Nova bolnica za žene i djecu, trenutno poznata kao projekt nove zgrade ginekologije i pedijatrije Kliničkog bolničkog centra Rijeka čija se izgradnja očekuje na Sušaku, bit će nukleus buduće riječke sveučilišne bolnice koja bi, barem kako je sada zamišljena, u mnogo čemu trebala biti specifična bolnica za hrvatske, ali i europske okvire.

Tako tvrdi prof. dr. Žarko Alfirević, vanjski savjetnik na projektu nove riječke bolnice za djecu i žene, ginekolog i profesor fetalne medicine s diplomom zagrebačkog Medicinskog fakulteta koji niz godina radi u Women’s Hospital u Liverpoolu, jednoj od najvećih takvih bolnica u Velikoj Britaniji i svijetu.

Iako nikad ranije nije surađivao s riječkom bolnicom, niti je poznavao njezinog ravnatelja prof. dr. Davora Štimca, kad je od njega dobio prvi mail, ideja o ulozi savjetnika na projektu nove bolnice zainteresirala ga je, kako kaže, iz nekoliko razloga.

Struka, a ne interesi

– Od djetinjstva, dakle već pedesetak godina ljetujem u Selcu i poznajem ovaj kraj i Primorce. Kad sam došao na prve razgovore u riječku bolnicu jako me zaintrigirala činjenica u kojoj mjeri Rijeka različito razmišlja od Zagreba. U Rijeci se razmišlja pozitivno i starteški, postoji kritična masa ljudi koji razmišljaju slično, imaju motiv i fokusirani su na ovaj projekt. S obzirom da je Rijeka relativno mala, nema podjela kao na zagrebačkim brdima. To ipak nije specifičnost Zagreba, ista je situacija i u Londonu, to su naprosto problemi metropola. Ljudi, odnosno struka opiru se starteškom razmišljanju jer štite neke svoje interese.

Vrlo često takvi interesi nažalost na kraju i pobjede, a to u Rijeci, u ovoj ekipi nisam primijetio. Koncept integrirane pedijatrije, ginekologije, opstetricije i neonatoologije, dakle jedne bolnice za žene i djecu koja nije izolirana, već je početak jednog projekta novog KBC-a na Sušaku koji će biti integriran sa Sveučilištem i kampusom koji je u blizini, nešto je što mene strahovito zainteresiralo. Isti smo koncept pokušali napraviti u Liverpoolu, ali nismo uspjeli, iz razloga koje sam već naveo. Kad samo vidio da u Rijeci postoji opipljiva mogućnost da takav koncept postane stvarnost, donio sam odluku da riječkoj ekipi pomognem koliko god mogu. Postalo mi je jasno da možda na ovaj način, ako uspijemo, Rijeka može postati primjer u Hrvatskoj pa i cijeloj regiji, kako struka razmišlja šire od svojih lokalnih interesea, objašnjava svoje motive za prof. dr. Alfirević.

Moderna medicina

Ovaj liječnik koji već 27 godina živi u Velikoj Britaniji ima bogato iskustvo kao klinički direktor te kao menadžer znanstveno-istraživačkog rada bolnice i sveučilišta u Liverpoolu. Osim rada u bolnici, pročelnik je Katedre za ginekologiju, porodništvo i pedijatriju na tamošnjem University of Liverpool i predsjednik Akademskog zbora kraljevskog udruženja ginekologa i porodničara Velike Britanije.

– Medicinski fakultet završio sam u Zagrebu gdje sam i započeo specijalizaciju u bolnici Sveti Duh. Tijekom specijalizacije dobio sam stipendiju British Councila za istraživanje, a ideja je bila da završim britansku specijalizaciju i vratim se u Zagreb. Stjecajem okolnosti ostao sam u Velikoj Britaniji, u Liverpoolu gdje sam krenuo sa specijalizacijom iz ginekologije ispočetka. Nakon toga počeo sam raditi na fakultetu i u bolnici u Liverpoolu koja je jedna od najvećih bolnica za majku i dijete praktički u cijeloj Europi. Naša Women’s Hospital samostojeća je ustanova i kao povezana je s fakultetom. No, nema pedijatriju, ima samo neonatologiju. S obzirom da sam šefom Katedre za ginekologiju, opstetriciju i pedijatriju postao 2010. godine, mogu reći da smo fakultetski jedan tim, ali klinički radimo u dvije ustanove. To nije idealno, tako je u Liverpoolu, tako i u puno drugih britanskih bolnica, a tako je i u Hrvatskoj. Ginekologije i pedijatrije najčešće su razdvojene, i to je povijesno naslijeđe, kaže prof. dr. Alfirević.

Moderna medicina u praksi sve više funkcionira kroz cjeloviti životni ciklus počevši od nerođenog djeteta pa do kraja života. Iz tog je razloga, na jednom mjestu potrebno što više različitih medicinskih struka koji rade zajedno.

Tome je trebalo prilagoditi i projekt bolnice za majku i dijete u Rijeci, koji postoji već 15-ak godina. Za suvremenu medicinu koja svakodnevno napreduje i mijenja se, to je priličan period, zbog čega je inicijalni projekt već doživio svoje izmjene. Prof. dr. Alfirević kaže da je novi koncept, osim integracije, prilagođen medicini 21. stoljeća i u segmentu smanjenja bolničkog liječenja u korist koncepta dnevnih bolnica. Financijska isplativost, kako dodaje prof. dr. Alfirević, tu nije isključiv razlog, medicinski razlozi za odabir takvog koncepta su brojni.

