Europska unija godišnje gubi 10 milijardi eura zbog korupcije

Dok je relativno detaljno analizirala stanje u 28 zemalja članica, Komisija je iz izvješća izostavila vlastito dvorište – institucije same Europske unije

Veliki novac Europskoj uniji curi kroz prste: svakog se mjeseca zbog korupcije izgubi deset milijardi eura, iznos veći od svote koju hrvatska država prikupi od poreza u godini dana.

Prošlogodišnje istraživanje o korupciji u području javnih nabava pokazalo je, primjerice, da su izravni »troškovi« korupcije u osam zemalja članica EU-a – Francuskoj, Italiji, Mađarskoj, Litvi, Nizozemskoj, Poljskoj, Rumunjskoj i Španjolskoj – tijekom 2010. godine iznosili između 1,4 i 2,2 milijarde eura.

A pritom je analizirana javna nabava u samo pet sektora, poput cesta, željeznica i građevinarstva. 

U vremenima gospodarske i financijske krize, korupcija dodatno pogoršava ne samo situaciju u pojedinim državama koje se bore s dugovima i rezanjem javnih troškova, nego i percepciju građana koji sve manje vjeruju u politički sustav. Taj je problem detektirala i Europska komisija u ovogodišnjem, prvom europskom izvješću o borbi protiv korupcije u 28 zemalja članica EU-a.

»Izazvani krizom, socijalni nemiri ciljaju ne samo na ekonomske i socijalne politike, nego i na integritet i odgovornost političkih elita. Skandali povezani s korupcijom, zloporabom javnih sredstava i neetičnog ponašanja političara doprinijeli su javnom nezadovoljstvu i nepovjerenju u politički sustav«, ustvrdila je Komisija u izvješću.  

Ispod stola

Briselska analiza pokazala je da se države sjeverne Europe, osobito Skandinavije, bolje i učinkovitije nose s korupcijom nego jug starog kontinenta. Zaludu su pojedine zemlje uspostavljale »složene i sofisticirane pravne i institucionalne okvire« za borbu protiv korupcije, kad oni sami po sebi ne daju nužno opipljive rezultate.

Države koje se više koncentriraju na prevenciju, u kojima postoji antikorupcijska tradicija, visoki standardi transparentnosti u cijelom sustavu učinkovitije su u suzbijanju korupcije mada često nemaju nikakve kompleksne mehanizme. 

  No, država nulte korupcije, dakako, ne postoji. Komisija ima preporuku za svaku članicu, od Austrije i Njemačke, do Danske i Švedske: nekima savjetuje da olakšaju pristup bankarskim informacijama, drugima da povećaju kazne za korporacije koje se podmićivanjem »bave« u inozemstvu, da poboljšaju zakone o financiranju izbornih kampanja, ograniče iznose donacija političkim strankama… 

  Osim javnih nabava, sektori najranjiviji na korupciju na području EU-a su urbanističko planiranje, građevinarstvo i zdravstveni sustav. Brojni skandali posljednjih su se godina događali upravo u tim područjim: davalo se mito za građevinske dozvole, osobito za velike projekte, novac »ispod stola« plaćan je u zdravstvenom sustavu, bilo je sumnjivih javnih natječaja, pod povećalom su se znale naći i farmaceutske tvrtke. 

  U zemljama članicama u kojima postoji ozbiljan problem organiziranog kriminala, korupcija se, pak, često koristi kao pomoćno sredstvo. »Veze između organiziranih skupina kriminalaca, poduzetnika i političara i dalje su predmet zabrinutosti za te zemlje članice, osobito na regionalnoj i lokalnoj razini, te u području javnih nabava, građevinarstva, usluga održavanja, zbrinjavanja otpada i drugih sektora«, navodi Komisija. 

Mito u stranim državama

Ni države koje se učinkovito bore protiv korupcije unutar vlastitih granice nisu pošteđene ozbiljnih poteškoća. One se, tvrdi Komisija, često suočavaju s problemima koji se tiču ponašanja njihovih kompanija u inozemstvu, »osobito u zemljama gdje su koruptivne prakse raširene«.

Stoga Komisija navodi, primjerice, za Dansku – zemlju koju i njezini građani percipiraju kao nezatrovanu korupcijom – da ima prostora za poboljšanja, osobito u pogledu »okvira za procesuiranje korporacija zbog mita u stranim državama«. I Francuskoj se sugerira da treba poboljšati zakone u tom području, dok se Nizozemskoj savjetuje da pojača svoje kapacitete za istraživanje prakse davanja mita u inozemstvu. 

  Dok je relativno detaljno analizirala stanje u 28 zemalja članica, Komisija je iz izvješća izostavila vlastito dvorište – institucije same Europske unije. Iako je prvotno bilo zamišljeno drugačije, Komisija je na kraju odustala od toga da analizira, praktički, i vlastitu borbu protiv korupcije, pravdajući se da je teško utvrditi vlastite greške i da se institucijama Unije, uostalom, redovito bavi Europski revizorski sud.  

No, »zastupnica« građana EU-a, europska pravobraniteljica Emily O’Reilly s time se ne slaže. Ne treba čuditi kad se upravo njezinom uredu, kako je kazala, javljaju brojni građani da bi se požalili na nedostatak transparentnosti, navodne sukobe interesa i druge etičke dvojbe vezane uz europske institucije. 

  »Administracija EU-a mora djelovati prema najvišim standardima, osobito u pogledu transparentnosti, strogih pravila o sukobu interesa te integriteta u području javnih nabava. U mnogima od tih područja EU institucije već imaju visoke standarde u usporedbi s mnogim nacionalnim administracijama«, izjavila je O’Reilly, pozvavši ipak Komisiju da u sljedećem izvješću – koje bi moglo biti izrađeno za dvije godine – u analizu uključi i tijela Europske unije.