Anamaria Ćurković trenutno je jedina žena na obuci u Zemuniku / arhiva NL
Netko uživa na plaži, a ja uživam s puškom na ramenu u maršu kroz šumu, smije se Anamaria koja je odluku o ovom pozivu donijela još u vrtiću
Dogovoriti razgovor s mladom Zadrankom Anamarijom Ćurković nije bio jednostavan zadatak. Službeni mailovi između Samostalne službe za odnose s javnošću i izdavaštvo Ministarstva obrane te uredništva išli su amo-tamo prvo u prosincu, pa zatim i u siječnju. A onda, konačno, Anamaria je na razgovor stigla nasmijana, puna isprika jer nas nije, u svoj zgusnuti raspored, uspjela ugurati ranije. Ali, imala je odlično objašnjenje. U prosincu je odradila svoj prvi samostalni let u školskom helikopteru Bellu 206 JetRanger za koji se intenzivno pripremala.
Iako su žene u vojsci još uvijek dovoljno rijetka pojava da se to zamijeti, Anamaria priznaje da joj malo smeta pitanje kako je biti žena u vojsci?
– Vojni sustav teži tome da stvori ravnopravnost. U letenju ni u jednom slučaju ne bih bila da nisam sposobna za to, ne kao žena, ne kao muškarac, nego kao budući pilot. Vojska stvara ravnopravnost i prema meni se ponašaju apsolutno isto kao i prema muškarcima, obuka je ista i fizički i mentalno, a do mene je hoću li uspjeti ili ne.
Datum 25. lipnja 2018. je već sad zaokružen u Anamarijinom kalendaru. Tada bi na promociji u Zagrebu trebala dobiti prvi čin, onaj poručnice, i krila. To će značiti da je vojna pilotkinja. Do tada je čeka još godina i pol dana letačke obuke u kojoj mora dati sve od sebe da je završi.
I, kako je bilo? – pitamo ovu atraktivnu 22-godišnjakinju, inače jedinu pilotkinju u svojoj klasi koja je u Zemunik došla iz programa Kadet iz Zagreba, na čijem je danas plakatu, te jedinu koja je ostala od sedam kandidata iz selekcije 2013.
– Prvi samostalni let zapravo je lebdenje na visini 1,5 metar od tla. Nakon kontrolnog leta, instruktor je odlučio da sam spremna i izišao je iz helikoptera. Bilo je malo čudno u početku, ali već za minutu-dvije zaboravila sam da sam sama u kokpitu. Osjećaj, kad znaš da si uspjela, zapravo je teško opisiv.
Da će jednoga dana biti vojna pilotkinja, Anamaria je znala još u vrtiću. Točno se sjeća tog prvog trenutka u kojem je odabrala svoju profesiju.
– Zadatak je bio da nacrtamo što želimo biti kad narastemo. Dok su ostale djevojčice crtale balerine, pjevačice, plesačice, ja sam nacrtala aviončić, kaže ova Zadranka koja, umjesto u avionu, danas leti u helikopteru.
Poslije selekcije Anamaria je otišla odslužiti vojni rok u Požegu gdje je prvi put na sebe obukla vojnu uniformu i postala vojnikinja.
– Ovo je zapravo prvo ljeto koje sam nakon nekoliko godina bila slobodna. Dok su moje prijateljice uživale u kupanjima ja sam u vojnim čizmama, uniformi i s puškom na ramenu uživala po šumi, smije se Anamaria.
