Od jučer, 1. siječnja 2017. godine, nova predsjednica Uprave Novog lista je mr. sc. Ankica Kruljac, ekonomistica s diplomom riječkog Ekonomskog fakulteta te osoba s dugogodišnjim poslovnim iskustvom na rukovodećim funkcijama. Ističe se tako njezin rad u turizmu, u sustavu Jadran hotela Crikvenica, potom u Tihoj iz Šila te u Dini iz Omišlja.

U Novi list dolazi 2009. godine na mjesto direktorice sektora financija, kasnije izvršne direktorice za financije, da bi jučer zauzela i čelnu funkciju u jednoj od najznačajnijih hrvatskih medijskih kuća, baš kao i u jednom od najvažnijih poslovnih subjekata u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji.

Ova rođena Riječanka koja već godinama živi u Šmriki, preuzima Novi list u nezavidnoj situaciji u kojoj se našao zahvaljujući procesima na tržištu kojima su izloženi tiskani mediji, ali i dugogodišnjim, uglavnom negativnim rukovodnim procesima unutar same kuće.

Iako možemo reći da je pozicija na kojoj se od jučer nalazite na neki način kruna vaše karijere, posao koji je pred vama vrlo je zahtjevan – funkcija zavidna, obveze baš i ne.

– Ne bih se složila. Funkcija na kojoj se nalazim je vrlo ugledna, neovisno o poteškoćama koje su u Novom listu evidentne. No, gospodarska kriza koja traje praktično od kad sam došla u ovu kuću je sasvim sigurno jedan od uzroka otežanog poslovanja i naše kuće. Ono što se polako, mada i sve jasnije počinje nazirati, je lagani oporavak sveukupnoga gospodarstva, posebice turizma koji je jako značajan na području Primorsko-goranske županije u kojoj se dominantno prodaje i dnevnik Novi list. Stoga, naći se danas na čelu ma kojeg gospodarskog subjekta znači velike obveze, još veće poteškoće u poslovanju i jako mnogo odricanja. Ono što je i u takvim okolnostima neprijeporno, velik je ugled Novog lista, tvrtke koja posluje jako dugo. Uostalom, mom ponosu pridonosi i činjenica da je upravo danas njegov 117. rođendan što mi i na simbolički način daje mnogo poticaja. Ne, ne bojim se posla, baš kao ni odgovornosti, a po prirodi sam tvrdoglavi optimist koji se ne predaje baš tako lako.

Niz mjera

Nakon niza godina u kojima su se na čelu Novog lista nalazile osobe uglavnom profesionalno sazrele izvan riječkog područja, vi ste Riječanka. Je li vam to otegotna okolnost, s obzirom na veliku odgovornost koju imate pred »domaćim ljudima«, ili vam pak razumijevanje goleme uloge Novog lista u regionalnom društvenom životu predstavlja prednost, daje dodatnu snagu za maksimalno zalaganje kako biste pomogli njegovom izlasku iz krize?

– Sigurno, pa ja sam praktično od rođenja uz Novi list. Oduvijek se nalazio u našoj kući, uvijek mi je bio prvi i najdraži izvor informacija. Moj je dakle stav da je Novi list, mnogo, mnogo više od dnevnih novina. A iz toga proizlaze i moji odgovori. Da, kad bi se kojim slučajem dogodilo, a neće, da se ne potrudim maksimalno, da ne pružim maksimum svog znanja i energije u ozdravljenje Novog lista, teško bih se više mogla prošetati Korzom ili se pak pojaviti na kavi u mojoj Šmriki ili Kraljevici gdje također imam mnogo prijatelja. A dobiti »u ruke« sustav poput Novog lista jest velika stvar, odgovornost i obveza da društvenoj zajednici u kojoj živim ne oduzmem dragocjenost s kojom živi već 117 godina.

Poznato je da se Novi list nalazi u predstečajnoj fazi. Kako se unutar tekuće likvidnosti snalazite s plaćanjem dospjelih obveza?

– Proteklih godina je zbog opće krize, koju sam već spomenula, zbog pada kupovne moći, ali i pojave elektroničkih platformi poput portala s kojih se ljudi brže, jednostavnije i nadasve povoljnije informiraju, došlo do velike krize tiskanih medija. Doda li se tome i nepravodobno reagiranje vodećih struktura koje su se u to vrijeme nalazile na čelu Novog lista, rekla bih i njihovog ponekad nerazumljivog eksperimentiranja, došli smo tu gdje jesmo, u – predstečaj. Počela je i naplata prvih obročnih otplata po tom pitanju koje nisu male. No, kako sam rekla, pripremili smo čitav niz mjera, od onih koje se odnose na štednju, do onih suprotnog predznaka, koje potiču proizvodnju. Odredili smo plan poslovanja i ciljeve, čijim ostvarenjem trebamo osigurati bolje poslovne rezultate, bolje odnose s poslovnim partnerima, timski rad među zaposlenicima i dobru organizacijsku kulturu. Tako da sam uvjerena kako ćemo, realizacijom postavljenih ciljeva i planova, iznaći i dodatna sredstva za uredno podmirenje obveza, kao i razvoj Društva. Cilj mi je da se bez novog zaduživanja omogući likvidnost u poslovanju.

