Yuval Noah Harari o povijesti ljudskog roda

Povjesničar Harari: Dominacija muškaraca veliki je misterij ljudske povijesti

Tihomir Ponoš

Foto D. Kovačević

Foto D. Kovačević

Društvena moć ne korespondira s fizičkom snagom. Da bi se postalo ministar ili šef neke tvrtke nužne su socijalne vještine, a uobičajeno je mišljenje da žene imaju bolje socijalne vještine nego muškarci. No, bez obzira na to, muškarci ipak dominiraju 



Yuval Noah Harari izraelski je povjesničar, rođen 1976. godine, koji se isprva bavio srednjovjekovnom poviješću, posebno razdobljem križarskih ratova. Na njega je snažno utjecala knjiga Jareda Diamona »Sva naša oružja: zarazne bolesti, čelik i puške« nakon čega se Harari sve više posvećuje makropovijesti, odnosno povijesti ljudskog roda od njegova nastanka do danas. 


  Prije tri godine objavio je knjigu »Sapiens – kratka povijest čovječanstva«. Knjiga je do sada prevedena na 35 jezika, a postoji interes i za ekranizaciju knjige. Harari povijest homo sapiensa ne dijeli na ere niti na doba već na revolucije. Prva je kognitivna, zatim slijedi agrarna, pa unifikacijska, a trenutačno se zbiva znanstvena. Prve tri revolucije stvorile su današnjeg sapiensa i njegovo društvo i omogućile čovjeku da postane biće superiorno svim ostalima na Zemlji. Četvrta bi mogla dovesti do toga da homo sapiens dokine sam sebe i postane nešto više, rječnikom Hararija bila bi to »životinja koja je odlučila postati bog«. U povodu hrvatskog izdanja njegovog bestselera kojega je objavio Fokus, Harari je gostovao u Zagrebu. 


 Jedna od teza knjige jest da je homo sapiens savršen stroj za ubijanje. Homo sapiens istrijebio je sve druge pripadnike vrste homo, a prije agrarne revolucije istrijebio je većinu vrsta velikih sisavaca u Australiji i Americi. Predviđate da će na kraju priče na neki način uništiti i samoga sebe.   – Ne toliko uništiti koliko dograditi uporabom tehnologije. To se već događa, koristimo genetski inžinjering, izravno povezujemo naše tijelo s računalima kako bismo stvorili zapravo nova bića. Ljudi se sjedinjuju s računalima i stvaraju nova bića, a za stotinu ili 200 godina razlika između tih bića i nas može biti veća nego što je razlika između nas i neandertalaca ili čimpanza.    Dakle, jesmo li na neki način savršen stroj za ubijanje?   – Ta uništavanja, istrebljenja nisu činjena namjerno, s nekom svrhom. Ona su rezultat utjecaja koji čovjek ima na svoj okoliš. Čovjek je vrlo efikasan lovac, koristi vatru kako bi mijenjao okoliš i to je dovelo do uništavanja vrsta. Prije agrarne revolucije homo sapiens istrijebio je 50 posto vrsta velikih kopnenih sisavaca na planeti. Nakon agrarne revolucije to je uništavanje postalo još ekstremnije. Do danas je preživjelo vrlo malo vrsta divljih životinja, a oko 90 posto velikih životinja na svijetu su ili ljudi ili životinje koje uzgajamo poput svinja, krava, peradi. Procjenjuje se da danas na svijetu živi oko 200.000 vukova i 500 milijuna pasa.  

