Ni južnije od Srbije nije dosadno – radikalni politički predstavnici Albanaca iz Makedonije i Albanije potpisali nedavno u Tirani dogovor o potpori inicijativi za “ujedinjenje svih albanskih teritorija”, što koincidira sa odavno poznatim planom za stvaranje Velike Albanije. Po novom, zajednička država bi se zvala Ilirida, a činile bi je i “geografske oblasti FIROM (Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije), kasnijim anektiranjem nove države od strane – Albanije.

Posljednjih su dana to dvije teme koje se, u suštini, svode na, uvjetno rečeno, isti problem – separatizam. Nakon što je godinama raka-rana bila (i ostala) Kosovo, tradiciju buntovnika nastavljaju u Sandžaku i Vojvodini.

Obnavljanje priče o autonomiji Sandžaka počelo je nedavno u Novom Pazaru, početkom pripreme za obnavljanje Narodnog vijeća Sandžaka, čiji programski zadatak je proglašenje autonomije Sandžaka.

Predsjednik organizacijkog odbora, Džemail Suljević rekao je tada da autonomija Sandžaka »ne bi podrazumijevala njegovo otcjepljenje od matičnih država (Srbije i Crne Gore op.a.), osim u slučaju da Republika Srpska napusti BiH«.

Europski standardi

Suljević je, inače, pristalica Muamera Zukorlića, glavnog muftije u Srbiji, koji je lani na izborima za Bošnjačko nacionalno vijeće pobijedio dvije protivničke struje koje podržavaju aktualni srbijanski ministri Rasim Ljaić  i Sulejman Ugljanin.

Zukorlić je nedavno podgoričkim medijima objasnio kako će »autonomija Sandžaka biti neminovan društveni proces o kojem bi u interesu stabilnosti dviju država trebalo voditi razgovor s Beogradom i Podgoricom«.

Istaknuo je da se to pitanje treba rješavati »u skladu s najvišim europskim standardima, a kao primjer naveo Južni Tirol u kojem postoji prekogranična autonomija, a nije ugrožen integritet ni Italije ni Austrije«.

Sjevernije, u Vojvodini, također ponovno mahanje autonomijom, šta više – idejom o formiranju Savezne Republike Srbije čije bi članice bile Republika Srbija i Republika Vojvodina. Taj bi »posao« politički i formalno trebali osmisliti sudionici  Četvrte vojvođanske konvencije 1. travnja, kad će biti predloženo i usvajanje  Deklaracije o osnovama demokratskog ujedinjenja Vojvodine i Srbije.

Četvrtu vojvođansku konvenciju, kao i prethodne tri, organiziraju male vojvođanske stranke koje se zalažu za reviziju ustavnog položaja Vojvodine, kao i tzv. autonomaške nevladine organizacije. U ovoj priči je bivši vojvođanski  komunistički dužnosnik u bivšoj SFRJ, Živan Berisavljević i predsjednik nevladine organizacije Vojvođanski klub, Đorđe Subotić.

Beograd šuti

»Zajednička budućnost na novim osnovama može se osigurati samo na osnovama jednakosti i ravnopravnosti Srbije i Vojvodine i na principima federalizma i republikanizma«, sugeriraju u prijedlogu Deklaracije autori, ocenjujući kako Vojvodina od 1918. godine, kad je ušla u Kraljevinu Jugoslaviju, »plaća visoku cijenu zajedničkog života sa Srbijom«.

U deklaraciji se navodi da je Vojvodina danas u položaju »unutrašnje kolonije Srbije« i upozorava da je »neravnopravnost izvor trajne nestabilnosti«.

Službeni Beograd se još nije otvoreno očitovao o ovim inicijativama, vodeće partije također. Tim prije jer je izborna kampnaja već uveliko počela, pa bi svaka ishitrenost lidere i stranke mogla koštati koje tisuće glasova, a to je u ovim prilikama kad se predviđaju tijesni rezultati – veliki rizik.