Foto: Vedran Karuza
Ne znam postoji li svemirska pravda, ali ne bi bilo pošteno da smo se provukli. »Hermes« i »Gorica« dali su igračima deset plaća, mi smo dobili tri. Vraćamo se u neke godine nekadašnjeg »Kvarnera«... – kaže Štimac
RIJEKA Košarkaše »Kvarnera 2010« još samo teorija drži u A-1 ligi, ali momčad koja izgubi od cijele lige u nizu, 13 susreta zaredom, nema se više čemu nadati. Poraz od »Hermes Analitice« definitivan je poraz na parketu, ali i jednog kukavičluka čelnika kluba, koji su umjesto ABA lige i skoka u vrh hrvatske košarke odabrali – prosječnost. Sada su dobili ispodprosječnost…
Andrej Štimac, 38-godišnji krilni centar »Kvarnera 2010«, ispao je, zajedno s Marijanom Manceom, prije dva desetljeća s nekadašnjim »Kvarnerom«. No, Franjo Lulić, tadašnji predsjednik, uspio je klub spasiti ispadanja.
U krivom smjeru
– Tada smo imali 17 godina… Ostanak smo izborili za zelenim stolom, liga je proširena. Međutim, ovo nisam očekivao. Negdje je valjda pisalo da moramo ispasti. Nismo bili dovoljno dobri i sve skupa za mene je veliko razočaranje. Sve ima svoje razloge, svi moramo pogledati u ogledalo jer svako od nas zna tko je gdje griješio. Koliko god probali detektirati pogreške, svako mora krenuti od sebe. Ja prvi.
Sve je krenulo nizbrdo lani, kada je se odustalo od ABA lige. Ubzo je predsjednik Duško Miočić dao ostavku, sukob interesa zbog suvlasništa u menadžerskoj agenciji bio je dobar paravan. Klubu je za ABA ligu nedostajalo nešto manje od milijun kuna, ali bez regionalne lige prihodi su dramatično smanjeni.
– Puno toga u krivom smjeru krenulo je kada smo ostali bez pola ekipe na početku sezone, bez tri igrača iz petorke. Nisu nam pomogle ni brojne ozljede, pa slučaj Štemberger… Možda nismo bili ni svjesni da liga nije slaba, da je kvaliteta narasla. Nije više bilo zaštićenog godišta, priključili su se »veliki«, »Split« se digao, »Osijek« i »Zabok« su se stabilizirali, oba šibenska sastava su se motivirali, »Alkar« je imao odličnog Amerikanca, »Škrljevo« se trgnulo promjenom trenera…
S druge strane, mi svo veći dio sezone funkcionirali sa suženim sastavom.
Međutim, mene više zabrinjava činjenica što nisam osjetio da su neki suigrači igrački narasli od listopada do početka travnja. Taj dio nije iskorišten. I sebe bih tu uvrstio. Ako izuzmemo konstantnog Veljačića, premalo smo sazreli, premalo poboljšali.
Ono o čemu Andrej nerado govori su godine. S pravom. Godine nisu u sportu važne, samo vrijediš li ili ne.
– Stekao sam neko iskustvo, ali još uvijek mi je stalo, košarka mi još uvijek pobudi pozitivnu energiju. Dok bude tako, bit ću na parketu. Neću se predati dok bude posojalo zrno emocije. Ali mislim da, kada otiđem u drugom smjeru, ne vjerujem da ću se vratiti na parket.
Želja pomoći
Plasman mlađih kadeta i juniora među osam najboljih sastava države pokazuje da se u »Kvarneru 2010« nešto radi. Radilo se dobro i u prvoj momčadi, ali Marijan Mance nije uspio napraviti još jedno čudo kao prethodnih sezona, kada je na ljestvici bio uspješniji od nekih momčadi s većim budžetima. Najtragičnije je to što trener prve momčadi cijele ove sezone nije dobio nijednu plaću! Kako onda uopće govoriti o današnjem »Kvarneru 2010« kao ozbiljnom klubu?
Ne znam koliko će se situacija promijeniti. Iznervirala me stoijedna stvar ove sezone, ali ostao bih ako osjetim da mogu utjecati da se dogode pozitivne stvari. Ne želim gubiti vrijeme ako to ne bude slučaj, ali moja je želja pomoći u dizanju iz svega ovog što se dogodilo.