Nenamjerna istrebljenja


Navodite da je populacija Izraela oko osam milijuna ljudi i 250 milijuna pilića.   – Točno. To pokazuje razinu naše kontrole prirode. Gotovo je uništen život u divljini, a preostale životinje su podvrgnute našoj moći i tretiramo ih kao strojeve koji proizvode meso, jaja i mlijeko.   Spominjete da je prije 15.000 godina, u slučaju Australije i 45.000 godina, uništena većina velikih sisavaca u Australiji i Americi. U to doba preživjeli su na drugim kontinentima. Zašto?  – Treba razumjeti važnost prilagodbe u prirodi. Homo sapiens nastaje u Africi i kako su ljudi postajali vještiji, bolji lovci, bolje opremljeni, tako su se i životinje u njihovu okružju na to prilagođavale. Imale su dovoljno vremena za prilagodbu. Zbog toga su životinje u Africi, usporedimo li taj kontinent s drugim dijelovima svijeta, najuspješnije u preživljavanju. U Ameriku je homo sapiens došao kada je bio poput nas, sa svim kognitivnim i socijalnim sposobnostima. U Australiji i Americi životinje nisu imale vremena za prilagodbu. Nestale su u roku od tisuću do dvije tisuće godina. Ljudi ne izgledaju kao opasne životinje – nismo naročito krupni, ne trčimo brzo, nismo mišićavi, nemamo velike očnjake – i veliki sisavci Amerike u njima, kada su ih vidjeli, nisu vidjeli ništa opasno.   Može li se to što se dogodilo u Australiji i Americi uspoređivati s razdobljem velikih geografskih otkrića i europskom kolonizacijom tih područja prije petstotinjak godina. Ljudi pretkolumbovske Amerike i Aboridžini u Australiji su više nego decimirani nakon što su se susreli s Europljanima.  – Doista se nešto slično dogodilo. Došao je čovjek, uništio lokalne kulture, a u konačnici je umrlo više od 90 posto lokalnog stanovništva. To se uglavnom nije dogodilo namjerno, tako što je netko masovno ubijao lokalno stanovništvo. Uglavnom je to posljedica bolesti koje su donijeli Europljani, poput boginja, tifusa, gripe, a koje su bile nepoznate u Americi i Australiji i lokalno stanovništvo na njih nije bilo imuno. 

 Slični čimpanzama


Homo sapiensa tretirate kao biće kojim upravlja biologija. U knjizi pišete da kada smo pred hladnjakom, naši geni i dalje reagiraju kao da smo u savani, što je razlog za prejedanje slatkišima. Homo sapiensa također tretirate kao životinju što nije uobičajeno jer se smatramo nečim višim i boljim od životinja.   – Jednostavna je istina ta da je homo sapiens životinja. Životinjska narav i DNK koji su se razvijali stotinama tisuća godina su i dalje važni za nas ako želite razumjeti kako i koliko jedemo, ako želite razumjeti seksualne, društvene odnose. U svemu tome osjeća se utjecaj evolucije. Naravno da je točno i da smo posljednjih nekoliko tisuća godina stvorili iznimno složene kulture i društva. Te kulture također imaju snažan utjecaj na to kako se ponašamo i razmišljamo. Dakle, mi smo upravljani i biologijom, ali i kulturom i poviješću. Na neki način smo vrlo slični čimpanzama. Ako promatrate kako se one ponašaju, razočarat će se kad vidite koliko su slične nama. Istovremeno, neka naša ponašanja su potpuno drugačija što možete vidjeti ako odete primjerice na Wall Street. Ono što se zbiva tamo nema nikakve veze s onime što i kako radi čimpanza.   Snažna imaginacija i apstraktno mišljenje nešto su što nas razlikuje od drugih vrsta. Za vas novac, država, ljudska prava, korporacije, burza ne postoje u stvarnosti. Sve navedeno jest posljedica ljudskog razmišljanja, ali na kraju dana novac u našim rukama je stvaran.   – Da, komad papira je stvaran, ali njegova vrijednost je posljedica naše kolektivne imaginacije. To funkcionira baš zato što postoji u kolektivnoj imaginaciji. Da to postoji samo u mom umu, ne bi funkcioniralo. Međutim, kada milijuni ljudi vjeruju u neku fikciju onda ona postaje vrlo snažna sila. I sve dok milijuni ljudi vjeruju da jedan komad papira vrijedi koliko i komad kruha i s tim komadom papira mogu otići u dućan i za njega dobiti komad kruha, stvar funkcionira. Potpuno je isti slučaj i s bogom ili ljudskim pravima. Ako milijuni ljudi vjeruju da ćete, odete li u križarski rat i poginete, otići u raj, čak i ako je to potpuno neistinito, to postaje snažnom silom. Ljudska prava nisu biološka činjenica, ne postoji nikakvo pravo zapisano u ljudskom DNK, to smo mi izmislili, ali kada stotine milijuna ljudi vjeruju u njih ona postaju snažna sila u društvu i politici. 

