U izvješću koje je na internetu objavio slovenski publicist Marjan Frangež spominju se 34 transporta tijekom 1991. godine, a oružje kojim se trgovalo u službenim dokumentima evidentirano je kao sanitetski materijal
Cijene oružja iz Janšinog izvješća razlikuju se od cijena što ih je hrvatskoj strani dostavio Andrej Lovšin, nekadašnji šef slovenske vojne obavještajne službe. Upravo zbog toga Marjan Frangež, slovenski publicist koji već godinama istražuje oružanu aferu u Sloveniji, a koji je jučer i objavio Janšino izvješće na internetu, tvrdi da i nakon Janšinog izvješća sva ključna pitanja ostaju bez odgovora.
Iako je slovenska vlada odbila njegov zahtjev da se s izvješća skine oznaka javnosti, Frangeš je izvješće ipak objavio, pozivajući se na odobrenje slovenske povjerenice za informacije.
Pokriveni odlukama
Izvješće staro 17 godina odnosi se na slovensku trgovinu oružjem od svibnja 1990. do rujna 1993. godine. U njemu je navedeno ne samo kako je oružje prodavano Hrvatskoj i BiH i uz čiju suglasnost, nego i kako je oružje kupovano za potrebe Slovenije, prije nego što je Slovenija u kratkotrajnom ratu za samostalnost u lipnju 1991. od bivše JNA osvojila goleme količine oružja i druge opreme, koje je onda Janša po visokim cijenama prodavao Zagrebu i Sarajevu.
Za potrebe svoje Teritorijalne obrane Slovenija je kupila nekoliko tisuća automatskih pušaka, streljivo, minobacače i granate te drugo oružje, a ta je kupovina u cijelosti bila »pokrivena« odlukama nadležnih tijela i evidentirana u Ministarstvu financija.
Tranzit oružja prema Hrvatskoj i BiH pak odvijao se uz suglasnost ondašnjeg slovenskog predsjedništva i predsjednika Milana Kučana, no Janša u svom izvještaju navodi samo one transakcije koje su se s Hrvatskom odvijale putem kompenzacije oružja za naftu, temeljem dogovora s tadašnjim premijerom Franjom Gregurićem i direktorom Ine Nikicom Valentićem, kao i za drugo oružje i opremu, i to u vrijednosti od 24 milijuna njemačkih maraka. Oružje je u službenim dokumentima evidentirano kao sanitetski materijal. Kako je konačan obračun pokazao višak na hrvatskoj strani, razliku je Hrvatska platila isporučivši Ljubljani 22 specijalna terenska vozila opremljena posebnom telekomunikacijskom opremom.
Na istim principima po kojima je oružje transportirano u Hrvatsku (u izvješću se spominju 34 takva transporta tijekom 1991.), Slovenija je omogućila i transport oružja u BiH. U izvješću se tvrdi da je Slovenija 1991. bez naknade Hrvatskoj ustupila 800 tisuća kilograma minsko-eksplozivnih sredstava koje je Hrvatska iskoristila za zaustavljanje tenkovskih kolona JNA u Slavoniji.
Ništa o kupcima i novcu
Iako Janša tvrdi da su sve transakcije evidentirane, upravo u tome krije se najveći nedostatak Janšinog izvješća. Naime, bivši slovenski ministar obrane jednostavno je ispustio sve ostale prodaje oružja uz gotovinske isplate, za koje je nedvojbeno da su se dogodile, o čemu su već mnogo puta posvjedočili svjedoci i izravni protagonisti tih događaja. Usto, nigdje u Janšinom izvješću ne stoji tko je točno prodavao oružje Sloveniji, a niti tko su točno bili kupci oružja što ga je Slovenija prodavala Hrvatskoj. Iz Janšinog izvješća također nismo ništa doznali o tome koliko je oružja izvezeno iz Slovenije u Hrvatsku i BiH prije osamostaljenja, niti po kojim cijenama.