Ako je moguće, bilo bi to idealno, mada mnogi poslovni subjekti u trenutku ulaska u krizu spas opstanka uglavnom pronalaze u otpuštanju radnika. Je li i s Novim listom takav slučaj?

– Najjednostavnija mjera štednje u kriznim situacijama je otpuštanje zaposlenika. Tako se najlakše i najbrže smanjuju mjesečni troškovi rada i smanjuju potrebna financijska sredstva pogotovo kod radno intenzivnih djelatnosti, ali ovakve mjere racionalizacije dugoročno mogu ugroziti kvalitetu proizvoda i rada. Smatram da su otkazi uistinu pokušaj spasa u krajnjoj nuždi. Danas se menadžment treba i mora baviti upravljanjem ljudskim potencijalom, dakle, bitno je prepoznavanje ljudskog faktora kao bitnog čimbenika uspješnosti poslovanja, što je za novinarstvo neizmjerno važno.

Naravno da se u Novom listu neće dijeliti otkazi, ali s obzirom na dobnu strukturu koja je kod nas jako visoka, biti će poticajnih mjera za odlazak u mirovinu, s pretpostavkom pune kooperativnosti Uprave i radnika i uz veliko poštovanje ljudi koji su trideset, pa i četrdeset godina svojih života utkali u Novi list.

Nove vrijednosti

Poznato nam je kako je vaš stav o Novom listu takav da ga vidite kao najsnažniju medijsko-grafičku i marketinšku kuću na velikom području, na teritoriju od praktično četvrtine Hrvatske. Koje su šanse da se pokretanjem vlastitih resursa pokrene i taj veliki sustav te tako dođe do povećanja prihoda i izlaska iz krize?

– Gledajte, za razliku od vremena s početka krize, kad je u Novom listu bilo 360 zaposlenika te na stotine honorarnih suradnika, danas nas je tek nešto više od 230, s minimalnim brojem vanjskih suradnika. Jasno je stoga da nas baš i nema previše kako bismo pokrenuli nove proizvodne procese u tako kompleksnoj kući kao što je Novi list. No, jednako koliko je kriza pogodila nas, pogodila je i druge. Stoga da – Novi list je apsolutno najznačajnija medijska institucija, s tiskarom i s najvećim marketinškim utjecajem na području nekoliko županija. Znate, dovoljno sam dugo u Novom listu da znam o kakvom se potencijalu radi. Ljudima treba vratiti nadu, objasniti im da su najsnažniji u onom što rade, dati im poticaja, a odgovornim upravljanjem pokrenuti moćni »stroj« Novog lista i početi stvarati nove vrijednosti i profit.

Bude li sve po vašim predviđanjima, za koliko se vremena možemo nadati novom investicijskom ciklusu u opremu i posebice ljude. U slučaju Novog lista, riječ je o poprilično »staroj« tvrtki kojoj je kadrovska obnova prijeko potrebna?

– Jedna od najgorih psiholoških barijera koja se pojavljuje u trenucima kriznog poslovanja je kratko razdoblje u kojem određeni poslovni tim mora prevladati krizu. Jasno mi je da smo probleme morali početi rješavati jučer, ali krenemo li sada u pravom smjeru, pozitivni će se se efekti vrlo brzo osjetiti. S druge strane ja sam financijer, u čijim su planovima osnova brojke, statistički pokazatelji iz prošlih vremena, trend kretanja na tržištu i bilance. Jasno mi je stoga da do promjena o kojima me pitate ne može doći brzo. Naravno, moramo ulagati u nove digitalne tehnologije koje stvaraju nove mogućnosti prenošenja informacija, a koje su dovele do značajnih promjena u samoj komunikaciji na svim razinama društva. Moramo se okrenuti tržištu, zahtjevima naših kupaca i posebnu pažnju posvetiti našim čitateljima. Kad je pak riječ o ljudima, mislim da prije novog zapošljavanja, ma koliko ono posebno u dobnom smislu bilo nužno, treba itekako dobro iskoristiti postojeće resurse koji nisu baš mali. Imamo dakle snage da baš ovakvi kakvi smo sada napravimo značajne iskorake, da u svoja razmišljanja o budućnosti unesemo novu energiju, zajedništvo i optimizam. Mislim naprosto da su ta tri elementa preduvjet svakog napretka.