Kad sam urednici »Goranskog NL« Slavici Mrkić Modrić najavio kako ću napraviti priču o osobi koja se bavi nogometom, sanjkanjem i lovom, siguran sam da je pomislia – za Majku Božju a ča’j tu interesantno? I bila bi u pravu da ta osoba nije – lijepa i mlada djevojka! E, sad. Sanjakanje i žene – OK. Nogomet i lov? Malo puno teže. No, ne i u slučaju osamnaestogodišnje Lare Štimac, Delničanke koja polazi završni razred Srednje medicinske škole u Rijeci, članica je hrvatske reprezentacije u sanjkanju na prirodnim stazama, odsudila je već lijepi broj nogometnih utakmica kao linijska sutkinja, a nedavno je položila i – lovački ispit! Ako to ni interesantno, onda ne znan ča je!?

Lara i nogomet

No, krenimo mi nekim redom, kako je u jednoj davnoj TV emisiji znala reći Jasmina Nikić. Lara je trenutno najviše u nogometu gdje svaki vikend kao pomoćna sutkinja sudi minimalno jednu, najčešće dvije utakmice 2. Županijske nogometne lige. Otkud mlada djevojka u nogometu? Evo Larine priče…

– Sve je krenulo još u osnovnoj školi, prije pet godina kad je nas nekoliko djevojčica igralo i treniralo u »Goraninu«, a uz to smo i kao školska ženska nogometna ekipa išle na županijska natecanja. Nažalost, 2020. godine korona je sve to zaustavila, potom je došla srednja škola i tu je bilo sve gotovo jer smo krenule u različite škole. Ja sam upisala Srednju medicinsku školu u Rijeci i tu sam imala puno sreće jer sam dobila odličnu profesoricu tjelesnog, a to je Melita Dolić, koja je znala da sam igrala nogomet i da me nogomet zanima. Upravo mi je ona rekla kako u Rijeci postoji mogućnost obrazovanja za nogometnu sutkinju. To je privuklo ne samo mene, već i nekoliko drugih cura pa smo otišle u HNS gdje su nas odlično primili i omogućili nam početno obrazovanje kroz niz predavanja i seminara. Iako sam na kraju ostala sama, nisam htjela odustati i uz razumijevanje i pomoć svih u riječkom HNS-u krenula sam i na praktični dio. Kad sam sve to savladala, dali su mi priliku da počnem i suditi kao pomoćni i glavni sudac, najprije u omladinskom uzrastu klubova iz Gorskog kotara, a potom kao pomoćni sudac i na utakmicama seniorskih ekpa 2. Županijske nogometne lige, također ponajviše na području Gorskog kotara jer na ovom našem području baš fali sudaca. Štoviše, mislim da sam u ovom trenutku jedina pa imam preko vikenda zbilja puno posla i znam suditi kao pomoćna sutkinja dvije utakmice po kolu. Za sada su moji dojmovi jako dobri i želim se nastaviti baviti suđenjem. Vjerojatno mi sada slijedi jedna teška godina jer ću kad završim srednju medicinsku morati jako puno učiti i raditi na pripremama za upis na Medicinski fakultet. Dakle, od svibnja pa do upisa na faks bit će manje vremena, ali neću odustati. A ako upišem faks i ako sve krene kako treba, sigurno ću nastaviti baviti se suđenjem te napredovati koliko to bude moguće, a to znači do pozicije glavnog suca svim uzrastima, govori Lara.

Ima Lara još jednu veliku ljubav, a to je sanjkanje. Štoviše, u tom je sportu reprezentativka Hrvatske s nekoliko itekako vrijedih međunarodnih rezultata. Otkud Lara u sanjkanju? Evo priče….

Lara i sanjkanje

– Veliki dio mog djetinjstva provela sam na Delničkom potoku kod djeda i bake i tamo smo se, kad je god bilo snijega, sanjkali i uživali. Kad sam vidjela da to postoji i kao sport, odlučila sam se time početi baviti, a mama i tata, kao i stric Ivan Štimac koji mi je kupio sanjke za ljetno sanjkanje, pružili su mi podršku pa sam tako polako počela napredovati. Trenirala sam, nastupala na utrkama i došla i do statusa hrvatske reprezentativke. Posebno volim ljetno sanjkanje koje zbog brzine i uvjeta zna biti i opasnije. Imala sam već i jako dobrih rezultata na međunarodnoj razini.

