Na novom kontejnerskom terminalu Rijeka Gatewaya, na Zagrebačkoj obali, uz ostalu opremu, bit će postavljene četiri velike dizalice za prekrcaj kontejnera između broda i obale. Budući da je riječ o dizalicama takozvane superpostpanamax generacije one će biti i vizualno najuočljiviji dio terminala, a nas je zanimalo kako će se svojom veličinom uklopiti, odnosno kako će utjecati na izgled grada i ukupni vizualni identitet Rijeke.

To smo pitanje postavili Gorani Stipeč Brlić, predsjednici Društva arhitekata Rijeka koja u prvom redu ističe kako su dizalice same po sebi infrastruktura terminala, bez koje niti jedan kontejnerski terminal, pa tako ni onaj na Zagrebačkoj obali, ne može funkcionirati.

– Riječ je o dizalicama koje su vrlo visoke i velike, a moraju biti takve da mogu primiti veće brodove. To donosi posao i ima širi utjecaj od samog vizualnog izgleda, no kad pričamo o vizuri, lučke dizalice smo u Rijeci oduvijek imali. Vjerojatno je za neke bio šok i kad su dolazile dizalice na kontejnerski terminal na Brajdici, a sada su normalna stvar, kaže Stipeč Brlić.

Ovih dana, dodaje, jedna od tema koja je zaokupila pažnju riječke javnosti su baš lučke dizalice, one na prostoru buduće marine u Porto Barošu, od kojih su dvije uklonjene, dok bi preostale tri trebale biti restaurirane.

Sretna okolnost

– One jesu povijesne, sada, no i one su jednom bile nove. Kad tako gledamo možda će i ove dizalice na Zagrebačkoj obali za pedeset ili sto godina biti povijesne i tražit će se njihova zaštita. Kad gledate Rijeku s mora, glavna tema su te njene vertikale i neboderi, dok je u prvom planu luka i njene dizalice. U tom smislu pričamo o vizualnom identitetu grada, a stvar je politike, na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, odnosno odluka političkog vodstva, hoće li taj imidž i dalje postojati. Je li cilj naše države i grada da Rijeka ima epitet lučkog grada, a lučki grad, među ostalim, karakteriziraju i dizalice. Ako je Rijeka lučki grad i ako će to ostati, ne možemo pričati o tome da bi nove dizalice naštetile vizuri grada, već su one još jedan detalj koji upotpunjuje energiju koju Rijeka želi odašiljati, kaže.

Ističe kako će vjerojatno biti i nezadovoljnih, pogotovo među onima kojima bi dizalice mogle promijeniti pogled na Riječki zaljev s njihovog prozora, ali dodaje kako je to relativno.

– To je slično kao kad zasadite stablo pa ono naraste i djelomično zakloni pogled s prozora ili balkona. Netko će reći da mu smeta, ali stablo samo po sebi donosi i puno benefita. Ne govorimo o istoj stvari, naravno, jer stablo je dio prirode, a dizalica je tehnologija i lučka infrastruktura, no po meni to što će dizalice biti postavljene nije previše upitno, jer dobit ćemo novi, konkretniji imidž u industrijskom i lučkom smislu, rekla je.

Zapadni dio grada, na kojemu je smješten kontejnerski terminal, obilježavaju visoke zgrade, neboderi na Turniću, Podmurvicama, Rastočinama, Zametu i Kantridi pa nas je zanimalo kako će se nove vertikale visokih kontejnerskih mostova uklopiti u takvo okruženje.

– To je, možemo reći sretna okolnost, jer kako sam već rekla, Rijeka gledana s mora isprepletena je tim postojećim vertikalama pa se onda možda i taj prednji “sloj” lučkih dizalica uklapa u izgled grada. Ne zaboravimo spomenuti i veliku dizalicu Brodogradilišta “3. maj” koja je također vrlo velika i značajan je dio vizualnog identiteta Rijeke. Da danas netko kaže maknimo je, većina bi sigurno bila protiv toga, upravo tvrdeći kako je ona dio naše povijesti i identiteta. Možda se to desi i s dizalicama na novom kontejnerskom terminalu. Jednostavno, na pitanje trebaju li one biti tamo, odgovor je trebaju jer terminal ne može bez njih funkcionirati, a pitanje treba li terminal biti tamo je pitanje staro trideset godina, kad su se donosile odluke o njegovoj gradnji. Ako želimo da terminal funkcionira, a to je stvar strategije razvoja grada i zemlje, onda su potrebne, kaže Stipeč Brlić.

Gorana Stipeč Brlić. Foto: Vedran Karuza

Svejedno je koje su boje

Pitali smo je i kako će odabir boje budućih dizalica utjecati na njihovo uklapanje u izgled grada, odnosno je li odabir boje bitan kod sličnih struktura.

– Koliko svi znamo, kontejneri su jako šareni. Kad gledamo Rijeku, s kontejnerskim brodovima na vezu ili sidrištu, s postojećim terminalom, vidimo to šarenilo kontejnera kojih ima gotovo u svim bojama. Tako da dizalice svojom bojom neće ništa narušiti, praktički je po tom pitanju svejedno koje će boje biti, pa i da su obojane u dugine boje. Njihova struktura sastoji se od relativno uskih elemenata, one nisu zid s nekom ogromnom površinom, ističe arhitektica.

U sklopu kontejnerskog terminala Rijeka Gatewaya je i dio zaštićenih lučkih skladišta, Riječanima poznatijih pod nazivom Metropolis, točnije nekadašnje skladište 22 koje se upravo obnavlja, pa nas je zanimalo kako će izgledati spoj povijesnih lučkih skladišta i kontejnerskog terminala, s dizalicama i šarenilom samih kontejnera.

– Mislim da će to biti dokaz kako se postojeće strukture mogu iskoristiti i nadopuniti nečim novim, suvremenim i tehnološki naprednim te, prema za sad dostupnim informacijama, u ekološkom smislu naprednim. Trenutno je to ono na što možemo i trebamo utjecati, da vlasnici daju maksimalan naglasak na smanjenje onečišćenja, bilo da je riječ o svjetlosnom onečišćenju, buci ili emisijama s terminala. Metropolis je od svog postanka dio luke, a sve ovo što dolazi s terminalom je tehnološka oprema koja će ga nadopuniti. Nadam se da će obnova dijela Metropolisa u sklopu kontejnerskog terminala potaknuti i da se u ostatku tog kompleksa kojim bi u budućnosti trebao upravljati Grad dogodi obnova i realiziraju se brojne ideje za njegovo korištenje, od kojih neke nisu nužno komercijalne, nego i vezane za kulturu i druge djelatnosti. U svakom slučaju, Metropolis i dizalice idu skupa, jer Metropolis je i nastao zbog luke, zaključuje predsjednica riječkog Društva arhitekata.