Sve je isto k'o i lani: Post festum 25. međunarodnog festivala malih scena

Koncepcija Festivala već je godinama ista, u publici se sreću ista lica i pomaka nema. No bez obzira na stagnaciju to je još uvijek prilika da publika u Rijeci vidi barem nekoliko kvalitetnih predstava iz recentne produkcije

Jubilarni, 25. međunarodni festival malih scena održan je u Rijeci od 4. do 11. svibnja. U izboru selektora Bojana Munjina prikazano je osam predstava iz Hrvatske, Srbije, Italije, Austrije i Rusije, a izvan konkurencije izvedena je predstava »Dobri čovjek iz Sečuana« studenata Glume i medija Sveučilišta u Rijeci. Ovogodišnji Festival bio je kombinacija novih scenskih interpretacija klasičnih predložaka te tekstova suvremenih autora, bez neke konkretne tematske okosnice. S obzirom na financijske mogućnosti – jer kako je objasnio umjetnički direktor Festivala Nenad Šegvić: predstave iz inozemstva koštaju – naglasak je bio na predstavama iz regije.

Festival je otvorio naslov »Tako je (ako vam se tako čini)« Jugoslovenskog dramskog pozorišta iz Beograda, a riječ je o novom »čitanju« drame Luigija Pirandella u prepoznatljivom redateljskom rukopisu Jagoša Markovića. Ove godine prava festivalska predstava bila je »Divlja patka« bečkog Theatera in der Josefstadt, koja je na trenutak prizvala nekadašnji duh MFMS-a kad je na programu bilo više predstava inozemnih teatara – s drugačijim poetikama i pružajući mogućnost komparacije hrvatskog s kazalištima iz inozemstva.

I suvremeno pismo

Predstava »Divlja patka«, prema drami Henrika Ibsena, u redateljskoj viziji Mateje Koležnik ponudila je svježi pristup dramskoj klasici. Pomak u interpretaciji dogodio se i u predstavi »U agoniji« beogradskog Beo arta, koju je prema drami Miroslava Krleže režirala Ana Đorđević. Predstava »Tko pjeva zlo ne misli« zagrebačkog HNK-a, u kreativnoj režiji Renea Medvešeka, nastala je na temelju filmskog klasika Kreše Golika i prema noveli Vjekoslava Majera, koji su interpretirani posve autentičnim kazališnim jezikom.

Suvremeno dramsko pismo bilo je zastupljeno predstavom »Lijepi dani u Aranjuezu«, koju je prema tekstu austrijskog književnika Petera Handkea u tršćanskom Slovenskom stalnom gledališču režirao Igor Pison. Predstava »Vrisak languste« moskovskog Teatra Vahtangov nastala je prema tekstu suvremenog kanadskog dramatičara Johna Murrella i u režiji Mikhaila Tsitrinyaka, a riječ je o biografskoj drami o posljednjim danima života glumice Sarah Bernhardt.

Ulaznice za MFMS moraju se unaprijed rezervirati, od određenog datuma u određenom terminu. Već prvog dana za rezervacije nazvalo nas je nekoliko čitatelja koji su se požalili da s telefonom za rezervacije nešto nije u redu, a i kad su uspjeli uspostaviti vezu ispalo je da su ulaznice za većinu predstava već rezervirane?!

Čitatelji su se zapitali: »Kad prije?« a neki su nam priznali da čak ni uz »vezu« nisu uspjeli rezervirati karte. Vrlo brzo nije ih bilo čak ni za »Ciganina, ali najljepšeg«, koji je izveden u HNK-u Ivana pl. Zajca s velikim gledalištem. Zbog ovakve »procedure« oko ulaznica, ima i ljubitelja kazališta koji su odustali od Festivala. To je pokazatelj da u prodaji ulaznica nešto treba promijeniti, a na organizatorima je da vide što.

Prikazana je i predstava »Moja ti« suvremene dramatičarke Olge Dimitrijević, u izvođenju beogradskog Ateljea 212 i u režiji Aleksandre Milavić Davies. Suvremena hrvatska književnost bila je zastupljena naslovom »Ciganin, ali najljepši«, koji je prema romanu hrvatskog pisca Kristiana Novaka u HNK-u Zagreb režirao Ivica Buljan.

Glumačke kreacije

Kao i prijašnjih, ni ove godine Festival malih scena nije se strogo pridržavao odrednice »male scene«, pa su na pozornici HNK-a Ivana pl. Zajca prikazane dvije velike ansambl predstave – »Tko pjeva zlo ne misli« i »Ciganin, ali najljepši«. No budući da je riječ o naslovima za koje se u Zagrebu mjesecima čeka na ulaznicu, dobro je da je riječka publika imala priliku vidjeti ove predstave.Možda najveća vrijednost Festivala su glumačke kreacije glumaca različitih generacija – od veterana Predraga Ejdusa, Jelisavete Sablić i Svetlane Bojković, do mlađih glumačkih snaga kao što su Zrinka Cvitešić, Dušan Bućan, Krešimir Mikić, Ivana Boban, Nina Violić i drugi.

Kao posebnost Međunarodnog festivala malih scena ističu se njegovi okrugli stolovi, koje su ove godine vodili Tajana Gašparović i Bojan Munjin. Za razliku od nekih prijašnjih godina, veći polemički tonovi su izostali, pa se sve uglavnom svelo na hvalospjeve predstavama. Koncepcija Festivala već je godinama ista, u publici se sreću gotovo ista lica i nekih pomaka ili rasta nema. No bez obzira na stagnaciju to je još uvijek prilika da publika u Rijeci vidi barem nekoliko kvalitetnih predstava iz recentne produkcije i upozna se s različitim kazališnim estetikama.

Kao prateći festivalski program otvorena je izložba kazališnog plakata Borisa Bućana.