Može li postati riječka turistička atrakcija?

Titov brod “Galeb” – Ukleti Holandez ili novi simbol Rijeke

Damir Cupać

Kritike su do sada išle u dva smjera – zaljubljenici u riječku povijest bili su ogorčeni zbog toga što se na račun "Galeba" zapostavljaju puno značajnije riječke kulturne vrijednosti, dok su politički oponenti aktualne riječke vlasti na desnom dijelu političkog spektra mišljenja da je nedopustivo da se brod Josipa Broza Tita glorificira



Grad Rijeka raspisat će sredinom rujna ove godine natječaj za 30-godišnju koncesiju za Galeb i na taj način okončati, nadaju se u riječkoj vlasti, višegodišnje kritike da je riječ o mrtvom kapitalu, vreći bez dna u koju su uloženi milijuni kuna. Sve će biti u redu ako se pojavi koncesionar koji je spreman uložiti pet milijuna eura u inicijalno uređenje kojim bi se »Galeb« stavio u komercijalnu funkciju.


  Ne bude li zanimanja, nastavit će se prozivanja za promašenu investiciju koja služi samo tome da čelnici riječkog SDP-a dobiju otvoreni pljesak na antifašističkim obljetnicama jer je za podizanje atmosfere u publici »Galeb« izuzetno motivacijsko sredstvo.


   Tri struje kritike


Kritike su do sada išle u dva smjera – zaljubljenici u riječku povijest bili su ogorčeni zbog toga što se na račun »Galeba« zapostavljaju puno značajnije riječke kulturne vrijednosti, dok su politički oponenti aktualne riječke vlasti na desnom dijelu političkog spektra mišljenja da je nedopustivo da se brod Josipa Broza Tita glorificira jer je riječ o…, zna se već koja šablona slijedi u nastavku. Što se tiče treće skupine kritičara riječke vlasti, riječ je o skepticima koji sumnjaju u sposobnost da nomenklatura s Korza 16 išta može napraviti u komercijalnom smislu. Njih obilježava ideja da bi bilo najbolje »Galeb« potopiti ispred riječke luke i pretvoriti ga u mjesto atraktivno za ronilački turizam.




  No, Vojko Obersnel sa suradnicima, prije svega pročelnikom Odjela gradske uprave za kulturu, uvjeren je da će priča s »Galebom« imati sretan kraj i da će on na Riječkom lukobranu postati simbol grada koji ima i kulturnu i komercijalnu vrijednost. 


  Gradonačelnik Vojko Obersnel potvrđuje da zanimanje za koncesiju postoji.


  – Osobno sam razgovarao s nekoliko zainteresiranih za brod »Galeb«, no, kao što sam već rekao, tek kada se prijave na natječaj znat ćemo jesu li iskazane namjere potencijalnih investitora bile realne. Vjerujem da ćemo kroz ovaj natječaj pronaći koncesionara za »Galeb«. No, ako ne bude bilo interesa, »Galeb« ćemo uređivati vlastitim sredstvima, naravno kroz puno duži vremenski period, pojašnjava Obersnel.


  On podsjeća da je Republika Hrvatska zaštitila brod »Galeb« kao kulturno dobro te da Grad Rijeka mora voditi računa o kulturnom dobru države.


  – Isto tako, Grad mora voditi računa o svom vlasništvu. Brod »Galeb« dio je naše povijesti, svjedoči o jednom vremenu i brojni su ljudi među kojima ima gotovo pa kultni status. Josip Broz Tito bio je svjetski poznat državnik, a danas je značajna povijesna figura. »Galeb« je bio brod na kojem je primao tada najutjecajnije ljude svijeta, poznate državnike, ali i slavne glumce. Uvjeren sam da novac utrošen na »Galeb« nikako nije »bačen« i siguran sam da će brod postati još jedna riječka turistička zanimljivost. »Galeb« će, uopće ne sumnjam, imati svoju publiku iz Hrvatske, regije, ali i iz cijelog svijeta, uvjeren je Obersnel.


   Isplativ projekt


Pročelnik Odjela gradske uprave za kulturu Ivan Šarar vjeruje da je »Galeb« komercijalno isplativ projekt bez obzira na cijenu početnih ulaganja i koncesijsku naknadu koje iznose preko 15 milijuna eura.



