Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
16. listopada 2019.
Diskofili

Kuća u kojoj uvijek svira glazba': Svi članovi obitelji Anić iz Fužina strastveni su skupljači nosača zvuka

Kuća u kojoj uvijek svira glazba': Svi članovi obitelji Anić iz Fužina strastveni su skupljači nosača zvuka
Kuća u kojoj uvijek svira glazba': Svi članovi obitelji Anić iz Fužina strastveni su skupljači nosača zvuka
Autor:
Objavljeno: 18. travanj 2019. u 11:10 2019-04-18T11:10:50+02:00

Najzaslužniji za prikupljenih više od tisuću LP ploča, stotine CD-a, nekoliko gramofona i brdo zvučnika svakako je otac obitelji, Neno Anić, inače sjajan fotograf i informatičar

FUŽINE – Nije baš lako u obitelji imati diskofila, znaju oni koji u kući imaju nekoga tko voli prikupljati i slušati vinilne ploče. A što tek reći ako je u kući njih – troje! E, to nam može reći Gordana Anić čiji suprug Neno skuplja ploče, isto to čine i njihov sin Nikola te kći Majda! Naravno, Goga se ne buni (a i da se buni, na isto bi joj došlo), a obitelj Anić rado je pristala da se povodom svjetskog dana disokofila predstavi čitateljima »Novog lista«.

Naravno, najzaslužniji za prikupljenih više od tisuću LP ploča, stotine CD-a, nekoliko gramofona i brdo zvučnika svakako je otac obitelji, Neno Anić, inače sjajan fotograf i informatičar koji se na pitanje kad je sve počelo morao vratiti natrag više od četrdeset godina, tamo negdje u sredinu sedamdesetih kad je kao učenik sedmog razreda OŠ Ivanka Trohar Fužine kupio prvi gramofon i prvi LP:

Radno ljeto za gramofon

– Prema glazbi su me još i prije tog trenutka usmjerili brojni tadašnji ljubitelji rock i pop glazbe koji su u Fužinama djelovali kroz čak nekoliko sastava poput, recimo, grupe Korona. Pomagao sam im u uređenju prostora, slušao što sviraju te sve više i više želio imati te pjesme koje sam tada mogao čuti jedino od Korone ili na radiju.

To ni slučajno nije bilo jednostavno kao danas kad praktički u svakom trenutku možeš čuti što želiš. Onda je trebalo prije svega imati gramofon pa sam odlučio ljeto provesti radno i dobio posao kakav su tada nama mladima nudili u Šumariji Fužine, a bio je vezan uz čišćenje šume. Posao sam odradio, ali novac je trebao biti isplaćen tek krajem godine, a meni je to bilo predugo čekati pa sam nekako uspio izmoliti mamu da mi posudi novac za kupovinu gramofona. S tim sam novcem otišao u Rijeku te tamo kupio svoj prvi gramofon i prvu LP ploču. Bio je to album tada jako popularnog Demisa Roussosa.

FO05-19

I tako je počela prva od mojih diskofilskih godina. Današnjim mladima nejasno je da tada nije bilo interneta, a na TV-u se strane pjevače vidjeti i čuti moglo tek u emisiji »Nedjeljom poslijepodne«. Zato smo svi mi koji smo voljeli stranu glazbu slušali ne samo Radio Luxembourgh, već i Radio Maribor, Radio Koper, čak i neke njemačke radijske postaje. Kad sam krenuo u srednju školu u Rijeci upoznao sam još više mladih koji na sličan način razmišljaju pa me je sakupljanje albuma sve više privlačilo pri čemu sam novac koji bi mi mama davala za marendu čuvao i umjesto sendviča maštao o ploči.

Najviše sam uživao riječkim robnim kućama i Editu gdje se moglo preslušati to što kupuješ pa smo i tamo često visili. Naravno, kupovali smo ploče i vani, ponajprije u Trstu, a od naših poznanika i vršnjaka koji su živjeli vani nabavljali smo i ploče izvana pa se i danas sjećam kako mi je prijateljica Snježana, koja je živjela u Belgiji, donijela album »Some Girls« Rolling Stonesa koji nas je sve oduševio ne samo glazbom, već i omotom koji je za razliku od onog objavljenog u tadašnjoj državi bio originalan., govori Neno koji na pitanje što voli slušati i koji mu se vrste glazbe najviše sviđaju kaže kako postoji samo dobra i loša glazba:

Prenošenje ljubavi

»Za mene je glazba neiscrpan izvor ljepote i užitka. Kad sam dobre volje glazba me podigne, a kad sam loše, itekako mi pomogne. Pri tome ne isključujem niti jedan pravac. U rock glazbi najdraži su mi Creedenci, Stonesi i Queen.

