ZAGREB – Dodjelom nagrada ovogodišnjeg 58. zagrebačkog salona pod nazivom »Ne radi sam« završilo je još jedno izdanje najstarijih grupnih izložbi recentnog vizualnog izričaja u Hrvatskoj, na kojoj se u trijenalnom ritmu izmjenjuju različite likovne discipline – vizualna umjetnost, primijenjena umjetnost i dizajn te arhitektura.

Prema odluci ocjenjivačkog suda 58. zagrebačkog salona, Veliku nagradu 58. zagrebačkog salona dobili su Dinko Peračić i Miranda Veljačić za »Usijano more«, tri jednakovrijedne nagrade dobili su Ana Labudović, Ana Hušman, Ivana Meštrov, Dubravka Sekulić, Marko Tadić i Nikola Bojić za »Biblioteka 0 Općenito vol. 1«, Ben Cain za »Novi svijet rada« te Matija Ferlin i Mauricio Ferlin za »But I Am Alive«. Nagradu 58. zagrebačkog salona za mladog autora do 35 godina dobili su Mirna Udovčić i Tin Dožić za »Šumsku kolibu«, a Posebnu povelju dobili su Marino Krstačić-Furić i Ana Tomić za »Fiume Fantastika Timeline«, Martina Franić i Miranda Herceg za »Transponiranje« te Miranda Herceg i Ksenija Jurinec za djelo »Otvoriti i zatvoriti vrata«.

Različite teme

Prema riječima kustosice ovogodišnjeg Salona Branke Benčić, inače ravnateljice riječkoga MMSU-a, 58. zagrebački salon »Ne radi sam« okupljen je oko sveobuhvatne teme koja »okuplja različite oblike djelovanja te pozicije i prakse povezane sa zajedničkim mišljenjem i stvaranjem, suradnjom, razmjenom, interakcijom i kontekstima u pozadini složenih stvaralačkih i proizvodnih procesa koji uokviruju nastajanje novih kreativnih intervencija«.

– Izložba »Ne radi sam« nudi jedan od mogućih fragmentarnih pogleda na načine (samo)organiziranja, grupnog djelovanja i uvjeta rada. Na ovogodišnjoj izložbi mogli su se vidjeti radovi nastali zajedničkim radom koji otvaraju prostor za različite žanrove i iskustva koji rekonfiguriraju ustaljene obrasce produkcije i distribucije, okupljajući grafički i produkt dizajn, izložbenu arhitekturu, prostorni dizajn, modu, scenografiju, rekvizite izvedbe i drugo, stvarajući dijalog praksi umjetnika, dizajnera, kustosa, arhitekata, pojašnjava Benčić.

Na ovogodišnjem izdanju Salona, istaknula je njegova ravnateljica Ivana Bakal, predstavilo se pedesetak umjetnika, odnosno toliko autorskih timova, a radovi pokazuju »kako sve više nestaju granice između tzv. tradicionalnih polja umjetnosti te kako umjetnici u svojem radu sve više kombiniraju različite medije, odnosno mijenjaju medije i rukopise«.

Riječka produkcija

»Prethodno trogodišnje razdoblje, obuhvaćeno ovim Salonom, mahom je obilježila COVID-pandemija, donijelo je neke nove oblike rada, istovremeno izolaciju i digitalnu povezanost, ali je isto tako obilježilo entuzijazam ponovnih susreta, stvaranja zajednica, novih struktura podrške. Osim toga, to je razdoblje u velikoj mjeri u kulturnoj i umjetničkoj proizvodnji obilježila Rijeka – Europska prijestolnica kulture, kao veliki produkcijski kulturni katalizator. Upravo iz Rijeke dolaze primjeri realizirani i koncentrirani u razdoblju važnih produkcijskih i kreativnih mogućnosti, predstavljajući nasljeđe projekta. Ono se najviše ogleda u postavima velikih izložbenih produkcija kao oblika prostorne geste i reprezentacije vizualnog mišljenja poput »Fiume fantastica« i »Usijano more«. Riječki krug tu ne prestaje – monografija »Antifašizam kao Samoobrambeni spomenik« nastoji interpretirati umjetnički rad Nemanje Cvijanovića, također izveden u kontekstu EPK-a, kao i »Rad panike« izvedbenog kolektiva BADco na Salonu je prisutan u obliku videodokumentacije, crteža, publikacije, a donosi i suradnje Siniše Ilića, Gorana Ferčeca i Damira Gamulina. Arhiv BADco dom je pronašao u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti. Nadalje, Ana Labudović sa suradnicama stvara resurs dijeljenja znanja formiran kao »Biblioteka O Općenito«, susret ekologije i skulpture donosi kolektivne opatijske intervencije Darije Žmak Kunić, a fragment izložbenog mobilijara Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja u Rijeci za prostor Guvernerove palače rad je Sanjina Kunića, pojašnjava Benčić uvrštavanje riječkih produkcija u ovogodišnji Salon u katalogu izložbe te dodaje da se u to ubraja i Ivan Klisurić s katalogom izložbe »Kuća bez temelja« Ines Matijević Cakić, koja je bila izložena u riječkome MMSU-u.

Ovogodišnje veliko 58. izdanje Zagrebačkog salona organizira Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti – ULUPUH, a na sudjelovanje je prijavljeno preko 200 radova. Događaj inače naizmjence organiziraju Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH), Hrvatsko društvo likovnih umjetnika (HDLU) i Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA). Izložba je financijski realizirana uz potporu Ministarstva kulture i medija RH i Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba.