RIJEKA Muški rukometni klub Zamet je kao u minskom polju, opasnosti vrebaju na svakom koraku, stečaj zbog nagomilanih dugovanja je jedna u nizu, ali možda i najbombastičnija, koju se može čuti u uvijek dobro obaviještenim gradskim rukometnim kuloarima. Onaj znatiželjnik, koji bi o tome poželio čuti službeno klupsko očitovanje ovdašnjoj javnosti o itekako zanimljivoj, iako za iskrene riječke ljubitelje sporta temi bolnijoj od pokvarenog zuba, mogao bi samo donkihotovski jurišati na vjetrenjače.

Sve to iz prozaičnog razloga što je Zamet doslovno obezglavljen, trener Mateo Hrvatin je doslovno »posljednji Mohikanac« u klubu, on i njegova momčad su ovoga trenutka, nažalost, sve što je preostalo od nekad uglednog sportskog kolektiva iz čijih su njedara izlazili toliki svjetski prvaci i olimpijski pobjednici te osvajači europskih medalja.

Sadašnjost je sumorna u ovim lipanjskim danima u kojima se, jedna za drugom, pred Hrvatinovom momčadi nižu tolike neugodne epizode »Dugog toplog ljeta« na zametski način. Već polako pada u zaborav činjenica da je očito nedorasli sastav, poput lovaca koji idu u lov praznih pušaka, bodove dohvaćao toliko rijetko da je morao ispasti iz elitnog hrvatskog društva Paket24 Premijer lige te će iduću sezonu igrati u Prvoj ligi – jug, u nižem razredu.

Za tim je saznanjem uskoro stigla i poruka da je Zamet ostao bez predsjednika, nakon što je Milan Ivaniš priopćio da daje ostavku na funkciju na kojoj je proveo tek nešto više od pola godine, od Skupštine održane u studenome prošle godine.

Utezi

Njegovo kormilarenje sada već bivšim premijerligašem ostat će upamćeno po svemu, samo ne po dobrome, i to ne samo zbog rezultata koji su bili itekako teški utezi, dovoljni za ispadanje iz lige.

Tih utega je isto tako bilo i u vođenju kadrovske politike kojom su predsjedniku, kao vozaču u vožnji, jedan za drugim »ispadali važni dijelovi«. Vrlo brzo, samo dva tjedna nakon Skupštine, uprava Zamećana je, naime, ostala bez dvaju važnih članova, Damira Bogdanovića i Aleksandra Čupića, više desetljeća eminentna riječka rukometna imena više nisu bili članovi tek nedavno formirane uprave jer su imali različite poglede od predsjednika na klupsku politiku.

Kao što »klobučić nad Učkom« najavljuje naoblačenje i kišu, tako je i taj događaj, bez obzira što je vremenom sve više padao u zaborav, bio najava novih teškoća koje eskaliraju praktički iz dana u dan. Egzodus iz nekada davno uglednoga kluba ostao je konstanta sve vijeme Ivaniševa predsjednikovanja, tako je ovog mjeseca ostao bez važnih suradnika, ostavke na svoje mjesto u klubu podnijeli su direktor Vjekoslav Vrljić te jedna od riječkih rukometnih legendi, Milan Uzelac, koji je otišao s mjesta šefa omladinskoga pogona.

Ubrzo nakon ispadanja u niži rang natjecanja i Ivaniševe poruke o odlasku, kao gljive poslije kiše niču nove prijetnje Zametu koji na vjetrometini iščekuje nove dane koji mogu biti i neugodniji od ovih sadašnjih. Misli se, naravno, na spomenuti stečaj kluba, sve uz optimistična nadanja da do toga ipak neće doći.

U danima dok se očekuje nova Skupština kluba, koju je predsjednica Riječkog sportskog saveza Dorotea Pešić-Bukovac optimistički najavila za petnaestak dana, dok Hrvatin održavajući momčad na okupu prije odlaska na odmor ima pred sobom skicu postave za novu sezonu, ne znajući još uvijek kojoj upravi je može podastrijeti, prijeteći dug je prijetnja poput plutajuće mine koja svaki tren može eksplodirati.

Spominje se pritom »okrugla cifra«, riječ je o 200.000 eura, što zaostalih dugova iz mandata bivšeg vodstva Zameta, tako i onih koje je prije ostavke predsjednika povećavalo ovo vodstvo.

Div na koljenima

Podigne li glas netko od tolikih vjerovnika, a ne nađe li se »dobra vila« koja bi ga isplatila, ostvarila bi se najcrnja verzija scenarija s proglašenjem stečaja, koji automatski znači i detronizaciju u najniži rang natjecanja, čime ne bi bilo ništa od već spominjanog gradskoga derbija Kozala – Zamet.

Videći tog »diva na koljenima«, konkurenti žele iskoristiti priliku pa tako već stižu ponude nekim od bitnih igrača Zameta, sve u danima dok se čeka najavljena Skupština te dolazak predsjednika i nove uprave u kojoj bi se trebali naći čudotvorci sposobni na odgovaranje, kako tekućim potrebama kluba, tako i na postupnim saniranjima dugovanja, koja kao mač nad glavom prijete već dugo vremena posrnulom klubu.