 Na pitanje što misli o ideji koju su neki iznijeli da bi brod »Galeb« trebalo potopiti i da na taj način postane atrakcija ronilačkog turizma, pročelnik Odjela gradske uprave za kulturu Ivan Šarar odgovara da tu ideju smatra više kao kreativno ciničnu dosjetku.


  – Ali u tom prijedlogu čiji autor već dugo tematizira i naš odnos prema Golom otoku, vidim određenu lucidnost. No ponovimo, »Galeb« je zaštićeni spomenik kulture Republike Hrvatske, stoga je svaka devastacija zakonski kažnjiva, pojasnio je Šarar. 



  – Koncesija je, s obzirom na to da je brod spomenik kulture, jedina zakonski moguća varijanta. Teoretski je moguće da Grad izvrši inicijalno ulaganje, sam ili kroz EU-fondove u osnovnu obnovu broda. To predstavlja manji dio od navedenih pet milijuna eura, ali i tada bi jedini model daljnje komercijalizacije broda bila koncesija. Zakonski okvir i financijska realnost Grada Rijeke nas na neki način prisiljava da se brodom bavimo baš na ovaj način. Ali, više od samo komercijalne isplativosti, vjerujem da je Galeb zaista ozbiljna internacionalna atrakcija, koja može doprinijeti lokalnom gospodarstvu i imidžu Rijeke. Pritom nemam nikakve ideološke stavove, samo smatram da je povijest broda i ličnost Tita ozbiljan, kontroverzan, višedimenzionalan dio naše prošlosti, kojom se trebamo baviti, ne samo zbog komercijalnih razloga nego iz puno dubljih, identitetskih i povijesnih razloga. Koliko je tema atraktivna, pokazao je i nezapamćen interes medija kako za sadašnju objavu koncesije, tako i za prethodne aktivnosti oko broda »Galeb«. Mislim da kao Riječani trebamo ozbiljno sagledati i valorizirati taj sadržaj naše prošlosti, uz poštovanje svih disonantnih pogleda, različitih mišljenja i stavova, kaže Šarar.    

Brod-muzej


Pročelnik odjela gradske uprave za kulturu navodi da je do sada Grad Rijeka za »Galeb« izdvojio 6,6 milijuna kuna.  

  – Novac je uložen u kupnju broda, u izvršavanje hitnih mjera zaštite i očuvanja te popravka broda, za uslugu zapovjedništva na brodu prema nalogu Lučke kapetanije Rijeka, na radove dokovanja, čišćenja podvodnog dijela trupa broda, mjerenja debljine lima sa uslugama stručnog nadzora i brodomornara. Tu su i troškovi pomorske agenture i špedicije, zapovjedništva i godišnjeg operativnog veza, izrade elaborata ekonomske opravdanosti davanja broda u koncesiju, troškovi održavanja izložbe i tegljenja na Riječki lukobran, carinska davanja prilikom uvoza u RH kao i troškovi upisa u Evidenciju plutajućih objekata kod Lučke kapetanije Rijeka. Plaćena je i izrada izvadaka dokumentacije iz Državnog arhiva u Pazinu, usluga izrade tehničke dokumentacije od Brodarskog instituta, pregled dokumentacije i usluga odobrenja te dokumentacije kod Hrvatskog registra brodova te troškovi vezani uz tegalj broda, pojašnjava Šarar.


  Na pitanje zbog čega se povjerenstvo odlučilo za varijantu broda-muzeja i koje su bile komparativne prednosti toga modela u odnosu na mali kruzer i jahtu, Šarar navodi da su varijante u kojima bi brod plovio pokazale kao tehnički izuzetno zahtjevne i skupe i to zbog brojnih preinaka potrebnih da bi brod udovoljio svim standardima sigurnosti.


  – Osim toga, po toj bi varijanti brod samo manji dio godine, tek dva ili tri mjeseca, bio u Rijeci. Stoga bi njegova dostupnost, pa tako i valorizacija kao zaštićenog spomenika kulture bila minorna. »Galeb« kao plutajući objekt s javnim i komercijalnim sadržajima pokazao se kao bolje rješenje s čim se slažu svi stručnjaci uključeni u donošenje odluke, uvjeren je Šarar.