Lud sam za country izvođačima kao što su Waylon Jennings i Willie Nelson, uživam u soul i gospel glazbi, volim čisti blues i te rhytam and blues, a sve što rade Gustafi mi je zakon.«, govori Neno dodajući kako u »prenošenju« ljubavi prema glazbi na sina i kći nije bilo nikakvog plana, a Nikola to potvrđuje odgovorom na pitanje kako se to on »zarazio« ljubavlju prema glazbi i pločama:

»Od ranog djetinjstva volio sam s tatom raditi na računalima, a što god bi radili, glazba je stalno svirala i zajedno smo uživali pa je, u stvari, potpuno normalno da smo se i ja i sestra »navukli« na glazbu i kupovinu ploča. Naravno, uz njega sam savladao rock abecedu i upoznao rad velikih i danas kultnih grupa od kojih najvioše cijenim CCR, Led Zeppelin i Pink Floyd.

Normalno da sam vremenom počeo otkrivati i neke svoje junake. Najprije su to bili skandinavski rockeri Nightwish i Korpiklaani, a ka odluci da i ja kupujem ploče usmjerile su me američke punk grupe devedesetih, ponajprije Green Day i Offspring, a kasnje i rock band Foo Fighters. Njihove sam albume imao najprije na CD-ima, a onda sam odlučio kupovati i njihove ploče.

S vremenom sam s tog punka skrenuo u druge vode pa sam nabavio i glazbu iz osamdesetih koja mi se sviđa pa sam onda krenuo malo i u house te blagu elektroniku, autore kao što su David Guetta, Basemant Jax ili Black Eyed Pease. U konačnici sve to ide ka onome što moj stari godinama tvrdi, a to je da nije bitan stil i vrsta glazbe, nego samo da li je dobro napravljena i da li ti se sviđa.«, govori Nikola, a Majda, najmlađi dio ove ekipe na vrlo je duhovit način opisala kako je to odrastala uz tatine ploče:

Balašević od Fužina do Krka

»Pa, meni se neki put čini da su tata i mama ovu veću obiteljsku kuću kupili samo da bi u njoj moglo biti što više glazbe i da bi tata na svakom katu nešto slušao. Od kad se sjećam u kući, i to u njenom svakom kutku, stalno nešto svira i stalno netko nešto sluša. I nije samo to.

Neka moja prva sjećanja iz djetinjstva vezana su uz odlaske na ljetovanje na Krk pri čemu bismo od ulaska u auto u Fužinama pa do parkiranja na Krku stalno na maksimum u autu slušali Balaševića. Baš zato sam se u njega i totalno zaljubila i on mi je danas najdraži pjevač, pravi pjesnik i kantautor pa je onda normalno da imam ne samo njegove ploče, već i knjige.«, govori Majda dodajući kako su njeni glazbeni ukusi također potpuno raznovrsni – uživa u a capella pjevanju ali i izvođačima kao što su Alicia Keys, George Ezra, Arctic Monkeys, 21 Pilots.

No, uz sve spomenute voli i gospel, folk i zborsko pjevanje, ali su joj zakon i Koktelsi na čijim je koncertima nekoliko puta bila. Štoviše, Majda je u odnosu na tatu i brata učinila i korak dalje i to tako što se – bavi glazbom. Nekoliko je godina bila članica poznatog riječkog zbora Kaplan, a trenutačno pjeva u Sempre Allegro kod profesorice Helge Dukarić Dangubić.

Slušajte Dimu Borgir!

Naravno, Anići ljubav prema glazbi nastoje proširiti na sve oko sebe pri čemu nam je Majda ispričala još jednu duhovitu priču: »Dečko mi je Zagorac i kad smo se upoznali baš sam pomislila tko zna što on sluša i hoćemo li se i tu slagati. Malo me bilo strah da bi tu moglo biti svašta, a onda me šokirao kad je rekao da sluša black metal. I zbilja sluša i baš je u tome. E, sad, meni je to malo prebučno i preagresivno, ali sam neki dan ostala »paf« kad mi je pustio koncert meni totalno nepoznate skandinavske grupe Dimu Borgir koju prati filharmonijski orkestar i zbor. Baš su odlični! Eto, ljudi – slušajte Dimu Borgir!«, poručuje Majda.

Svestrana obitelj

Uz glazbu mladi dio Anić obitelji bavi se s još puno toga. Nikola je završio informatiku, a radi kao industrijski informatičar u riječkoj firmi »Nomen« i poslom je jako puno vezan uz brojna EU odredišta i Rusiju. Majda je završila srednju školu za grafičkog urednika i dizajnera te potom i smjer poduzetništvo i ekonomija na riječkom Veleučilištu i baš traži posao pri čemu bi, kaže, jako rado radila kao grafički urednik i dizajner.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.