Riječka industrijska propast

TUŽNA KRONOLOGIJA Rijeka u zadnja tri desetljeća izgubila desetke tisuća radnih mjesta. Evo gdje

Damir Cupać

Ilustracija NL

Ilustracija NL

Puno je lakše nabrojiti poduzeća koja nisu uništena u 90-im godinama prošloga stoljeća. I kada se činilo da je ta tranzicijska kataklizma završena, uslijedila je priča o »3. maju«... Valja se nadati da riječki škver i njegovi zaposleni neće biti dio tužne kronologije



RIJEKA Rijeka je bila sinonim za industrijski procvat u nekadašnjoj Jugoslaviji. Grad je nakon Drugog svjetskog rata doslovno podignut iz pepela koji su za sobom ostavile njemačke trupe, ali i saveznička bombardiranja.


Cijela ta industrijska priča počela se raspadati krajem 80-ih godina prošlog stoljeća, a nekadašnja bajka postala je horor film u godinama raspada Jugoslavije jer su počela nestajati velika poduzeća za koja su svi vjerovali da će raditi vječno. I nije samo riječ o industrijskim poduzećima, nego i o tvrtkama koje su se bavile građevinom, uslužnim djelatnostima, špedicijom…



Torpedo – 3.300 radnih mjesta




»Rikard Benčić« – 2.600 radnih mjesta


Vulkan – 1.400 radnih mjesta


Tvornica konopa – 400 radnih mjesta


Tvornica papira – 1.150 radnih mjesta


GP Primorje – 2.200 radnih mjesta


GP Jadran – 1.200 radnih mjesta


GP Konstruktor – 1. 375 radnih mjesta


Croatia line 3.000 radnih mjesta


Transadria – 400 radnih mjesta


Brodomaterijal – 1. 370 radnih mjesta


Brodokomerc – 10.000 radnih mjesta



Većine tih poduzeća rijetko se tko sjeća, a mlađe generacije ni ne znaju da su prostore koji su danas namijenjeni kulturi ispunjavali radnici. Imena tih hala znaju svi, ali sve je manje onih koji ih povezuju s radnicima koji su u njima proizvodili od traktora do šibica.


Gašenje tvrtki 


Početkom 1990-ih najbolnije je bilo gašenje nekoliko tvrtki koje su tih godina pomagale i vojsci jer su njihovi radnici izrađivali oružje, municiju i oklopne transportere. Još tada proizvodilo se u Torpedu čije su hale danas avetinjski puste, a samo se rijetki sjećaju stečajne agonije koju je prošlo ovo poduzeće. Ništa bolje nije bilo ni u »Rikardu Benčiću«, Tvornici konopa, Tvornici papira. Nekretnine »Benčića« danas su temeljna infrastruktura priče o Europskoj prijestolnici kulture, nekretnine Tvornice papira i Hartere tek bi trebale doživjeti revitalizaciju, ali u kulturnom i start up poduzetničkom kontekstu. I to nakon što su godinama zjapile prazne. Kao što i dalje zjape prazni poslovni kvadrati nekadašnjeg »Rade Končara« u Vodovodnoj ulici. Ili kao što rijetki pamte da je na Pećinama postojala tvrtka koja se bavila metalnom industrijom, a riječ je o Vulkanu. Sve su to poduzuća u kojima su tisuće ljudi zarađivale plaću i hranile svoje obitelji. Tome treba dodati i da je jedan pomorski gigant


Croatia line netragom nestao, a čiji su brodovi bili sinonim za pomorstvo. Kao što je nestala i Transadrija koja je bila sinonim za špediciju. Valja se prisjetiti i građevinskih divova kao što su GP Primorje, GP Jadran i GP Konstruktor o čijim aktivnostima svjedoče ploče na ulazima brojnih riječkih zgrada koje su gradile te tvrtke. Kada je riječ o trgovini, Brodomaterijal i Brodokomerc bila su poduzeća za čija su imena svi znali na prostoru bivše države. Kao što se znalo i za Riječku banku, a danas je nema.


Nove propasti 


Drugim riječima, puno je lakše, da ne kažemo da je nemoguće, nabrojiti poduzeća koja nisu uništena u 90-im godinama prošloga stoljeća. I kada se činilo da je ta tranzicijska kataklizma završena i da treba staviti točku, pojavile su se neke nove priče o propasti, a jedna od njih je i priča o »3. maju«. Istina, ta priča nije krenula odnedavno, ta priča godinama traje i uvijek se pronašlo rješenje da se ne stavi pečat ad acta na brodograđevnu industriju, kao što su adaktirane metaloprerađivačke i ostale industrijske djelatnosti, trgovačke, pomorske, građevinske…


Valja se nadati da riječki škver neće biti dio tužne kronologije jer postane li, Rijeka će nepovratno izgubiti onaj dio svog identiteta prema kojemu je bila prepoznatljiva i koji joj je omogućio da dolaskom ljudi iz svih mogućih krajeva u potrazi za kruhom stvori priču o toleranciji i suživotu svih kao luka različitosti.