Ministarstvo financija ponudilo je na jučerašnjoj aukciji 150 milijuna eura trezorskih zapisa, odnosno novim je kratkoročnim dugom htjelo zamijeniti stari koji dospijeva na naplatu, ali su na kraju prodali tek 12,5 milijuna eura trezorskih zapisa, 12 puta manje nego što su nudili. No nije se to dogodilo zato što nije bilo interesa financijskih institucija za obavljanje kratkoročnog zaduženja, odnosno za kreditiranje države, njihova je ponuda tri i pol puta veća od onoga što je Ministarstvo financija tražilo i dosegnula je 553,5 milijuna eura. No u Ministarstvu su očito procijenili da banke nisu nudile dovoljno dobre uvjete.

Država je na aukciji nudila 20 milijuna polugodišnjih trezorskih zapisa, ali su prihvatili ponude za 12,5 milijuna eura i to po istoj kamati od 3,20 posto, kakvu su dobili i na prošloj aukciji u svibnju. Sve su ponude za jednogodišnje zapise odbili. Država je htjela zamijeniti 130 milijuna eura jednogodišnjih trezorskih zapisa koji dospijevaju na naplatu, a na kraju je taj dug platila bez dodatnog kratkoročnog zaduženja, pa se smanjio i pao je ispod dvije milijarde eura. Prosječna kamata na jednogodišnje trezorske zapise koju su nudile banke bila je 3,79 posto, a u nekim je ponudama dosezala i 4,1 posto. Banke očito sa svakom novom aukcijom, naslanjajući se na politiku Europske središnje banke koja im kod HNB-a omogućava kamatu od 3,75 posto za višak likvidnosti, podižu kamatu koju žele ubrati na državni dug.

Veće kamate

U Ministarstvu financija procijenili su da s obzirom na to da i država trenutno ima dobru likvidnost, odnosno da se proračun dobro puni, ne moraju prihvatiti uvjete koji su se nudili na aukciji.

Uz to, ministar financija Marko Primorac prošli je tjedan za naš list potvrdio da se u tom resoru priprema model po kojem će se građanima ponuditi ulaganje i u kratkoročni dug države, po uzoru na narodnu obveznicu koja je izdana u ožujku ove godine. Tako se, kao i kod narodne obveznice, planira omogućiti građanima da za svoj novac dobiju veću kamatu nego što zarađuju na kamatama na depozite u bankama. Narodni trezorski zapisi odgovor su na situaciju u kojoj banke ostvaruju nikad veće neto kamatne marže, upravo zbog činjenice da štedišama plaćaju nikakve ili niske kamate, a da s druge strane samo na višu likvidnosti, bez razmišljanja kako će uložiti svoj novac od središnje banke, dobivaju kamatu od 3,75 posto.

Odluka da se »propusti« sadašnja aukcija, iako je interes banaka bio značajan, jest pokazatelj dobre likvidnosti i u državnom proračunu, naročito nakon turističke sezone, ali sugerira i da bi Ministarstvo financija brzo moglo izaći s modelom narodnih trezoraca, koji će građanima osigurati kamate kakve ne mogu dobiti u bankama, ali i prihvatljivu ročnost, jer na novac koji će posuditi državi neće čekati godinama. Zasad je odluka o prodaji trezorskih zapisa građanima izgledniji odgovor na rekordne neto kamatne marže banaka, ali Ministarstvo je komentirajući najavu talijanskih vlasti da bankama uvedu dodatni porez na zaradu od neto kamatne marže, objavilo da razmatra i mjere porezne politike, što su već učinile članice Europske unije, poput Litve, Estonije ili Španjolske.

Nakon najave ministra da će se građanima ponuditi i trezorci, pojedine banke već su počele podizati kamate na kratkoročne depozite, no to je još uvijek daleko od onoga što će građani dobiti ako svoj novac ulože u trezorske zapise.

Monetarna politika

Kako god bilo, banke i bez velikih strategija, trenutno zahvaljujući mjerama monetarne politike na zauzdavanju inflacije, imaju sigurnu i dobru zaradu, a država je taj kolač odlučila malo podijeliti i s građanima, barem onima koji imaju više novca nego što im treba za njihove dnevne potrebe.

Uz visoku likvidnost u bankama, ali i dobru likvidnost državnog proračuna država ne bi trebala imati velikih problema u upravljanju javnim dugom, a to potvrđuje Analiza održivosti hrvatskoga javnog duga, autora Frane Banića, Alana Bobetka i Dominika Pripužića što ju je jučer objavila Hrvatska narodna banka čiji je glavni zaključak da rizici nisu izraženi.

Ta analiza pokazuje da bi Hrvatska do 2027. mogla smanjiti udio javnog duga u BDP-u na 60 posto, što je u skladu s kriterijima iz Maastrichta. U najgoroj opciji hrvatski bi javni dug mogao dosegnuti 90 posto, što je oko razine na kojoj je bio 2020. godine kada je gospodarstvo bilo suočeno s brojnim restriktivnim mjerama zbog pandemije, a država je intervenirala u milijardama kuna pomoći poduzetnicima i građanima.

– Središnja procjena pokazuje u projekcijskom razdoblju padajuću putanju javnog duga, prema referentnoj granici od 60 posto BDP-a, te je u skladu s projekcijama Ministarstva financija. Osim toga, vjerojatnost da će se javni dug kontinuirano povećavati razmjerno je mala te se javni dug i u najnepovoljnijem scenariju zadržava ispod ostvarenja iz 2020., kada je dosegnuo najviše razine dotada, procjenjuju autori analize.

Podsjećaju na to da je krajem prošle godine Europska komisija, koja je značajno olabavila proračunska pravila proteklih nekoliko godina, predstavila prijedlog izmjena Pakta o stabilnosti i rastu, u kojem je snažan naglasak stavljen na nužnost postizanja održive putanje javnog duga te upozoravaju da je naročito važno voditi računa o rizicima održivosti javnog duga u trenutačnom makroekonomskom okružju koje karakterizira visoka razina neizvjesnosti i rast troškova zaduživanja.