RIJEKA Rujevica iz utakmice u utakmicu dobiva svoje ljubimce. Zasad su to Toni Fruk, Franjo Ivanović i – Marco Pašalić. Krilni napadač Bijelih pristigao ovog ljeta iz druge momčadi Borussije Dortmund isprva je, kao i Ivanović, bio na klupi, no svojim je potezima i golovima »zacementirao« poziciju u udarnom sastavu.

Prvo je volejem majstorski smjestio loptu iza vratara Djukagdjina za početno vodstvo, prošle nedjelje je efektnim pogotkom s 20-ak metara od gornjeg dijela vratnice bacio navijače u trans. Ne zna se koji je pogodak bio ljepši, no zna se da su vratari itekako osjetili Pašalićevu ljevicu. Nešto slično svojevremeno je na Rujevici prezentirao i Murić.

Pašalić je ljetos bio nadomak Osijeka, njegov potpis smatrao se formalnošću, no vratio se za pregovarački stol s Rijekom. Pomalo skeptičan u cijeloj priči oko realizacije transfera bio je i Sergej Jakirović, no na kraju je sve dogovoreno na obostrano zadovoljstvo. U plodovima dobrih Pašalićevih igara sada guštaju svi, trener, navijači i sam igrač.

– Najbitnije je da smo nastavili tamo gdje smo stali u prošloj utakmici, dali smo svojih 110 posto i to je neki cilj za svaku buduću utakmicu. Želimo prije svega igrati kao momčad. Jedino tako možemo napraviti velike stvari – kaže Pašalić. – Istina, prvih pola sata bilo je malo teže, no nismo odustajali, pokazali smo da imamo i ofenzivnu i defenzivnu kvalitetu.

Uigranost i momčad

Rijeka je dvjema golijadama, unatoč porazu u Jadranskom derbiju, osvanula na prvom mjestu, bodovno izjednačena s Osijekom i Hajdukom koje pak čeka međusobni ogled. Prednost je u gol razlici koja je debelo na strani Bijelih.

– Pa dobro, na treningu dajemo sve od sebe i to je osnova za sve dalje. Puno radimo na napadačkom dijelu i udarcima na gol. Moji golovi? Presretan sam. Iza mene su dvije teške godine s ozljedama i zahvalan sam dragom Bogu što sam živ i zdrav, što mogu trenirati i nastaviti ono što sam započeo u Borussiji.

Pašalićeva ljevica je nešto što sijeva. Bilo u punom udarcu, bilo iz mjesta, bilo iz koraka. Vratari su često nemoćni, a puno puta imaju i sreće.

– To mi je dar od Boga i treba je upotrijebiti u pravim trenucima. Bitno je da protivnički igrači ne znaju na koju ću nogu prebaciti loptu. Volim loptu imati na lijevoj nozi, to je moja igra, ali treniram puno i s desnom nogom. Volim pucati, volim asistirati, jednostavno volim nogomet.

Fruk, Janković, Ivanović i Pašalić djeluju kao kvartet koji se poznaje godinama. Forte su nove Rijeke i ono što nije manje važno, rotacijski su igrači napadačkog dijela momčadi.

– Bilo bi dobro da nas četvorica budemo i dalje u ovakvoj formi. Ali ne smijemo zaboraviti i da imamo jako dobrih igrača na klupi. Ono što je meni najbitnije je taj odnos. Ako treniraš dobro, dobit ćeš svoju šansu. Uigranost je jako bitna, a tko igra nema veze.

U startu su prednost dobivali »starosjedioci«, nakon Poljuda Jakirović je znakovito ustvrdio da zna što mu je činiti. U vatru je gurnuo Ivanovića i Pašalića.

– Ako dobiješ šansu, moraš je iskoristiti. Nije nitko ovdje puno bolji, niti lošiji. Najbitnije je da dobro funkcioniramo kao momčad.

Slavonci i uzori

Što po Pašaliću očekivati od ove Rijeke koja buja iz utakmice u utakmicu, osvaja srca navijača pristupom i golovima?

– Vidim lijepu budućnost Rijeke. Hrabri smo, ne potcjenjujemo nikoga, ali na terenu smo bez respekta jer imamo svoj stil igre. Vjerujem da možemo puno napraviti ove sezone. Za mene cijeli HNL ima dobru kvalitetu, ali možemo ciljati i na prvo mjesto, zašto ne. A za to je bitan kontinuitet i stopostotni pristup.

Zadovoljan je gradom, suigračima, navijačima… Jednostavno, svime.

– Ma, sve je super. Odmah sam se snašao. Svi su me dobro prihvatili i to mi odmah daje dobar osjećaj. Najbitnije mi je zdravlje i da koristim prilike koje dobijem.

Osijek je bio »opasno« u igri, no Marco se odlučio za Kvarner.

– Rijeka mi može biti dobra odskočna daska. Inače ne bih tu niti dolazio. Fokus je sada na Rijeci, ne razmišljam puno o budućnosti.

Rijeka s Pašalićem, Ivanovićem i Čabrajom, ali i Godom, ima naglašeni slavonski štih. Ivanović i Pašalić vuku korijene iz Vinkovaca.

– Bitno je da se vidi da i u Vinkovcima ima dobrih nogometaša, ha, ha… Franjo i ja smo zapravo na neki način iz Novog Sela, odnosno njegova mama i moj tata. Eto kako se to poklopilo. Nismo se prije baš poznavali, ali sada smo baš kliknuli, odlično se slažemo na terenu.

Pašalić ima dva nogometna uzora.

– Što se mentaliteta tiče, uzor mi je oduvijek bio Ibrahimović. Čitao sam njegovu knjigu, gledao film o njemu i veliki mi je uzor. Ali najveći na travnjaku mi je ipak Modrić. Skroman igrač, skroman čovjek, najbolji veznjak na svijetu – zaključio je Pašalić.