Primjerice, na Svjetskom prvenstvu u Austriji prije tri godine osvojila sam sedmo mjesto u apsolutnoj ženskoj konkurenciji, a u kvalifikacijama sam bila još bolja i ušla među pet najboljih. No, onda je u završnoj utrci trema učinila svoje, mada sam i tim sedmim mjestom jako zadovoljna i presretna te svakako i zahvalna slovenskom timu koji mi je pružio veliku podršku i pomogao u osvajanju tog sedmog mjesta što mi je do sada naveći uspjeh, mada sam i na Europskom prvenstvu u Njemačkoj u apsolutnoj ženskoj kategoriji bila odlična i osvojila šesto mjesto. To su dva odlična rezultata, najbolja kad je riječ o hrvatskim natjecateljicama. Vjerujem da bi rezultati bili i bolji, ali nedostaje mi stručne pomoći jer sam sve radila sama, a pomagala mi je na treninzima jedino mama te u nekoliko navrata i treneri i natjecatelji iz Slovenije s kojima sam jako dobra. Sanjkanje volim više od nogometa, ali tu zasad mama i ja nemamo financijske mogućnosti da osiguramo sredstva za treninge i nastupe pa ću trenutno malo smanjiti aktivnosti, ali od sanjkanja ne želim odustati i čim riješim sve što je vezano uz faks, sigurno ću se još više okrenuti i sanjkanju i nogometu, zaključila je Lara Štimac.

Nije lako biti sutkinja

Suđenje nije nimalo lagan posao, ali sam čvrsto odlučila da ću tu nešto napraviti i razviti se u što većoj mjeri. Na utakmicama ima svega, i neugodnih primjedbi i provokacija, ali moram istaknuti kako toga nema puno. Štoviše, na mogim mjestima kad vide da sudi djevojka i igrači i publika puno su pristojniji. Dakle, incidenata ima, ali u osnovi je to sve skupa dosta dobro. Svakako mi pomaže i to što me mnogi znaju pa se često sve svede na neku šalu. Naravno, uvijek nastojim suditi što bolje mogu i zbilja nikad ni za koga ne navijam, a naravno da i ja mogu pogriješiti.

Sudi i futsal

Uz nogomet Lara odnedavno sudi i futsal utakmice. Za to je, kaže nam, zaslužan Darko Štimac, poznati delnički nekadašnji nogometni sudac i delegat koji je sad više vezan uz futsal.

– Predložio mi je da idem na dodatno obrazovanje vezano uz sudačku obuku za futsal. Prihvatila sam taj prijedlog i položila sam u Sesvetama sve što je trebalo te sam i tu počela suditi u omladinskom uzrastu u trećoj jedinstvenoj grupi, tzv. početničkoj grupi gdje sudim školska natjecanja, a položila sam nedavno i norme koje mi omogućavaju da sudim kao treći sudac u uzrastu kadeta i juniora, kaže Lara.

Odgoji, poduči

Na nedavnoj utakmici poznatog malonogometnog delničkog turnira »Tin Grgurić« Lara je u jednom trenutku na utakmici »Goranina« i »Dobre« zaustavila igru kako bi jedan od dječaka vezao tenisicu.

– Gledano sa stajališta pravila nisam trebala prekinuti igru. Ali vidjela sam da igrač ne može trčati, a budući da je bila riječ o najmlađem uzrastu gdje je, mišljenja sam, najbitnije odgojiti i podučiti mlade igrače, zaustavila sam igru dok on nije vezao tenisicu i bio spreman za igru. Mislim da nisam pogriješila, kaže Lara.

Jedna je mama

Sve ove brojne i pomalo neobične aktivnosti svoje kćeri Lare itekako podržava njezina majka Anita koja kaže kako je kod Lare ništa ne može iznenaditi.

– Sve što radi radi jako ozbiljno, predano i požrtvovno. Meni je najbitnije da u školi ima prosjek 5.0, a naravno da ću joj pomoći, koliko god to mogu, oko svega što je zanima. Naravno da sam je vozila na treninge i natjecanja u sanjkanju, a sad je vozim na nogometne utakmice i, ako treba, svađam se s gledateljima koji joj prigovaraju. Jako sam na nju ponosna, zaključila je Anita.