ZAGREB – Predsjednik Sabora i Mosta Božo Petrov u godinu dana prešao je put od čovjeka koji se protivio lustraciji, koji nije vidio kako bi ona pozitivno djelovala na budućnost, koji je dvojio što bi se time postiglo, pa i po pitanju pravde, do čovjeka koji zagovara otvaranje arhiva i to da arhivska građa bude dostupna zaključno s 22. prosincem 1990. godine, kao preduvjeta za suočavanje s istinom nakon čega slijede oprost i pomirba koji su preduvjet za gradnju budućnosti.

U intervjuu za naš list u siječnju prošle godine Božo Petrov je, nekoliko dana prije izglasavanja povjerenja Vladi u kojoj je bio potpredsjednik, upitan podržava li ideju Tomislava Karamarka o lustraciji. Ustvrdio je da za njega »definitivno nije potrebno otvarati bilo kakav lov na vještice i takav način obračunavanja s prošlošću neće donijeti nikome dobro«.

Vrlo jasno je zaključio »ne vidim kako bi to pozitivno utjecalo na našu budućnost«. Na tvrdnju da zagovornici lustracije smatraju da se ne radi o lovu na vještice nego o pravdi Petrov je kazao »što je u tom slučaju pravda? Ako se želi postići definiranje nečije odgovornosti i rješavanje pojedinih slučajeva, a nema konzekvenci, kakav je smisao u tome da se ljudima koji danas imaju 30 ili 40 godina spominje što su im radili očevi ili djedovi, tko je bio u ustašama ili partizanima? Zaključio je da je riječ o temi za koju nitko nije objasnio što bi »donijela našoj budućnosti«.

Suočavanje s istinom

Godinu dana poslije Petrov u intervjuu »Večernjem listu« u povodu Mostova prijedloga izmjena zakona o arhivu govori bitno drugačije, kao da je u njemu te tema postupno sazrijevala. Tvrdi da se nadao »da će pomirba doći s vremenom i bez potpunog otvaranja te teme«. Dapače, podsjeća da je zastupao stav »da se oprost i pomirba mogu dogoditi bez ovakvog poteza«, odnosno otvaranja arhivskog gradiva iz socijalističkog razdoblja, zaključno s 22. prosincem 1990. (datum usvajanja novog Ustava Republike Hrvatske).

– Nažalost, primjećujem da podjele koje se namjerno stvaraju takvim temama dugoročno dulje djeluju destruktivno na cijelo društvo u odnosu na samo suočavanje s istinom, kazao je Petrov ove godine. Predsjednik Mosta koristi termin »suočavanje s istinom« iako je uobičajen pojam nešto skromnijeg dosega i glasi »suočavanje s prošlošću«. S tom temom treba »konačno prekinuti i staviti sve na stol«.

Od nečega što nikako ne može pozitivno utjecati na budućnost, Petrov je otvaranje arhiva, suočavanje s prošlošću, istinom, neku vrstu lustracije doveo do pomirbe koja je »u još uvijek podijeljenom društvu za gradnju budućnosti neopterećene neproduktivnim temama«. Zato treba otvoriti arhive kako bi se zatvorila poglavlja »koja ne službe ničemu osim stvaranju nepotrebnim antagonizama«.

Naslijeđena građa

Prije nego što je dao intervju »Večernjem listu« Petrov je mogao bolje proučiti temu o kojoj govori. Upitan bi li se SDP-u trebalo naložiti da građu koja se odnosi na Savez komunista Hrvatske potpuno otvori, Petrov odgovara da je SDP »samo pravna osoba kod koje se ta građa stjecajem okolnosti zatekla pa nema zapreke da se zakonom naloži njegova bezuvjetna predaja Državnom arhivu«.

SDP je građu koju je naslijedio od SKH još 1995. godine predao Hrvatskom državnom arhivu i o tome je sastavljen zapisnik.  Podatci o toj građi dostupni su na mrežnim stranicama HDA. Osim SDP-a iste je godine u HDA predana i građa koju je o KPH/SKH prikupio Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske, današnji Hrvatski institut za povijest. Radi se o građi razvrstanoj u 13.255 arhivskih kutija, a ukupna dužina građe je 1.629,5 metara. Ta je građa dijelom dostupna, dijelom nije i zbog postojećih arhivskih propisa, a za dio građe je, da bi ga se istraživalo, potrebno dobiti dopuštenje SDP-a kao stvaratelja tog fonda.