RIJEKA Nije često istodobno predstavljanje dviju knjiga, no s obzirom na to da su obje autorice zaokupljene istom temom – dnevnicima – jučer su, na 8. mart, u Središnjem odjelu Gradske knjižnice Rijeka predstavljene dvije knjige: »Ovo ovdje sam ja: dnevnici njemačkih autorica iz razdoblja oko 1800.« Ande Bukvić Pažin  i  »Dnevnik ustremljen nedostižnom: svakodnevica u ženskim zapisima« Marije Ott Franolić, obje u izdanju izdavačke kuće Disput.

Autorice su  uz znanstvenu metodologiju predstavile djela kroz svoje osobne priče,  iznoseći primjere iz vlastite svakodnevice te  stavove, što je doprinijelo zanimljivosti  i značaju teorijskih razmatranja.

Knjige su nastale kao »popratno« štivo njihovih doktorskih disertacija, a njihov znanstveni rad okupljen oko iste teme obrađen je istodobno i autorski i urednički, pa su uz moderatoricu Andreju Silić Švonju autorice na predstavljanju knjiga bile u dvostrukoj ulozi.

Zaokupljene znanstvenim radom i svakodnevnim i majčinskim obavezama razmatrale su svoje mjesto i općenito mjesto žene i intelektualke u  društvu kroz povijest. Na tragu toga promišljanja i istraživanja ove su dvije prevoditeljice, Anda kao germanistica, a Marija prevoditeljica s ruskog, koncipirale svoje knjige; Anda više zaokupljena  formom, Marija sadržajem.

Primjer dnevnika Ane Frank bio je neposredna inspiracija Andi Bukvić, a ona dalje analizira dnevnike triju književnica njemačkog romantizma: Sophie Mereau Brentano, Bettine von Arnim i Rahel Levin Varnhagen von Ense, a spominju se i dnevnički zapisi drugih žena (Sylvije Plath, Virginije Woolf, Sofije Tolstoj, Susan Sontag, Irene Vrkljan i drugih), kojima su privatni tekstovi služili za ispisivanje vlastite različitosti, kao i za postavljanje pitanja o temama o kojima se ne govori.

Marija Ott Franolić u svojoj je knjizi uvod onaslovila »Pronaći sebe u drugoj«, pa baš kao što ona sama pronalazi sebe u 6.288 stranica rukom pisanog dnevnika Divne Zečević, tako je i Divna Zečević pronalazila sebe u dnevnicima Dragojle Jarnević.

Istaknuto je da su obje knjige, bez obzira na znanstveni habitus obiju autorica žanrovski sasvim prikladno štivo za širu publiku. Obje autorice svojim su djelima željele naglasiti da teorija ne bi trebala biti samoj sebi svrha, već važan izvor spoznaja, kako za žene tako i za širu zajednicu.

Marija Ott Franolić istaknula je da je zanimljivo to da se teme ženske egzistencije ponavljaju. Žene si i danas postavljaju  ista pitanja kao u povijesti, a dnevnike pišu baš kao i njihove prethodnice poput Sofije Tolstoj ili Wirginije Woolf, između dadiljanja djece, kuhanja juhe i kupovine na tržnici.

A dnevnik? Pa, kako kaže Divna Zečević: »Voditi dnevnik je voditi kakvo-takvo knjigovodstvo života«.