RIJEKA Stigao je iz Beča, u Rapidu je Mario Pavelić postao igrač za prvoligaške scene. Na debiju je osvojio simpatije riječke publike igrom i pogotkom s kojim je za manje od pola sata zapečaćena sudbina kao kaktusa žilavog suparnika iz Gorice. Rijeka je uspješno zakoračila u novu sezonu upisavši prva tri boda. Odgrala veoma dobru partiju, posebice u razdoblju do odmora, u nastavku je situaciju držala pod kontrolom… Mario Pavelić bio je jedan od najzapaženijih u dresu Rijeke. Gorica je pala u sedam minuta. Pavičić i Pavelić bili su u naslovnim ulogama, jer zbrajaju se golovi…

– Početak je sezone, zadovoljan sam sa svime. Igrali smo puno bolje u prvom poluvremenu, postigli smo dva pogotka, a mogli smo još koji. U nastavku nam je ponestalo malo snage… Razumljivo s obzirom na to da je riječ o prvoj utakmici. Bit će puno bolje u sljedećim susretima po tom pitanju.

Čime ste zadovoljni u prvoj dionici utakmice. Presingom, kolektivnom agresijom…?

– Stavio sam naglasak na taktičku mudrost. Nismo se previše zaletavali, išli u ofenzivu, već smo kontrolirali loptu i čekali da se otvori pukotina u turopoljskoj obrani. A suparnik je bio veoma organiziran u defenzivnom bloku. Oba pogotka postigli smo u pravom trenutku, a nakon toga smo diktirali svoj ritam igre.

Na desnoj strani osovina Pavelić – Acosty. Ukrotili ste brzonogog Nigerijca Atiemwena i zabili gol?

– Dobro surađujem s Acostyjem, nadopunjavamo se, uvijek je spreman napasti, ali i zatvoriti defenzivni prostor, čuvati mi leđa… Sretan sam što sam pogotkom pomogao ekipi da osvojimo tri boda. Dao svoj doprinos.

Ako je vjerovati »wikipediji«, u Rapidu ste zabio samo četiri gola u 102 utakmice?

– Možda ih je bilo malo više, sedam, osam… Ovaj je najdraži.

Zabili ste pogodak u vrata ispod sjeverne tribine gdje su najvatreniji navijači »Rijeke«, članovi Armade?

– Zadovoljstvo je bilo utoliko veće, mojoj sreći nije bilo kraja. Mogao sam odmah proslaviti s navijačima, zar može postojati nešto ljepše? Zamislite da sam ga zabio na drugoj strani pred praznim kavezom, radost bih podijelio sa – semaforom. Ne bi bilo isto. Ovako mi je srce puno.

Prva utakmica, dobra igra, prva pobjeda i pogodak. Debi iz bajke?

– Najslađe su pobjede u prvom kolu. Utakmica koja dolazi nakon velikih iščekivanja, dugotrajnih priprema. Cijela je momčad odigrala dobro i u tom je naša snaga. Zadovoljstvo je biti dio takve atmosfere i dati svoj doprinos. Nek’ se dan po jutru poznaje…

Naglasak je na atmosferi u ekipi, ali i na tribinama. Energija koja se slijeva s tribina. Rujevica?

– Osjeća se posebna energija. U nastavku smo se malo mučili, navijači su nam davali dodatnu snagu. Impresioniran sam ambijentom, ali još nečim – vatrometom poslije utakmice. Fenomenalno. Uživao sam u tim raketama, nikad nisam to doživio. Želim gledati vatromet poslije svake utakmice, za dušu… Formula je jednostavna – pobjeđivati!

Pavičić je postigao prvi gol?

– Super, čarolija. Nevjerojatno kako je primio loptu i iz trećeg kontakta zabio gol. Heber je dobro ubacio… Bio je pravi užitak gledati ga izbliza, s terena.

Kada ste dolazili, rekli ste da s Rijekom želite osvojiti naslov prvaka?

– Apsolutno. Cilj je to svakog igrača, naravno i kluba kao što je Rijeka, organiziran s kvalitetnom ekipom. Želimo se boriti za sam vrh ljestvice. U prvoj utakmici pokazali smo kako ćemo igrati, a bit će svakim danom sve bolje. Treba nam još malo utakmica, malo više snage.

Velika je konkurencija u momčadi, za svako mjesto po dva igrača?

– Konkurencija je tajna svakog kolektivnog uspjeha. Svaki igrač na svakom treningu daje maksimum, a trener bira najspremnije, najbolje…

Iz Beča u Rijeku?

– Mirniji je život. Manje gužve. Uživam gdje živim, blizu Kantride. Sam sam. Cura je u Beču, radi i dolazi povremeno.

Imate tetovažu lava?

– Otac i sestra su rođeni u tom znaku.

Rekli ste da biste bili plesač niste nogometaš?

– Imam dosta ritma u krvi. Moji prijatelji u Beču plešu profesionalno. Kada se skupimo pustimo glazbu i zaplešemo…

Iz Beča u Opatiju, čime se hranite, bečkom šniclom ili ribom?

– Riba je puno bolja. Bečka šnicla je čudesna hrana, ali jedem je samo u Beču.