  Brod neće ploviti i bit će registriran kao plutajući objekt.


  – Lokacija uz dizalice samo je jedna od varijanti za trajan smještaj »Galeba« koje se trenutačno razmatraju. Tražimo atraktivnu lokaciju, i za građane i za budućeg koncesionara. Nije isključeno da se za brod pronađe i atraktivnija lokacija od one uz osvijetljene dizalice, pojasnio je Šarar.    

Projekt od nule


Riječki pročelnik za kulturu uvjeren je da je komercijalni dio u sadržajnom smislu dobro osmišljen.


  – »Galeb« ima pet paluba. Na osnovu provedenih provjera, istraživanja i procjena zaključili smo da je najbolje rješenje da tri palube budu namijenjene za komercijalne sadržaje smještaja – hostelski i/ili hotelski, rekreacije, konferencijske i ugostiteljske prostore. Potpuno javni prostor bit će prostor muzeja, dio strojarnice, čitav komandni most, velika paluba uz memorijalni dio, dio Titovog salona, sala za sastanke te spavaće sobe koji će se djelomično komercijalizirati. Osim samih smještajnih jedinica, svi će dijelovi broda biti dostupni građanima. No, ovo nije gotov projekt, ovo je tek vrlo detaljna prostorna provjera, a same omjere navedenih sadržaja koncesionar može, u komercijalnom dijelu broda, oblikovati shodno svom interesu, naravno unutar specificiranih djelatnosti, izjavio je Šarar.


  Građani su najčešće kritizirali gradsku vlast zbog toga što se na natječaj čeka od 2009. godine. Šarar kao razlog navodi kompleksnost procesa.


  – Naime, nitko u državi nema iskustvo razvoja projekta broda spomenika kulture, ovo je prvi takav slučaj, i radili smo zaista od nule. Bilo je potrebno usuglasiti vrlo specifične i zahtjevne struke. Trebalo je uskladiti brodograđevne, brodarske, konzervatorske, ali i ekonomske i pravne zahtjeve što zaista nije jednostavno. Bilo je nužno razumjeti i usuglasiti sve te stavove i pokušati izvući maksimum, ukratko bilo je vrlo izazovno. Isto tako, u proces je bilo uključeno i Ministarstvo kulture, Hrvatski registar brodova te Hrvatski brodarski institut. Dakle, trebalo je sve to uskladiti, uz istovremenu valorizaciju javnog i komercijalnog interesa. Vjerujem da je razumljivo kako je za takav proces trebalo vremena. No, isto tako shvaćam očekivanja da budemo brži i efikasniji, iako to vrlo često jednostavno nije moguće, priznaje Šarar.


   Želje i mogućnosti


On odbacuje kao neargumentiran napad da Grad Rijeka puno više skrbi o »Galebu« u odnosu na neke druge povijesne vrijednosti.


  – Ne mogu se složiti s tom konstatacijom. Od kada je »Galeb«u vlasništvu Grada, iz sredstava spomeničke rente u kulturnu je baštinu uloženo više od 60 milijuna kuna, dakle u Galeb je uloženo oko 10 posto. Dvostruko više nego u »Galeb« uloženo je u obnovu gradskih pročelja, više je uloženo i u projekt Principija kao i u Palaču šećerane. Isto tako, Rijeka, uz »Galeb« nema previše atrakcija koje bi mogle imati međunarodni odjek. To može imati priča industrijske baštine u kojoj je potencijalno najatraktivnija ona o torpedu, Trsatska gradina i Laval, priča o D’Annunziju ili pak Teatro Fenice. Zaista se trudimo balansirano ulagati u gradsku kulturnu baštinu, no jasno je da su želje jedno, a mogućnosti nešto drugo, zaključio je Šarar.