Na komentar da uštede u javnom zdravstvu, a posebno spominjanje činjenice da suvremena medicina košta, nisu popularna tema u Hrvatskoj, prof. dr. Alfirević kaže da ne postoji država koja ima dovoljno novca za zdravstvo.– To nije specifičnost Hrvatske. Pogrešno bi bilo pripisivati takav stav hrvatskom zdravstvu i hrvatskoj politici. U svim sistemima zdravstvo je preskupo i novca nema dovoljno, a pritom svi mi želimo socijalno društvo i besplatnu javnu zdravstvenu zaštitu. U Velikoj Britaniji naš National Health Service je svetinja, o dostupnosti zdravstvene njege u trenutku kad je trebate, nema rasprave. I građani Hrvatske imaju pravo na sve najbolje što medicina može ponuditi. Problem je što u Hrvatskoj, ni u bilo kojoj drugo zemlji to ne možemo platiti. Postavlja se pitanje tko treba riještiti taj težak problem? Taj zadatak pada na leđa dnevnih političara i zdravstvenih menadžera koji ni u jednom sistemu neće biti popularni. Ako želite biti popularni bolje je da se bavite nečim drugim jer je racionalizacija organizacije pružanja zdravstvene njege apsolutna potreba, poručuje prof. Alfirević.

– U kontekstu kvalitetnijeg načina liječenja otvorile su se mogućnosti da se prostor nove bolnice efikasnije riješi, imajući pritom stalno viziju integriranog riječkog KBC-a. U budući prostor bolnice za pedijatriju i ginekologiju, bit će integriran i Zavod za patologiju, mikrobiologija, citogenetika i laboratorij, kao medicinske službe koje nisu bile u prvoj fazi zamišljeni kao dio tog projekta. Naime, jedna od ambicija ovog projekta je puna odgovornost prema zajednici i ljudima koji ga plaćaju. Moramo biti svjesni da ovu bolnicu financiraju porezni obveznici Hrvatske pa naša odgovornost ne prestaje s pacijentima, već smo odgovorni prema svim poreznim obveznicima ove države. To su me naučili u Velikoj Britaniji – medicina nije vreća bez dna i mi liječnici, kao stručnjaci i zdravstveni menadžeri, imamo zadatak da javni novac trošimo vrlo odgovorno, upozorava prof. dr. Alfirević.

No, kad je u pitanju funkcioniranje same bolnice, ideja je da pacijent bude u njezinom centru. Prof. dr. Alfirević kaže da je riječ o potpunoj suprotnosti nekadašnjih bolnica u kojima su liječnici i zdravstvene službe bili domaćini, a pacijenti dolazili kao gosti. U novoj bolnici na Sušaku, na svih njezinih budućih pet katova, sve bi trebalo biti u znaku pacijenta.

Fleksibilnost

– Pacijent treba osjećati da se sve vrti oko njega. Poliklinike i najveći dio dnevnih aktivnosti obavlja se u prizemlju. Tu će biti poliklinike i hitni prijem te dodatni sadržaji, kao Zavod za fizikalnu medicinu djece i Zavod za humanu reprodukciju. Na prvom katu nalazit će se pedijatrijska poliklinika i dnevna bolnica za dječju psihijatriju kao i Zavod za patologiju. Na drugom katu nalazit će se dječja kirurgija i dnevna bolnica za ginekologiju. Na trećem katu je pedijatrijski stacionar i patologija trudnoće, dok je na četvrtom katu intenzivna njega i porođajni blok. Na petom katu nalazili bi se mikrobiologija, citologija, laboratorij i administrativni blok te prostor za nastavu. Grubo rečeno, sam je objekt podijeljen u dva bloka, jedan dio je dječja bolnica, a drugi je ginekologija i porodništva. Oni su integrirani i komuniciraju, a operacijski blok organiziran je tako da čini velike uštede jer se dijeli i sama oprema svugdje gdje je to moguće, tumači prof. dr. Alfirević.

Planiranje prostora bolnice budućnosti ipak nije egzaktna znanost. O potrebama ove regije i medicine, u pojednim se segmentima može samo spekulirati. Zato prof. dr. Alfirević kao vanjski savjetnik inzistira na što većoj fleksibilnosti nove bolnice.

– Ta se fleksibilnost odražava u tome da postoji mogućnost da je što više prostora zapravo višenamjenske prirode tako da se uz minimalne adaptacije bolnica može restruktirirati u hodu. Svjestan sam da dijelu javnosti to zvuču nestvarno, da planiramo bolnicu s idejom da ćemo je mijenjati, no bilo bi neodgovorno ne razmišljati tako. Za pet godina u nekoj se struci mogu pojaviti manje potrebe za bolničkom njegom, a u nekoj drugoj veće. Upravo na ovaj način organizacije moći ćemo se lakše reorganizirati u hodu, a ova će bolnica biti nasljeđe generacijama koje dolaze, zaključuje prof. dr. Alfirević.