Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
20. listopada 2019.
Spremnici znanja

Sve više digitaliziranih baza informacija: Znanje samo klik udaljeno

Sve više digitaliziranih baza informacija: Znanje samo klik udaljeno
Sve više digitaliziranih baza informacija: Znanje samo klik udaljeno
Autor:
Objavljeno: 4. siječanj 2015. u 16:43 2015-01-04T16:43:12+01:00

Wikipedija, koja pokušava demokratizirati znanje i prepustiti njegovo administriranje korisnicima, ipak nije pouzdana koliko bi mnogi željeli vjerovati da jest. A i na njoj ima jednakih i jednakijih, koji ponekad mogu itekako utjecati na ton i fon znanja koje nude

Teško je danas i zamisliti svijet otprije samo 20-ak godina, kada je internetska dostupnost znanja bila kudikamo ograničenija. Pa Google nije postojao do rujna 1998. godine. Svijet bez Googlea, nemoguće! A opet, bilo je tako, i znanje je još uvijek bilo raštrkano i do njega doista nije bilo lako doći. U Hrvatskoj još i teže.

   Standardi internetskog povezivanja još su se u ranim dvijehiljaditim svodili na spore dial-up modeme, a nije se imalo, doduše, ni po što ići i s većim brzinama. Osim Wikipedije, koja je u Hrvatskoj startala 2003. godine, nije bilo baš previše organiziranih, pouzdanih digitalnih spremnika znanja. No do danas stvari su se višestruko promijenile.

   Wikipedija, koja pokušava demokratizirati znanje i prepustiti njegovo administriranje korisnicima, ipak nije pouzdana koliko bi mnogi željeli vjerovati da jest. A i na njoj ima jednakih i jednakijih, koji ponekad mogu itekako utjecati na ton i fon znanja koje nude. Zna se to jako dobro u Hrvatskoj, gdje su neki jednakiji administratori, kroz članke vezane ponajviše uz povijest, kreirali pristrana tumačenja bliska fašističkim ideologijama.

   Frka se u jednom trenu podigla, ali administratori nisu smijenjeni. Neki članci vremenom su promijenjeni, no oko dosega određenih povijesnih ličnosti, čije bi postojanje bilo najbolje zaboraviti jer od povijesti nikad nitko nije ništa naučio, i dalje će se na domaćoj Wikipediji naći pozitivnih očitovanja. No to su kolateralne žrtve demokracije.

Golema rječnička baza

Wikipedija je i unatoč nepouzdanosti ipak svojim dosegom dominantna, najviše zbog toga što će tražilice nuditi njena objašnjenja ukucanih pojmova kao dominantna i u vrhu rezultata pretraživanja. A ima toliko boljih dostupnih rješenja. O svjetskim riznicama znanja, poput Enciklopedije Britanike, ovdje nećemo, a i od domaćih posvetit ćemo se samo najistaknutijima. No i one su često u zapećku internetskih pretraživanja.

   Svatko tko se bavi pisanom riječju morao bi znati za Hrvatski jezični portal, projekt Novog Libera i Srca. HJP uključuje rječničku bazu Novog Libera, dok je programsku podršku razvilo Srce. Većini riječi u bazi pridodani su izvedeni oblici, tj. gramatička razrada, a korpus uključenih knjiga je impresivan i dovoljan za dobar dio proizvodnje tekstova.

   »Rječnik hrvatskoga jezika« Vladimira Anića, »Pravopis hrvatskoga jezika« Vladimira Anića i Josipa Silića, »Veliki rječnik hrvatskoga jezika« Vladimira Anića, »Kronologija – Hrvatska, Europa, Svijet« grupe autora, urednika Ive Goldsteina, »Rječnik stranih riječi« Anića i Goldsteina i »Hrvatski enciklopedijski rječnik« uključuju rječnička bazu od 116.516 osnovnih riječi, odnosno natuknica. Uz osnovne riječi i njihove definicije, bazu sačinjavaju i primjeri, sintagmatski i frazeološki izrazi. Naći će se i etimmoloških i onomastičkih tumačenja.

   Pa tako autoru koji, na primjer, nije siguran je li dobro upotrijebio riječ »zapećak« i nije li možda morao upotrijebiti »zapučak«, HJP će u dva klika odgovoriti da je bio u pravu, jer je zapećak »prostor između peći i zida; uzdignuti zadnji dio zidane peći; pren. a. nevažno mjesto, zapostavljen položaj; pozadina, prikrajak; b. zaštićeno, mirno mjesto; kutak, zakutak«, dok je zapučak »rupica na reveru kaputa ili kostima«

Leksikografski zavod

Iznimno važna je i riznica Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Otkad je na njegovom čelu Antun Vujić sve se češće čuju progresivna razmišljanja o javnom interesu besplatne internetske dostupnosti znanja. U više navrata su i s ovih stranica novina u bližoj prošlosti slani apeli vrhuški LZMK-a za online dostupnost znanja koje su njegovi korisnici platili kroz porezna i druga davanja, a ne mogu si ga priuštiti u vidu skupih, nedostupnih enciklopedija, rječnika, priručnika... no za te apele nije bilo previše sluha.