___________________________


Prihodi od koncesije 45.073 €


    Procijenjena vrijednosti koncesije za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra računa se kao procijenjeni prihod koji će koncesionar, postupajući s pažnjom dobrog gospodarstvenika, ostvariti temeljem ugovora o koncesiji za vrijeme trajanja koncesije, umanjen za procijenjeni iznos naknade za koncesiju, te diskontiran na neto sadašnju vrijednost po diskontnoj stopi koju odredi davatelj koncesije, a koja odražava trenutačne tržišne procjene vremenske vrijednosti novca i rizika koji su karakteristični za ulaganja srodna predmetu koncesije. Prema podacima iz studije opravdanosti davanja koncesije za gospodarsko korištenje kulturnog dobra broda »Galeb« procijenjena vrijednost koncesije iznosi 10,3 milijuna eura. Fiksni dio naknade za koncesiju temeljem Studije opravdanosti davanja koncesije procijenjuje se u iznosu od 2.296 eura godišnje. Varijabilni dio naknade za koncesiju, određuje se u minimalnom iznosu od tri posto od očekivanog, odnosno ostvarenog ukupnog prihoda od obavljanja djelatnosti za koncesiju na kulturnom dobru. Procijenjeni prihodi od naknade za koncesiju ukupno iznose 45.073 eura. Budući da koncesionar ima velika početna ulaganja, pet milijuna eura, u prve dvije godine Grad Rijeka će ga osloboditi plaćanja varijabilnog dijela naknade za koncesiju, te bi se stoga u prve dvije godine trajanja koncesije ukupna godišnja naknada za koncesiju ostvarivala u iznosu procijenjene fiksne naknade za koncesiju od 2.296 eura.

___________________________


Hostel, hotel, restoran, kongresni centar, muzej…


Prema investicijskoj studiji koju je naručio Grad Rijeka, na »Galebu« su predviđeni komercijalni sadržaji kao što su rekreacijski centar, hotel, restoran, kongresni centar, ljetni terasni bar, muzej… Za rekreacijski centar predviđena je površina od 300 kvadrata na prvoj palubi, odnosno međupalubi i uredila bi se fittnes dvorana 20 osoba, wellnes – jacuzzi, massage room za šest osoba, te mokra sauna. Hostelski smještaj od 800 kvadrata predviđen je na drugoj palubi, imao bi 28 smještajnih jedinica za ukupno 145 osoba (48 osoba dormitoriji, 18 osoba dvokrevetne sobe, presotalo trokrevetne/četverokrevetne sobe), a predviđena prosječna cijena po krevetu je 170 kuna, čajna kuhinju/blagovaonicu za 28 osoba, playroom za 20 osoba, dok bi saloni za najam primali 40 osoba.


Restoran, predvorje, kongresni centar i bar zauzimaju 1.150 kvadrata na trećoj palubi, glavnoj palubi nadvođa. Prostor za blagovanje imao bi 170 konzumnih mjesta, a blagovaonice su razmještene u tri odvojiva restoranska salona, u lobiju bi bile suvenirnica, automat-trgovina, sanitarije, garderoba, kongresni salon ima kapacitet 150 sjedećih mjesta i odvojiv je u tri prostorne podcjeline. Terasa kavane I na gornjoj palubi bila bi za 40 osoba, a terasa kavane II na šetnoj palubi za 100 osoba.


Ljetni terasni bar i hotelski smještaj na četvrtoj, petoj i šestoj palubi – glavnoj palubi nadvođa prostire se na oko 700 kvadrata. Hotelski apartmani uključuju dva predsjednička apartmana za maksimalno šest gostiju, šest apartmana šetne palube, riječ je o bivšim apartmanima političkih funkcionera, a nekoliko apartamana osiguralo bi se i u prostorima u kojima su nekada boravili dežurni časnik, politički komesar i zapovjednik broda. Press salon i soba za sastanke predviđeni su za 70 osoba. Sunčalište II., wellness/bar, imalo bi 80 sjedećih mjesta.


Muzejski prostor zauzima nešto preko 500 kvadrata i imao bi izložbeni prostor na tween decku, muzejski prostor strojarnice, te ostale muzejske prostore u koji su uključeni ured zapovjedni, most, izložbeni saloni u apartmanima, hodnicima… Predviđa se da bi najviše 40 ljudi bilo u grupi za obilazak.