Rudi Jugo

Legenda riječke košarke: "U Kvarneru već moraju postaviti planove kako doći do ABA lige"

Katarina Blažević

Rudolf Jugo/Foto Arhiva NL

Rudolf Jugo/Foto Arhiva NL

Mislim da je to dohvatljivo ako se stvori financijska pretpostavka - kaže Jugo



RIJEKA Rudolf Jugo budno prati košarkaška zbivanja u Rijeci, ali i ostalim hrvatskim regijama, u razdoblju kada uživa u zasluženoj mirovini. Nekadašnji igrač, a potom i trener koji je Zadru donio prvi naslov prvaka od osamostaljenja Hrvatske, preciznije duplu krunu, posljednji je trenerski angažman imao u slovačkoj Iskri Svit, ali prije otprilike dvije godine zdravlje ga je »poguralo« u mirovinu…


– U Slovačkoj sam završio s trenerskom karijerom kada me uhvatio koronavirus i u bolnici sam ondje ležao otprilike 20 dana. Tada sam odlučio da je to kraj i da više neću raditi kao trener. Zdravlje je bilo okidač i osjetio sam to kao neku preporuku da stanem. Kako mi je sada u mirovini? Odlično, pratim košarku u gradu i na razini države. To su više manje teške situacije, pogotovo za našu reprezentaciju. Ali, pozitivno gledam na zadnje rezultate i izbornika Josipa Sesara te povratak Jasmina Repeše u reprezentaciju kao sportskog direktora – govori 67-godišnji Rudolf Jugo, koji je kroz trenersku karijeru vodio i svoj Kvarner, potom Zadar, Cedevitu, Zrinjski, kosovsku Peju, Križevce, Jolly JBS, Slovan, Lučenec te Iskru Svit… Bilo je tu puno sezona i uspjeha, osvojen Kup s Iskrom Svit, kao i titula kosovskog prvaka s Pejom, ali ipak se zasigurno malo više ističe sezona 2004./2005. kada je sa Zadrom osvojio prvenstvo i Kup Hrvatske. Dugih 19 godina Zadrani su čekali tu titulu, otkako su 1986. osvojili prvenstvo u tadašnjoj Jugoslaviji.


– Bilo je tu dobrih rezultata i promocija u Prvu ligu s Križevcima i Kvarnerom, što su isto situacije koje su mi dale velike satisfakcije. Ali, sigurno je najzahtjevnije i najdraže ipak bilo osvajanje titule sa Zadrom, koju klub inače nije osvojio s puno boljim rosterima i što je najbitnije te sezone nismo bili niti favoriti. Raditi u Zadru nije nimalo lagano. Svi uspjesi su odmah prihvaćeni kao nešto normalno, a porazi su uvijek katastrofalni – prisjeća se Jugo, u čijoj su momčadi te slavne sezone bili i Riječani Aramis Naglić te Siniša Štemberger.




– Moj dolazak te sezone je odmah dočekan velikim upitnikom. Treneri u Zadru tvrdili su da će mi biti teško, svi su bili skeptični i to je i razumljivo jer do onda nisam osvojio nijednu titulu, osim što sam odradio dobre sezone s Kvarnerom. Direktor Pino Gjergja, koji me tada doveo, vjerovao je u mene i mislim da sam mu odmah to vratio u prvoj sezoni s dvije titule. Na početku su svi govorili da su kriteriji koji su mi postavljeni vrlo visoki. Jusup je osvojio i ondašnju Jadransku ligu… U sezonu smo krenuli porazom u Jazinama od Cibone, ali nakon toga Cibona više nikad nije pobijedila u Zadru. U finalu play-offa smo je dobili 3:2 i važno mi je bilo što smo imali prednost domaćeg terena, a zadarska publika je sigurno nešto što se garantirano može zvati šestim igračem.


Recept za uspjeh


A koliko zadarska košarkaška publika može pomoći, toliko može i kritizirati kada stvari ne idu po planu…


– Uvijek smo znali da nam utakmice u Jazinama donose jednu veliku prednost. U finalu play-offa u Zagrebu kada god sam vidio da je rezultat kompromitiran i da nemamo šanse, ja bih odmarao igrače. Nisam dozvolio da se umaraju na izgubljenoj utakmici i onda bi te utakmice završile većom razlikom, ali bilo mi je bitno da igrači sačuvaju energiju za sljedeću utakmicu u Zadru. Štemberger, Naglić, pa i Barać iz Istre, svi su na početku bili prihvaćeni sa skepsom, ali su se dokazali kao prava pojačanja i sva trojica su odigrala jako dobro i dali veliki doprinos. Pritisak zbog navijača? Nisam se nikada obazirao na kritike. Novinari su često tada znali izvlačiti iz konteksta moje izjave i pisati bombastične naslove, stvari koje nikad nisam izjavio. Apsolutno sam se samo opredijelio za rad na terenu i ono što je najbitnije, iza sebe sam uvijek imao direktora kao što je Pino Gjergja, koji je odrađivao stvari o kojima se nisam trebao brinuti.