   Iako ne treba pripisivati zasluge diseminiranja LZMK-ova znanja samo jednom čovjeku, jer ona su rezultat cijelog tima i promijenjene paradigme mišljenja, činjenica jest da će Vujić ostati upamćen kao glavni ravnatelj za čijeg je mandata omogućena besplatna mrežna dostupnost Hrvatske enciklopedije, što smo već jednom, prošle godine, proglasili najnezapaženijim kulturnim događajem godine, a i dalje.

   Osim Hrvatske enciklopedije, kapitalnog djela LZMK-a započetog 1999. godine, može se na njegovim stranicama pretražiti i Proleksis enciklopedija, prva veća hrvatska opća i nacionalna online enciklopedija na hrvatskom jeziku. Nastala je na temelju tiskanog izdanja »Opće i nacionalne enciklopedije« u 20 knjiga koju je, uz leksikografsku potporu LZMK-a, izradila tvrtka PRO LEKSIS.

   To je klasična, urednički nadzirana enciklopedija, ali po mogućnostima novih komunikacija ona je i moderna elektronička enciklopedija, otvorena za vanjsku suradnju, kako ističu njezini tvorci. Njihova je želja da se Proleksis enciklopedija razvija i suradnjom njenih korisnika, nešto poput Wikipedije, pa da postane portal slobodnog pristupa na kojem će korisnici i uz vlastitu suradničku pomoć naći osnovne, a u perspektivi i sve razgranatije informacije o cjelini znanja i iskustva koje donose klasične i moderne enciklopedije.

Besplatni pravopis i Struna

LZMK nudi još i više; besplatno se mogu pretražiti pojedinačne baze Hrvatskog obiteljskog leksikona, Istarske enciklopedije, Filmskog leksikona, Nogometnog leksikona, Krležijane, Hrvatskog biografskog leksikona te Medicinskog leksikona.

   No osim pojedinačnog pretraživanja, na adresi http://enciklopedija.lzmk.hr sva su ova izdanja, s izuzetkom Medicinskog leksikona, međusobno povezana zajedničkim abecedarijem, načinjenim na temelju Hrvatskog obiteljskog leksikona, što čini okosnicu portala na koju se povezuju istovjetne natuknice iz ostalih izdanja.

   Puno je prijepora svojedobno prouzročio Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. No to je tako sa svim pravopisnim priručnicima u nas ili, da budemo precizniji, s tek par pravopisnih pravila koja su postala politička pitanja i mjesta razdora »lijevih« i »desnih«. Vrijeme je ipak smirilo strasti, Institutov pravopis pokazao se dobrim, a osim što se može kupiti za samo 99 kuna, dostupan je i besplatno na adresi http://pravopis.hr. Stranica je vrlo pregledna, pa se klikom na linkove mogu otvoriti: pravopisna pravila, pravopisni rječnik i pojmovnik.

   Na stranicama Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje može se naći i mala ali korisna Zbirka jezičnih savjeta te terminološka baza hrvatskog strukovnog nazivlja – Struna. U Strunu je dosad uključeno dvadeset različitih struka, a dostupna su nazivlja osamnaest struka: arheologije, anatomije i fiziologije, antropologije, brodostrojarstva, fizike, geomatematike, građevinarstva, hidraulike i pneumatike, kartografije i geoinformatike, kemije, korozije i zaštite materijala, matematike, polimerstva, pomorstva, prava EU-a, stomatologije, strojnih elemenata te zrakoplovstva.

Standard informiranosti

Nekada se znalo govoriti da škole i fakulteti nisu tu da nauče polaznike znanju, nego tome kako do znanja doći. Bilo da je ono nekome potrebno zbog posla, bilo zbog razonode, više doista nema opravdanja za neznanje. Provjera je često udaljena samo jedan klik mišem; ne mora se posezati za teškom i skupom knjigom, pa ni za gotovo besplatnom Wikipedijom.

   Gotovo besplatnom zato što je za pristup internetu ipak potrebno izdvojiti nešto novca. Pritom je poražavajuća statistika Eurobarometra da čak 40 posto ljudi u Hrvatskoj ne pristupa internetu, što je u odnosu na europskih 28 posto prilična razlika. No to je već neka druga priča.

   Ovdje pobrojani portali i mrežne stranice standard su informiranosti ispod kojeg se ne bi smjelo ići, i svi koji se bave bilo kakvom distribucijom informacija ili proizvodnjom tekstova morali bi imati poveznice na te stranice u zabilješkama svojih mrežnih preglednika. Jednako kao što bi te poveznice morale biti i vrlo često klikane.

   Klik: uzvik, povik, poklič, usp. kliktaj; glasanje nekih ptica, usp. kliktati; inform. dva brza pritiska na tipku miša (bez pomicanja miša); (mn) gram. coktavi ili usisni suglasnici nekih afričkih jezika (bušmanski, hotentotski, zulu).

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.