Svemirsko istraživanje

LETJELICA CASSINI Misija koja je promijenila naš pogled na Sunčev sustav

Vedrana Simičević

Spektakularni završetak dvadesetgodišnje svemirske istraživačke avanture s letjelicom Cassini

Spektakularni završetak dvadesetgodišnje svemirske istraživačke avanture s letjelicom Cassini

Misija Cassini startala je 15. listopada 1997. godine sa Floride. Gotovo do posljednjeg trenutka, odnosno do pozicije u kojoj njena antena više nije mogla biti okrenuta u pravcu Zemlje, letjelica je slala fotografije i podatke na matični planet



Emocijama nabijena atmosfera vladala je ovog petka u bazi NASA-inog Jet Propulsion laboratorija u Pasadeni gdje je poveći tim znanstvenika očekivao posljednje signale s letjelice koju su pratili gotovo punih dvadeset godina. Informacije između Saturna i Zemlje putuju 83 minute, pa je oko 14:00 sati po našem vremenu gubitak signala i službeno označio kraj jedne od najuspješnijih svemirskih misija u povijesti čovječanstva. Letjelica Cassini završila je svoje višegodišnje istraživanje Saturnovog sustava spektakularno se obrušivši u plinovitu atmosferu velikog mističnog planeta poznatog po njegovim sedam-pojasnim planetarnim prstenima.


Neprocjenjiv doprinos


Sagorijevanje Cassinija u atmosferi namjerno je izvedeno kako bi se osiguralo da se Saturnovi ledeni mjeseci, posebice Enceladus i njegov ocean, ne bi kontaminirali mikrobima koji su potencijalno ostali na površini letjelice sa Zemlje. Letjelica je proteklih pet mjeseci provela između Saturnovih prstena orbitirajući finalnih dvadesetak puta oko Saturnovog mjeseca Titana, da bi prošlog ponedjeljka krenula prema Saturnu. Gotovo do posljednjeg trenutka, odnosno do pozicije u kojoj njena antena više nije mogla biti okrenuta u pravcu Zemlje, letjelica je slala fotografije i podatke na matičnu planetu, pa su znanstvenici tako dobili i dosad najbolja mjerenja gustoće plazme, magnetskog polja, temperatura i sastava Saturnove atmosfere.


»Cassini je revolucionirao naš pogled na Saturn i njegove mjesece u posljednjih 13 godina. Ova misija promijenila je naša saznanja o svjetovima s oceanima u Sunčevom sustavu i dala nam nove naznake o potencijalno naseljivim svemirskim tijelima, posebice s podacima o Titanu koji danas predstavlja prvi svemirski »laboratorij« za proučavanje procesa koji bi mogli biti i relevantni za postanak života na Zemlji«, kazao je Alvaro Giménez, znanstveni direktor ESA-e.




Misija Cassini startala je 15. listopada 1997. godine sa Floride – NASA-ina letjelica prema Saturnu je ponijela ESA-inu sondu Huygens. U Saturnovu orbitu stigle su 30. lipnja 2004. godine, a sonda Huygens spustila se na Saturnov mjesec Titan u siječnju 2005. godine, otkrivajući da se iza debele neprovidne atmosfere kriju zemljoliki pejzaži.


Cassini je nastavila kružiti u Titanovoj orbiti, nalazeći sa svojim instrumentima jezera i mora ispunjena metanom i drugim hidrokarbonatima i otkrivajući zasad jedini poznati svijet u Sunčevom sustavu sa stabilnom tekućinom na površini. U Titanovoj atmosferi Cassini je pak otkrila brojne kompleksne organske molekule, među njima i one koje se smatraju podlogom za nastavak života na Zemlji.


Produženje misije


U godinama koje su uslijedile, Saturnovi »sateliti« nastavili su zapanjivati znanstvenike, pa je jedno od najznačajnijih otkrića uslijedilo nakon što su na Enceladusu zamijećeni izboji leda iz velikih pukotina na južnoj hemisferi. Detaljnije analize dale su naslutiti hidrotermalnu aktivnost ispod površine, što je Enceladus svrstalo na sam vrh svemirskih lokacija koje bi mogle sadržavati život kakvog poznajemo.


NASA-ina letjelica je otkrila i druge neobičnosti mnogih Saturnovih mjeseca, poput ekvatorijalnog grebena na Iapetusu, Hyperiona koji izgleda poput velike spužve do Mimasa koji podsjeća na Zvijezdu smrti iz Ratova zvijezda.


Misija Cassini dva puta je produžavana, prvi put na dvije godine kako bi slala podatke o promjenama koje se događaju kada Saturn dosegne ekvinocij, te nakon toga još sedam godina kako bi znanstvenici još detaljnije mogli proučiti otkrića na Titanu i Enceladusu. Saturn, naime, obiđe Sunce za otprilike 29 naših godina, pa su i za osnovno uočavanje mnogih promjena potrebne godine.


Dugotrajno opažanje omogućilo je saznanja o sezonskim promjenama na Saturnu i meteorološkim karakteristikama u atmosferi Saturna i Titana. Dodatnih sedam godina bilo je ključno i za opažanje razvoja malih dinamičnih promjena i novih struktura u prstenima, poput »propelera« koje stvara cijeli niz malih svemirskih tijela.


Nove misije


– Oprostili smo se od misije čija su otkrića promijenila naš pogled na Sunčev sustav i koja će utjecati na sve iduće misije, zaključio je Michael Watkins, direktor NASA-inog Jet Propulsion Laboratorija.


U pripremi je trenutno nekoliko letjelica i misija koje su oblikovane zahvaljujući iskustvima Cassini misije, no interes znanstvenika je trenutno na Jupiteru. Za pet godina ESA bi trebala lansirati orbiter koji za cilj ima proučavanje Jupiterovih satelita Europe, Ganimede i Callista, dok će NASA pak jednu cijelu misiju posvetiti isključivo Europi. Što se pak Saturna tiče, u NASA-i trenutno razmatraju opciju građenja robotskih sondi koje bi mogla zaroniti u Titanova mora metana ili pak proletiti kroz izboje na površini Enceladusa.