Primorsko-goranska županija uskoro će prva u Hrvatskoj imati uređeni sustav gospodarenja otpadom – u skladu sa svim hrvatskim propisima i europskim direktivama, kaže Dušan Šćulac
RIJEKA Suprotstavljena mišljenja već godinu i pol dana vjerno prate izgradnju Županijskog centra za gospodarenje otpadom Marišćina u Općini Viškovo. Građani okupljeni u udruzi Krizni eko stožer Marišćina tvrde da je cijeli ovaj projekt pogrešan zbog neadekvatnog odabira lokacije i izbora skupih i zastarjelih tehnologija za obradu smeća. Ekolozi traže reviziju, pa i zaustavljanje ovakve Marišćine. Nasuprot tome, za gradsku i županijsku vlast Marišćina predstavlja suvremen i optimalan sustav za zbrinjavanje otpada koji svakog dana »proizvodi« oko 300 tisuća stanovnika Primorsko-goranske županije. Vladajuća politika ponavlja da se centar gradi prema državnoj Strategiji i Planu za gospodarenje otpadom od 2007. do 2015. godine, k tome prepoznala ga je Europska unija.
– Brinuti o interesima građana podrazumijeva njihovo objektivno informiranje, tako i o posljedicama koje bi uslijedile da se odustalo od ovog projekta, poručuje Dušan Šćulac, direktor trgovačkog društva Ekoplus u čijoj je nadležnosti izgradnja ŽCGO Marišćine.
Struka predložila
Sa zaustavljanjem Marišćine, tumači Šćulac, dodatno bi eskalirao problem s otpadom, nakon čega bi uslijedio dugotrajan proces pronalaženja nove lokacije i ishodovanja nove dokumentacije. Posve je izvjesno, također, da bi uslijedile financijske posljedice – plaćanje penala izvođačima, kao i zbog povlačenja sredstava iz EU fondova.
– No, ovoga bi puta novi centar bio financiran vlastitim sredstvima i uz otpor neke druge sredine. Sustavno se zanemaruje i činjenica da je projekt izgradnje županijskog centra, prije i poslije odluke o sufinanciranju iz EU fondova, prošao višestruke kontrole, podsjeća Dušan Šćulac.
Dodaje da politika nije u situaciji da eksperimentira s mogućim načinima odlaganja otpada posve bez odgovornosti, kao što to sebi mogu dozvoliti ekološke udruge.
– Vlast je dužna naći provedivo rješenje za problem koji će se uklopiti u financijske, ali i sve ostale parametre, jer naši građani ne mogu plaćati previsoke račune u ovakvoj ekonomskoj situaciji, a moramo im, i želimo im, osigurati sve ono na što imaju pravo svi građani EU – pravo na čist okoliš i sigurno zbrinjavanje otpada, veli Šćulac.
Učinkovita tehnologija
Podsjeća na činjenicu da je Marišćinu predložila struka, a prihvatila politika. Lokacija Marišćina odabrana je nakon opsežnih hidroloških i geotehničkih ispitivanja.
– Marišćina se nalazi izvan mogućnosti utjecaja na izvorišta pitke vode. Najbliža naselja su udaljena nešto manje od jednog kilometra zračne linije. Danas u Europi postoji više od 450 odlagališta koja koriste istu takvu tehnologiju, a MBO postrojenja vjerojatno će u skorijoj budućnosti doživjeti dodatnu ekspanziju. Praksa je pokazala da se radi o učinkovitoj tehnologiji koja je u mogućnosti ispuniti visoke zahtjeve europske direktive o odlagalištima po pitanju reduciranja količine organskog otpada za minimalno 65 posto uz najniže operativne troškove tretiranja otpada, pojašnjava Šćulac.