 Religije i ideologije


Moderna društva su nezamisliva bez tih fikcionalnih entiteta.   – Ljudima bi bilo nemoguće surađivati bez nekih fikcija kao što su novac, bog ili ljudska prava. Nije potrebna neka specifična fikcija. Neki će reći da će se društvo urušiti ako ljudi ne vjeruju u boga, ali to nije istina. Postoje mnoga društva koja funkcioniraju vrlo dobro i to bez vjerovanja u boga. Umjesto u boga ljudi u tim društvima vjeruju u nešto drugo.   Je li sve što je čovjek stvorio – novac, država, ljudska prava, bog – utemeljeno na nekoj vrsti vjerskog uvjerenja, odnosno jesu li vjerovanja u išta od navedenog različiti tipovi religije?  – Zavisi kako definirate religiju. Mnogi ljudi reći da je religija vjerovanje u boga. To je vrlo uska definicija religije. Primjerice budizam je religija, ali bog u njemu nije važan. Zakoni mogu doći od boga pa nam kažu kako se treba ponašati jer bog tako želi. No, postoje i prirodni zakoni. Ono što mi zovemo ideologijama su zapravo religije koje su utemeljene na prirodnim zakonima. U njima se također govori ljudima kako se trebaju ponašati jer su, tako se tvrdi, takvi zakoni prirode, i ako se ljudi ne ponašaju u skladu s tim zakonima sve će se urušiti.   Što su zakoni prirode?  – Različiti ljudi vjeruju u različite zakone prirode. Mi sami sebi govorimo da ekonomija mora funkcionirati na određeni način i nije važno je li to točno, to može biti fikcija baš kao i vjerovanje u raj i pakao, ali sve dok su milijuni ljudi uvjereni u te zakone, oni će ih slijediti i ekonomija i društvo će moći funkcionirati.   Dakle, mi smo vjernici, ne samo u religijskom određenju tog pojma. Što se zbiva u trenutku kad postanemo ateisti, kad shvatimo da je to u što vjerujemo fikcija?  – Bilo bi doista teško stvoriti funkcionalno društvo kada ljudi ne bi vjerovali u barem nešto. Ljudima koji se inače ne poznaju bilo bi vrlo teško surađivati. Međutim, ako ste ateist, ne vjerujete u boga, a vjerujete u ljudska prava ili, primjerice, u novac, nema problema. U mnogim zemljama država i religija su odvojene, ali društva funkcioniraju vrlo dobro jer postoje alternativne mitologije, aliternativni narativi o ljudskim pravima, korporacijama, novcu ili nečem četvrtom.  

Agrarna revolucija


Spominjete agrarnu revoluciju kao jednu od bitnih revolucija u ljudskoj povijesti i tvrdite da je ta revolucija najveća prevara svih vremena. Zašto?   – Čovječanstvo kao kolektiv je postalo mnogo snažnije nakon agrarne revolucije, ali život pojedinca postao je lošiji. Naravno, to se ne odnosi na sve pojedince. Oni koji su bili kraljevi ili svećenici živjeli su u palačama, njihov je život bio bolji. Međutim, prosječan čovjek živio je lošije. On je radio više i teže. Ljudsko tijelo i um evoluirali su stotinama tisuća godina i prilagođavali se na život lovca-sakupljača. Otišli bi u šumu, brali plodove sa stabala, skupljali gljive, a nakon agrarne revolucije većina ljudi, običnih seljaka, morala je raditi mnogo teže. Morali su kopati kanale, nositi kante s vodom, žeti. Ti poslovi su mnogo naporniji i dosadniji. Dakle, rad je postao teži, a prehrana lošija. Lovac-sakupljač se hranio desetcima različitih vrsta biljaka i životinja. Seljaci jedu žito ili rižu ili krumpir i prehrana je mnogo lošija. Raširenije su bolesti, a u konačnici mnogo je raširenija ekonomska i društvena eksploatacija. U skupinama lovaca-sakupljača nema bitnih razlika između bogatih i siromašnih niti klasne eksploatacije. Izgradnjom agrarnog društva nastaju elite kraljeva, svećenika, vojnika koji eksploatiraju golemi broj seljaka. 