Jugo i danas prati utakmice Zadra pa je tako pogledao i veliku pobjedu nad Partizanom na Badnjak.


– Bez daljnjega su protiv Partizana vrlo dobro odigrali utakmicu i mogu reći da su me podsjetili na moje pobjede protiv Partizana, kada smo ih dobili i u Beogradu, kao i Zvezdu… Tada smo dobivali redovito u Jazinama oba beogradska kluba.


Greške u prošlosti


Sljedeće sezone trebale bi se i u Rijeci pogledati utakmice sa Zadrom jer Kvarner 2010 je na dobrom putu da vrati riječku košarku ondje gdje joj je i mjesto. Jugo povremeno dolazi na Kozalu pogledati momčad koja zasad drži vrh Prve lige.


M. GRACIN


– Ona ima nezahvalno ime Prve lige, ali iz te Prve lige treba što prije pobjeći u Premijer ligu. Kvarner već sad s ovim rosterom zaslužuje igrati Premijer ligu i stabilizirati financije te stvoriti respektabilnu momčad koja se može natjecati prvih nekoliko sezona u toj ligi bez straha da će ispasti. Tu su napravljene velike greške u prošlosti o kojima je iluzorno više pričati i ponavljati. Izgubljen je elitni rang natjecanja zbog raznih hirova članova uprava i nadam se da opet neće biti tih pogreški. U ovoj ligi ova momčad ne bi trebala imati problema kvalificirati se u viši rang, ali već sada treba biti spreman za budućnost i postaviti planove da Kvarner pronađe konstantu i čim prije dođe do ABA lige. Mislim da je to dohvatljivo ako se stvori financijska pretpostavka.


Veliki utjecaj na rad hrvatskih klubova ipak ima nacionalna vrsta.


– Košarka treba jedan dobar reprezentativni rezultat da bi se izvukla iz svih ovih problema. Naše ekipe koje igraju ABA ligu trebaju veliku podršku unutar svojih sredina da se stabiliziraju, da te financijske injekcije budu što jače. Jednako kao i u drugim klubovima jer ako ne baziramo produktivnost u drugim klubovima, ako svi ne proizvodimo, bit će nestašice igrača. Sigurno je tu ključan uspjeh reprezentacije i jedan dobar rezultat će odmah kanalizirati mlade igrače prema košarci, da se bave tim sportom. To je vrlo bitno. Da se ponovo igrališta popune mladim igračima, i već sada mislim da pobjede koje u ABA ligi ostvaruju naši klubovi daju neki optimizam za budućnost. Isto kao i pobjede reprezentacije. Svi se nadamo tom vrlo teškom putu povratka i trebat će nam tu i puno sreće. Nadam se na kraju da će u ovoj 2024. godini reprezentacija odraditi uspješne kvalifikacije i da će Kvarner 2010 ući u Premijer ligu – zaključuje Rudolf Jugo.


 


Božić mora biti u reprezentaciji

Hrvatsku uskoro čekaju prve utakmice kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2025. godine. Prvi ispit za Sesara i ekipu na rasporedu je 23. veljače na gostovanju kod Francuske.


– Rezultati sa Sesarom su po meni vrlo dobri imajući u vidu da smo bili u Turskoj na gostujućem terenu i uspjeli smo dobiti sve one utamice pretkvalifikacija za Olimpijske igre. Ali put pred nama je težak i ta reprezentacija i taj izbornik te sportski direktor zahtijevaju kompletnu podršku. Otežavajući je taj sistem u kojem naši najbolji igrači nisu uvijek na raspolaganju, ali kako je nama, tako je drugima. Luka Božić? On je igrač koji mora biti ondje i uvjeren sam da je u reprezentaciji karika koja mora pomoći. Bez daljnjega je to tako i on će sigurno biti unutra… Sumnjam da bi ijedan trener danas odustao od Božića. Mislim da smo napravili velike pogreške u prošlosti, a najveće su bile što smo se vrlo brzo odrekli nekih vrhunskih trenera misleći da imamo neka nova rješenja. Ta su vrhunska imena u prvom redu Petrović, Repeša, Perasović, Spahija… Mislim da je to bila velika greška. Uz to, mislim da je u reprezentaciji uvijek trebalo biti mjesta za senatore kao što su Gjergja, Novosel. Ipak su to ljudi koji su sa svojim iskustvom uvijek mogli pomoći, ako ništa drugo, u jednoj konzultaciji.