Dođu partizani i osvoje šumu, u protunapadu ustaše ih istjeraju i osvoje je oni. To se ponovilo nekoliko puta dok lugar nije poludio te je i jedne i druge istjerao iz šume. Taj vic, potiho prepričavan u bivšoj državi, nažalost aktualan i u ovoj današnjoj kada oko ove tematike nikome dobronamjernom nije do humora, osim onog crnoga.

Riječ je, naravno, o opetovanim incidentima veličanja ustaštva na našim nogometnim stadionima kada ovdje nastupa hrvatska reprezentacija, ponos našeg sporta i općenito hrvatske države, svjetski cijenjeni sportski brand. Nakon Rujevice incident sa sličnim, onim ustaškim predznakom ponovio se i u Osijeku u susretu s Turskom, a dobro je znano iz matematike da predznak mijenja sve znakove u zagradi. Ti »znakovi u zagradi« su reprezentativci, među kojima mnogi asovi koji igraju u najvećim svjetskim klubovima iz kojih radosno dolaze nositi proslavljeni »kockasti« dres, kao i oni pravi ljubitelji sporta, koji hrle na tribine radujući se prezentaciji svojih miljenika iz reprezentacije, zvijezda iz »male zemlje za velike uspjehe«, koja ima stanovnika kao jedan Milano, a u ovih nekoliko desetljeća bila je i druga i dva puta treća na svijetu. Hrvatska je i »mala zemlja za veličanje propalih ideologija«. Kako se one, poput dima s nedavnog požarišta na osječkom odlagalištu otpada šire i zagađuju okoliš, ometajući mnogima normalan život, tako neumitno stižu u sportski milje kvareći nogometne fešte reprezentativcima i njihovim brojnim navijačima.

Nakon incidenta u Rijeci sada se dogodio i osječki slučaj, pa se to više ne može smatrati slučajnošću, nego moramo konstatirati da je sport, a u biti i cijelo hrvatsko društvo već desetljećima talac nečega čega bismo se trebali sramiti, što bismo jednodušno trebali osuditi i služeći se parolom iz bivše države, jednom zauvijek baciti u onu famoznu »ropotarnicu povijesti«. To se ne događa, zakazalo je cijelo društvo, a ceh ni kriva ni dužna plaća reprezentacija, kojoj ti navodni navijači zabijaju s tribina autogol za autogolom. Poslije ovoga nedavnog u nizu u tom zatrovanom opusu, ovoga s omrznutim slovom U na »Opus Areni«, glasno se čuje bojazan o kazni UEFA-e, strahuje se da će Hrvatska iduću kvalifikacijsku utakmicu za Euro s Armenijom u Maksimiru tog 21. studenoga odigrati pred praznim tribinama. Nema što, ti »domoljubi« joj toliko pomažu da bi kao u stalno aktualnom vicu iz HNS-a mogli samo zavapiti: »Nemojte nam više pomagati.« Kako u svakoj šali ima barem pola istine, tako je i u ovoj dok će se iz našeg Saveza opet morati klanjati pred odgovornima u europskoj federaciji nadajući se da će ovi nekim čudom imati sluha za vapaje kako je veličanje zločinačkih i propalih nacifašističkih režima tek djelo totalno neodgovornih pojedinaca, koje se nije uspjelo kontrolirati.

Incident, koji je u sjenu bacio osječku utakmicu i hrvatski poraz s Turskom žalostan je dokaz okovanosti hrvatskog društva dvama propalim zločinačkim ideologijama, ustaškom i onom komunističkom iza kojih se i kod nas i diljem svijeta žrtve brojilo u milijunima. Ispada da je to zlo išlo s »koljena na koljeno«, sve do pojedinaca među današnjim mladima. Možemo se samo nadati da će im jednom zauvijek netko objasniti tko je bio tko i tko je kakvo zlo počinio. Na želju svih dobronamjernih, oslobodio bi ih opasnih zabluda, a hrvatsko društvo i sam nogomet ovakvih sramotnih incidenata.