Uzbuna u zavodima za javno zdravstvo

Čobanković ugrozio građane: Ispitivanje ispravnosti vode i hrane u privatnim laboratorijima

Ljerka Bratonja Martinović

Desetak zavoda za javno zdravstvo, uključujući Pulu i Gospić više ne može obavljati kontrolu hrane po nalogu sanitarne inspekcije i tvrde da je time ugrožena njihova primarna funkcija



ZAGREB Desetak zavoda za javno zdravstvo, među njima i zavodi za javno zdravstvo iz Splita, Pule, Šibenika, Dubrovnika, Gospića i drugih hrvatskih gradova, ove su godine prvi puta ostali bez ovlaštenja za službene laboratorije za ispitivanje zdravstvene ispravnosti hrane i vode. Istodobno, isti je posao dobilo nekoliko privatnih laboratorija – tvrtke »Euroinspekt Croatia Kontrola« iz Zagreba, »Bioinstitut Čakovec« i »Inspekt Đakovo«. 



 Uporno nas uvjeravaju da imamo dobro organizirano javno zdravstvo, a onda poslove daju privatnicima. Ministarstvo poljoprivrede ne bi uopće trebalo donositi ovakve odluke, jer je to ingerencija ministra zdravstva. Ako se dogodi epidemija salmonele i poprimi velike razmjere, neće biti odgovoran Čobanković, nego će to ići na teret javnog zdravstva, upozorava Spomenka Avberšek, predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva.





Protiv ovakve odluke Ministarstva poljoprivrede, koje od 1. ožujka prema novom Zakonu o hrani izdaje tzv. ovlasnice laboratorijima za hranu, pobunio se Zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, a nezadovoljni su i u drugim zavodima, jer se kontrolom zdravstvene ispravnosti hrane i vode bave već desetljećima. 


– To znači da više ne možemo obavljati službene kontrole hrane po nalogu sanitarne inspekcije, čime je ugrožena primarna funkcija zavoda za javno zdravstvo. Ugroženi su građani, a i turisti, upozorava Jasna Ninčević, ravnateljica splitskog Zavoda za javno zdravstvo. 


Neodrživa situacija


 – U slučaju da se u Splitu ljudi otruju hranom, mi više nemamo ingerencija, već će se o tome obavijestiti zavod u Zagrebu ili neki od privatnih laboratorija koji su dobili ovlaštenje, i oni će doći u Split izuzeti uzorke kontaminirane hrane, ilustrira Ninčević. 


I u Zavodu za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije ozbiljno su zabrinuti zbog apsurdne situacije u kojoj su se našli, te kažu kako je puka sreća što se do sada nije dogodila nikakva epidemija. 


– Ako se na Konavlima dogodi epidemija, naš laboratorij to više ne može uzorkovati ni analizirati. Sve do Zadra nema ovlaštenog laboratorija koji bi to napravio. Pa to graniči sa zdravom pameću, ljuti se Mato Lakić, pomoćnik ravnatelja dubrovačkog zavoda za javno zdravstvo. Čak je i Ministarstvo zdravstva, kaže, uskratilo suglasnost na takvu odluku, ali se resor poljoprivrede »bahati i radi po svom«. Da bi stvar bila gora, zavodi kojima je uskraćeno ovlaštenje imaju svu potrebnu opremu i verificirane metode analiziranja, ali su ispali iz igre jer im nedostaje službena akreditacija za svaku pojedinu metodu.  


Ljubomira Radolović, ravnateljica ZJZ-a Istarske županije tvrdi da je njezin zavod ispunio sve kriterije pravilnika, a status službenog laboratorija uskraćen im je zbog uvjeta koji uopće nisu propisani. Trenutna je situacija, kaže, neodrživa jer zavodi ne mogu djelotvorno izvršavati svoje zadaće, pogotovo kod pojave epidemija, trovanja hranom ili incidenata u javnoj vodoopskrbi.    


U Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo kažu da problema na terenu ne bi smjelo biti, jer su ovlaštenja izdana samo za službeni monitoring hrane, odnosno redovitu provjeru zdravstvene ispravnosti hrane.   


Manje državnog novca


– Ministarstvo poljoprivrede raspisalo je natječaj za sve laboratorije za potrebe redovite kontrole hrane koje plaća država. Dakle, kad se bude radio monitoring, sanitarna inspekcija nosit će uzorke u ovlaštene laboratorije. Ali kad se radi o ugrozi stanovništva, ništa ne priječi laboratorije zavoda za javno zdravstvo da se i oni angažiraju. U tom slučaju, sanitarna inspekcija ionako nosi uzorak u najbliži laboratorij, tvrdi Marijan Katalenić, voditelj Odjela za zdravstvenu ispravnost hrane pri HZJZ-u. Glavni je razlog ovakve podjele, smatra Katalenić, u manjku državnog novca, s kojim jedan laboratorij može raditi najviše pola godine.