ne na početku njegovog života. Rođen je 1932. godine u Crnom lugu, u vrijeme gladi i neimaštine, ali, kako će reći, živjelo se. Ispočetka nije htio ići za učitelja, već ga je obitelj nagovorala. I, popustio je.
– Pri završetku školovanja dobio sam posao kao odgajatelj u Dječjem domu grada Zagreba koji je bio u Ravnoj Gori. Nije bilo lako, bilo je tu teških životnih priča djece, no trudio sam se biti blag, pravedan i iskren prema njima. Mislim da su me i voljela ta djeca, reći će »Miško«, kojega znaju baš svi u Ravnoj Gori, ali i šire. Zatim je posao dobio u Područnoj školi u Starom Lazu kao razredni nastavnik, a ondje je upoznao i svoju pokojnu ženu.

Spomenica našem sugovorniku ispred škole u Starom Lazu
Podrška obitelji
I neumorno je radio s djecom, iako će reći da nije bilo lako.
– Svašta smo prošli, ali sam se trudio usavršavati i sebe i njih i naš odnos. Trudio sam se u dječju dušu usaditi osobine kao što su znanje, rad i poštenje. Uvijek sam bio tu za njih, a bavio sam se i sportom. I dan-danas jutro započinjem razgibavanjem tijela. Nema drugačije. Zajedno smo radili i na igralištu kako bi sportske aktivnosti bolje organizirati, osnovao sam i rukometni klub, išli smo na razna sportska natjecanja. Ma nema gdje nas nije bilo, govori nam.
U svemu što je radio, imao je i ima veliku podršku obitelji. Na spomen pokojne supruge oči su mu zasuzile, ipak je njihova ljubav trajala dulje od 60 godina. No, život ide dalje. To kaže i Mihael Štimac koji uvijek ima osmijeh i riječ za svakoga, s nezaboravnom memorijom sjećanja na sve trenutke. Kaže, znaju ga u zadnje vrijeme posjetiti uspomene na rodne dane u Crnom Lugu, na djetinjstvo i prijatelje kojih odavno više nema. Život se promijenio. I sam kaže da je nekada Stari Laz imao više od tisuću stanovnika, a sada ih je više od stotinu. Sve se mijenja i on živi u skladu s tim.
Njegov bogati i ispunjeni život koji se sastojao od milijun nesebičnih trenutaka gdje je svima pomogao i dao najbolje od sebe. Nas je iskreno slušajući njegove priče i dogodovštine kojih je bilo bezbroj, bilo i malo sram, jer kao i da ne živimo život. Miška, ljudi poput Miška bi zasigurno trebalo biti puno više ili da se barem daju klonirati. Iako, on je jedinstven i takav će i ostati. Da ga previše ne umorimo, ostavili smo ga na miru, do sljedećeg susreta. Natjerali smo ga da nam obeća da će dočekati i stoti rođendan da možemo na feštu!

Škola u Starom Lazu u kojoj je dugi niz godina radio / Foto: Danijela Mihelčić
»Nije bilo lako raditi s djecom, svašta smo prošli, ali sam se trudio usavršavati i sebe i njih i naš odnos. Trudio sam se u dječju dušu usaditi osobine kao što su znanje, rad i poštenje
»Bavio sam se i sportom. I dan-danas jutro započinjem razgibavanjem tijela. Nema drugačije
Mihael Štimac
7 /

Stari laz / Foto: Danijela Mihelčić
SVE SE MIJENJAZnaju ga u zadnje vrijeme posjetiti uspomene na rodne dane u Crnom Lugu, na djetinjstvo i prijatelje kojih odavno više nema. Život se promijenio. I sam kaže da je nekada Stari Laz imao više od tisuću stanovnika, a sada ih je više od stotinu. Sve se mijenja i on živi u skladu s tim. |