Predviđate kraj homo sapiensa kakav je danas i nastanak novog, nazovimo ga homo sapiens 2.0. Zašto ste toliko sigurni da će se to dogoditi?   – Razvoj tehnologije i znanosti danas je toliko brz da se već sve više osjeća ta nadogradnja homo sapiensa. Medicina je promijenila svoju narav. Od znanosti koja je bila primarno posvećena liječenju bolesnih postala je znanost koja je sve više posvećena unaprjeđenju zdravih. Sve su veće mogućnosti koje nam daju genetski inžinjering, biotehnologija, a sve su veće mogućnosti i u kreiranju kiborga, odnosno čovjeka koji bi izravno bio povezan s računalnim sučeljem. To se već događa, ljudi koriste bioničke ruke, oči, sve je veća povezanost mozga i računala i jednog dana oni će se moći stopiti. Velika se poboljšanja bilježe i u stvaranju umjetne inteligencije i neorganskih bića. Prije samo nekoliko tjedana Google je objavio da je stvorio računalni algoritam koji sam, bez ikakve ljudske pomoći, može naučiti kako igrati računalne igre i razvijati strategije kako da pobijedi u tim igrama. Te tri fronte – sintetska biologija, kiborzi i umjetna inteligencija – se razvijaju toliko brzo da je izvjesno da će za stoljeće ili dva biti stvoreno novo biće, a taj će homo sapiens biti mnogo različitiji od nas nego što se mi razlikujemo od neandertalca. Na neki način to će biti kraj Darwinove teorije i uspon načela inteligentnog dizajna kojega stvaraju ljudi i računala. Nakon četiri milijarde godina prirodne selekcije i darwinizma idemo prema inteligentnom dizajnu koji je zasnovan na potpuno drugačijim načelima.   Smatrate da bi taj novi čovjek mogao biti nesmrtan. Ne besmrtan nego nesmrtan.   – Znanost smrt ne shvaća kao metafizički fenomen nego kao tehnički problem i zbog tehničkih problema ljudi umiru, a svakom tehničkom problemu moguće je pronaći tehničko rješenje i na njima se radi. To ljude neće učiniti besmrtnima, jer to bi značilo da ne mogu umrijeti. Nesmrtnost znači da će ljudi u staroj dobi, u kojoj se inače umire, otići na određene tretmane i njima priskrbiti 10 ili 20 godina dobrog života. Zatim će, prije isteka »roka trajanja«, biti izmišljeni novi tretmani, za još starije ljude kojima će se dalje podvrgavati.


