Zdravko Mamić
Budući da je Zdravko Mamić u ishodištu svega dobroga, ali i lošega u Dinamu posljednih godina teško se oteti dojmu da je u Maksimiru puno toga krenulo na bolje nakon što se Mamić u strahu od "utamničenja" sklonio u Hercegovinu
RIJEKA Nogometaši Dinama odigrali su 1:1 u Bernu, te nakon prve utakmice play off-a Lige prvaka ostvarili obećavajući rezultat uoči uzvratne utakmice u Maksimiru nadolazećeg utorka. Švicarski prvak Young Boys bio je osjetno bolja momčad u prvih pola sata utakmice, no nakon toga “modri” su bili barem ravnopravan, ako ne i bolji takmac na terenu. Uz malo prisebnost u završnici ili uz trunku sreće hrvatski prvak mogao je ostvariti još bolji rezultat uoči uzvrata. Podsjetnika radi nakon 1:1 u Bernu modrima je u Zagrebu dovoljno odigrati 0:0 za prolaz u skupine Lige prvaka što se s obzirom na sve može smatrati lijepim uspjehom posebno u svjetlu činjenice da su svi ostali hrvatski predstavnici u Europi – ispali. Ono što pristalice Dinama može veseliti više od rezultata jest činjenica da su modri pod vodstvom trenera Nenada Bjelice nakon dugo vremena počeli na europskim travnjacima ostavljati dojam momčad ozbiljnih namjera koja zna istrpiti, ali i uzvratiti kada je to potrebno.
Prevedno: Nenad Bjelica možda neće uvesti Dinamo u Ligu prvaka, ali je uspio u kratko vrijeme stvoriti homogenu cjelinu koja je u stanju igrati natjecateljski nogomet u europskim okvirima. Nekoliko je preduvjeta preobražaja Dinamove momčadi. Prvi i osnovni je činjenica da ovaj Dinamo više nema (pre)skupo plaćenih pojedinaca koji narušavaju sklad u ekipi poput Fernandeza ili Soudanija. Sve bolji Arijan Ademi se prometnuo u istinskog lidera momčadi oko kojega su se dobro uklopila ne toliko zvučna, ali očito dovoljno kvalitetna pojačanja u vidu Leovca, Oršića, Dilavera ili Theophilea-Catherinea. Dinamova momčad u pripremi utakmice djeluje skromno i ponizno, na travnjaku nimalo bahato i prepotentno, ali dovoljno tjelesno i igrački moćno da se zna “potući i ugristi” suparnika kada je to potrebno. Svaka asocijacija na Matjaža Keka i njegovu trenersku filozofiju koju godinama primjenjuje na Rujevici nije slučajna. Ne ponavlja slovenski stručnjak, koji jako dobro poznaje “balkanski mentalitet” slučajno stalno iste stvari: Priča se isključivo na terenu, a ne “lupa gluposti” izvan njega!
Ono što je nedvojbeno utjecalo na dobre dojmove koje Dinamova momčad ovoga ljeta ostavlja u Europi jest sve pozitivnija klima koja izvire iz svlačionice i kluba, a prenosi se postepno i na sve segmente oko kluba. Svi koji prate Dinamo posljednjih desetak godina dobro znaju da je negativna atmosfera oko momčad i kluba najveći uteg oko nogu igrača i trenera. Budući da je Zdravko Mamić u ishodištu svega dobroga, ali i lošega u Dinamu posljednih godina teško se oteti dojmu da je u Maksimiru puno toga krenulo na bolje nakon što se Mamić u strahu od “utamničenja” sklonio u Hercegovinu. Doduše, oni upućeniji će upozoriti da zapravo iz sjene konce projekta novoga Dinama na čelu s Nenadom Bjelicom vuče – Zoran Mamić. No, i to nije tako loše za rezultate “modrih” u Europi. Zoran Mamić je više nego pristojno odrađivao svoj posao na klupi Dinama u Europi, ali ni on nije uživao potpuni mir poput Nenada Bjelice. Dovoljno se prisjetiti sukoba sa Zdravkom u slučaju Vukojević… Ako doista Dinamo u utorak izbori skupnu fazu Lige prvaka i osvoji bogati novčani “jack pot” (15-ak milijuna eura), onda doista ispada da u Maksimiru, pomalo paradoksalno, mogu otvoriti šampanjac i nazdraviti danu kada je hrvatsko pravosuđe odlučilo početi raditi svoj posao i (pro)goniti Zdravka Mamića daleko od modrih odaja.