
Photo: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL
povezane vijesti
Tomislav Jonjić reagirao je na tekst objavljen u Pogledu Novog lista Problem je politizacija, a ne suočavanje s prošlošću.
Njegov ispravak prenosimo u cijelosti.
“U tekstu objavljenom u Pogledu Novog lista 3. svibnja 2025. krivo su interpretirane moje izjave u „Špici s Macanom“ koje se odnose na obilježavanje borbe protiv fašizma, na ocjenu jasenovačkog logora 1941.-1945. te na oslobođenje Hrvatske. Ono što sam izjavio i napisao stotinama puta te zastupao u lanjskoj predsjedničkoj kampanji, ponovio sam i kod Krešimira Macana.
Dakle, Hrvati i Slovenci su prve žrtve talijanskog fašizma i zato imamo itekakvog razloga slaviti otpor toj ideologiji. No, umjesto da slavimo nepostojeći, potpuno izmišljeni događaj od 22. lipnja 1941. kojim se veliča i rehabilitira Komunistička partija Jugoslavije i njezina identifikacija sa Staljinovim SSSR-om, trebali bismo službeno obilježavati nadnevke Proštinske bune iz 1921. ili smaknuće Vladimira Gortana 1929. godine. Time bismo zorno pokazali kako nam je doista do borbe protiv fašizma, a ne do rehabilitacije Jugoslavije i komunizma.
Nikad nisam ni kazao ni pomislio da bi Hrvati imali razloga slaviti 8. svibnja 1945. Tog dana je u Zagreb ušla Jugoslavenska armija koja je odmah podigla jugoslavensku zastavu te započela pokolj svojih političkih protivnika, spaljivanje Hrvatske enciklopedije i zabranu niza hrvatskih institucija.
Nikad se Hrvatsku nije moglo osloboditi pod jugoslavenskom zastavom, pa to nije bilo moguće ni u svibnju 1945. pod Aleksandrom Rankovićem kao ministrom unutarnjih poslova.
Na tome ništa ne mijenja, primjerice, nacionalni sastav tzv. Desetoga korpusa Jugoslavenske armije, baš kao što na karakteru agresije na Hrvatsku 1991. ništa ne mijenja činjenica da je ratnim zrakoplovstvom koje je razaralo hrvatske gradove i sela te ubijalo vojnike i civile zapovijedao Hrvat Zvonko Jurjević. Baš kao i Vladimir Bakarić 1945., tako su Jurjević i njemu slični 1991. bili u funkciji obnove Jugoslavije, a ne u funkciji oslobođenja Hrvatske. Tužna je, pak, činjenica da su hrvatske političke elite i mediji u Hrvatskoj prešutjeli činjenicu da su 7. svibnja 2020. u Washingtonu, pod vodstvom State Departmenta, sve zemlje istočne i jugoistočne Europe osim Hrvatske i Slovenije, potpisale Zajedničku izjavu kojom se konstatira da polovica Europe u svibnju 1945. nije doživjela oslobođenje nego novu okupaciju.
Napokon, prema mojim znanstvenim spoznajama, jasenovački logor – koji je funkciju logora, nažalost, imao i nakon proljeća 1945., kad je upravu nad tim područjem preuzela Jugoslavenska armija – u doba Nezavisne Države Hrvatske bio je sabirni (koncentracijski) logor, a ne logor smrti. Nesumnjivo su u njemu nastradali i mnogi nedužni ljudi, pa on – kao što je kazao nadbiskup Stepinac – predstavlja „sramotnu ljagu na licu Nezavisne Države Hrvatske“. No, naša je civilizacijska, ljudska i nacionalna potreba da se znanstveno, uz pomoć hrvatskih i stranih stručnjaka raznih struka, utvrde sve činjenice o tom logoru, kako bi on prestao biti ono što je već više od 80 godina jest: instrument klevetanja i ucjennjivanja hrvatskog naroda”, navodi Tomislav Jonjić.