Svijet je danas u takvom neredu da nam treba kritičko promišljanje. A umjetnost to omogućuje. Dobar umjetnik zapaža realnost i nalazi način na koji će svoja zapažanja prenijeti na ljude. Još bolji je onaj umjetnik koji druge ljude uči zapažanju kao disciplini
VODNJAN Svijet je danas u takvom neredu da nam zasigurno treba kritičko promišljanje. A umjetnost to omogućuje. Dobar umjetnik zapaža realnost i nalazi način na koji će svoja zapažanja prenijeti na ljude i tako djelovati na svijet kroz umjetnost.
Još bolji je onaj umjetnik koji druge ljude uči zapažanju kao disciplini, koja se može naučiti i vježbati – rekao je u vodnjanskoj Apoteci istaknuti američki nezavisni filmski umjetnik James Benning uoči prikazivanja svog 78-minutnog vizulanog loopa »Šumska petlja«. Prije projekcije svoj je rad pojasnio u kraćem uvodnom razgovoru s kustosicom i filmologinjom Tanjom Vrvilo i povjesničarkom umjetnosti Brankom Benčić.
Kritički o vremenu
Predstavivši ga kao sjajnog eksperimentalnog i vizualnog umjetnika kojemu je ovo prvo gostovanje u Hrvatskoj, Vrvilo je pitala autora da pojasni svoje vizualne loopove, koji svi »govore« o vremenu.
– Razmišljao sam kritički o vremenu, kako promatramo vrijeme. Vrlo sam zainteresiran za model samog vremena koji većina nas prihvaća: na vremenskoj traci postoje prošlost i budućnost, sadašnjost je svedena na točku, na trenutak. A ako je trenutak, znači da i ne postoji. Što znači da cijeli život postoji samo u memoriji. Naravno da ovo nije ispravni model vremena.
Mi smo konstantno u sadašnjosti i sadašnjost je stalno ovdje. To je ta konfuzija koja me zanima i koju sam htio prikazati – kazao je Benning.
Ovaj američki umjetnik politika krajolika, transcendentalist, pjesnik i matematičar slika vremena, jedan je od najustrajnijih mislioca i praktičara američke filmske neoavangarde, a za svog prvog boravka u Hrvatskoj od 30. ožujka do 4. travnja prikazao je dan za danom u šest različitih galerijskih ambijenata (četiri u Zagrebu te u Rijeci i Vodnjanu) šest vizualnih formula za računanje rada vremena u seriji petlji »Bez naziva (Vrijeme)«. Ta njegova velika petlja psihogeografska je mapa šest digitalnih loopova za pomno iščitavanje šest sustava promjene vremena.
Osjećaj zajedništva
U Vodnjanu je prikazana posljednja, šesta »Šumska petlja« koju je autor snimio u planinama Siera Nevade, za zalaska sunca, i koja od gledatelja traži opuštanje i prepuštanje jer se od »naracije« u jednom kadru čuje tek pjev ptica i postupne promjene svjetla.
U Rijeci je pak, u Art kinu »Croatia«, pokazao 28-minutnu »Petlju sirovog željeza« snimljenu u 2010. godine u njemačkoj čeličani u Duisburgu koja prikazuje ukrcavanje sirovog željeza iz visoke peći u posebne vagone, a prati je zvučna kulisa u kojoj se miješaju zvukovi teške industrije i sirene lokomotive koja vuče te vagone.
Benning je u Rijeci pokazao i (igrani) film »Samoubojstvo krajolika«, snimljen 1986. godine u boji, na 16-milimetarskoj vrpci od koje tvrdoglavo nije odustajao do samog kraja. Film tematizira dva vremenski i prostorno odvojena zločina, okrutna ubojstva.
Jedno je 1984. godine počinila tinejdžerica Bernadette Protti ubivši bez posebnog razloga nožem školsku prijateljicu ispred njene kuće, a drugo ubojstvo počinio je patološki ubojica Ed Gein koji je trideset godina ranije puškom ubio i zatim raskomadao vlasnicu prodavaonice u malom gradiću na američkom Srednjem zapadu.
Benning koristi sudske transkripte i zatvorske iskaze ubojica, a njegova kamera gleda izravno u protagoniste dok odgovaraju na pitanja (nevidljivog) isljednika kojima se rekonstruiraju zločini. Dvoje ubojica glume glumci-naturšćici Rhonda Bell i Elion Sacker i u tim ulogama su sjajni – potpuno ravni i bez ikakvih emocija, tako da se doimaju doslovno neljudskima.
Dodatna dimenzija filma je krajolik: Benning snima i fotografira prizore dva krajolika, suburbiju kalifornijskog gradića i prazne smrznute ceste i puste zimske pejzaže Srednjeg zapada koji na neki način »sudjeluju« u tim vremenski i prostorno odvojenim zločinima, i zapravo cijelom filmu daju emocionalnu notu.
– U svakom od šest prostora u Hrvatskoj osjetio sam snažan osjećaj zajedništva, i kad je bilo desetak ili stotinu posjetitelja. I zato umjetnici imaju odgovornost biti što bolji umjetnici – zaključio je 74-godišnji Benning.
Program je održan u sklopu interdisciplinarnog projekta umjetničke organizacije Film-protufilm Serije za invizibilno kino i višegodišnjeg istraživanja Filmskih mutacija za promišljanje modusa prijenosa sustava slika, znanja i memorije filmskog dispozitiva u digitalnom dobu, kustosice Tanje Vrvilo.