 Bez agrarne revolucije i njenih posljedica, a to je nagli porast broja stanovnika, je nemoguće zamisliti moderno društvo i državu koja se počinje razvijati prije više od 10.000 godina.   – To je istina. Bez poljoprivrede nemoguće je izgraditi gradove, kraljevstva, katedrale, palače.   Spomenuli ste da su mnogi ljudi radili dosadne poslove, ali neki ljudi nisu radili gotovo ništa, pa su imali dovoljno vremena za razmišljanje.   – Naravno, ali to je pitanje perspektive i pitanje o tome čiju perspektivu prihvaćate. Ako o agrarnoj revoluciji razmišljate iz perspektive visokog svećenika ili grčkog filozofa poput Platona ili Aristotela, onda ne trebate ništa raditi. Divno! Možete cijeli dan sjediti i filozofirati, ali riječ je o vrlo sitnoj manjini. Ako razmišljate iz perspektive roba ili običnog seljaka, onda to ipak izgleda drugačije jer ti ljudi rade cijeli dan zato da bi netko mogao filozofirati. Slično je i danas. U Europi postoji srednji sloj koji dobro živi, ali odete li u Bangladeš shvatit ćete da netko cijeli dan radi zato da bismo mi nosili nekakvu odjeću.    I u Europi, ili Izraelu, ako ste pripadnik srednje klase, bez obzira na materijalno relativno siguran život, radite 10, pa i više sati dnevno.   – Da, ali srednja klasa u Europi danas živi mnogo bolje nego li lovci-sakupljači prije 20.000 godina. Ljudi koji u Bangladešu u nekoj tvornici, u vrlo lošim uvjetima, 14 sati dnevno rade vrlo dosadan posao žive lošije od svojih predaka koji su prije 20.000 godina u šumi skupljali gljive.   Dakle, posljedica agrarne revolucije je propast egalitarnog društva kakvo je postojalo prije i uspostava društva zasnovanog na socijalnim razlikama.   – Sigurno je da je posljedica uspostava takvih društava, ali nisu sva društva ista. Postoje društva koja su egalitarnija i društva koje imaju naglašenije razlike. Švedska je mnogo egalitarnija nego Brazil, ali u konačnici agrarna revolucija je dovela do raslojavanja i mnogo veće eksploatacije. 

 Umijeće postavljanja pitanja


U knjizi navodite da je jedinstvena prednost ljudi u odnosu na druga bića sposobnost fleksibilne suradnje velikog broja ljudi. Je li istom metodom moguće objasniti razlike među ljudskim društvima u posljednjih nekoliko stoljeća i je li to razlog za uspjeh europske civilizacije u posljednjih pola milenija?   – Hoćete reći da je tajna europskog uspjeha u tome što Europljani znaju kako bolje surađivati?   Kako bolje surađivati, surađivati u velikom broju, u Europi je izmišljen moderni kapitalizam, važan je razvoj znanosti, iako se neke druge civilizacije, poput kineske i arapske, svojedobno bile znanstveno razvijenije od europske.   – Čini se da su znanost i kapitalizam razlozi za uspjeh Europe u posljednjih pola milenija. Zašto su se razvili u Europi, a ne u Kini ili muslimanskom svijetu, za to nemamo dobar odgovor. Zapravo za većinu važnih pitanja povijesti nemamo dobre odgovore, a to je prednost znanosti u odnosu na religiju.   Povijest nije odgovor, povijest je pitanje?  – Prije svega umijeće postavljanja pitanja, ako se zna odgovor dobro, ali ako se ne zna nema nikakvih razloga da se to ne prizna. Činjenica je da nemamo dobro obrazloženje za uspon Europe. U povijesti Europa, posebno zapadna Europa, nikada nije bila središte razvoja. Možda Grčka ili Rim, ali Francuska, Španjolska, Njemačka nikako. Ta područja nisu bila središta kulture, ekonomije, političkih carstava, a oko 1500. to područje postalo je vrlo važno i kreativno, a mi ne znamo objasniti zašto. Uobičajeno se tvrdi da je tolerancija preduvjet za dobru znanost, kako bi ljudi mogli razmjenjivati različita mišljenja, a oko 1500. godine najnetolerantnije mjesto na svijetu je Europa i na tom mjestu razvija se znanost.   Osim ovoga, ne znamo objasniti, tako tvrdite, ni zašto u većini ljudskih društava muškarci dominiraju nad ženama. Navodite da razlika u fizičkoj snazi ništa ne objašnjava.   – Društvena moć ne korespondira s fizičkom snagom. Ljudi u šezdesetim godinama u pravilu dominiraju nad 20-godišnjacima iako su ovi snažniji. Da bi se postalo ministar ili šef neke tvrtke nužne su socijalne vještine, a uobičajeno je mišljenje da žene imaju bolje socijalne vještine nego muškarci i tako gledano to što muškarci dominiraju nad ženama veliki je misterij ljudske povijesti.