Računajući s time da će proteći desetljeća dok Primorsko-goranska županija poveća postotak odvojeno prikupljenog komunalnog otpada, na Marišćini se gradi golemi sustav za mehaničko-biološku obradu. Naime, tzv. MBO postrojenje, najjednostavnije rečeno, zamijenit će primarnu selekciju; strojevi će iz komunalnog otpada izvlačiti korisne sirovine. Ono što ostane, drobit će na sitne čestice i odložiti u deponijska polja. Tehnologija će plinove koji nastaju iz smeća pretvarati u električnu energiju.
– Od, primjerice, sto tona nesortiranog komunalnog otpada koji stigne na Marišćinu, svega 35 tona ostat će na deponiju, dok će 35 posto biti pretvoreno u pogonsko gorivo. Ostatak čini vlaga koja će se pročišćavati biološkim filterima. Ekološke udruge dezinformiraju javnost kada govore o tome da će se na Marišćini otpad samo zakapati u zemlju. Dapače – komunalna društva prvo će kroz svoje sustave stimulirati primarnu selekciju otpada. Za otpad koji ne bude selektiran, pobrinut će se moderna tehnologija na Marišćini. Tehnologija je tako ponukala neke zemlje, poput Njemačke, da polako čak počnu napuštati ideju primarne selekcije otpada. Naime, selektirano prikupljanje otpada do 40, 50 posto ima svoje ekonomsko opravdanje. Sve preko toga zahtijeva ulaganja koja se ne mogu vratiti. Primjeri, kao što su Švedska, koje danas recikliraju i kompostiraju 70 posto svog otpada, spadaju među najrazvijenije države u Europi u svim aspektima, no i njima su za takve rezultate bile potrebne godine i nije važna cijena zbrinjavanja. Marišćina je osmišljena kao sretan spoj tehnologije i primarne selekcije otpada, ocjenjuje Dušan Šćulac.
A da su Primorsko-goranska županija i Grad Rijeka, kao osnivači Ekoplusa, nepokolebljivi u svojim planovima da ovako osmišljeni centar za županijski otpad nema alternativu unatoč narodnom gnjevu, najbolje ilustriraju zahuktali radovi na Marišćini. Grčko-hrvatski konzorcij tvrtki Helector S. A. i GP Krk završava najvažniji dio Marišćine, golemi pogon za mehaničko-biološku obradu otpada, odnosno MBO. Glavni inženjer gradilišta Zoran Mladenić iz GP Krka, navješćuje da će oni najgrublji radovi biti gotovi do srpnja. Slijedi opremanje pogona, probni rad i hortikulturno uređenje prostora. Šćulac konkretizira pa nagovješćuje da bi Marišćina u pogonu mogla biti koncem godine.
– Glavnina građevinskih radova je pri samom kraju. Montiraju se strojevi u hali za mehaničko-biološku obradu otpada. Završena su dva deponijska polja. Treći je pri kraju. Uskoro počinje izgradnja sustava za pročišćavanje otpadnih voda. Imamo stoga razloga da se pohvalimo kako će Primorsko-goranska županija uskoro prva u Hrvatskoj imati uređeni sustav gospodarenja otpadom – u skladu sa svim hrvatskim propisima i europskim direktivama, kaže Dušan Šćulac iz Ekoplusa.
80 milijuna eura
Naglašava da je Marišćina suvremeni centar za gospodarenje otpadom; u suprotnome Europska unija ne bi ovaj projekt sufinancirala sa čak 71 posto bespovratnih sredstava iz svojih fondova. Spominje da još dvadeset posto novca daju Primorsko-goranska županija i država, dok svega deset posto dolazi iz kredita koji će uzeti trgovačko društvo Ekoplus. Dočaravajući financijski okvir Marišćine, Šćulac negoduje zbog krivog – on štoviše smatra zlonamjernog – tumačenja konačne cijene županijskog centra. Njegov je dojam da Krizni eko stožer namjerno barata pogrešnom cifrom od 80 milijuna eura. Pojašnjava o čemu se ovdje radi:
– Prostornim planom Primorsko-goranske županije definirano je da će se ŽCGO Marišćina prostirati na ukupno 42 hektara. U prvoj fazi, centar se neće graditi na cijeloj toj predviđenoj površini, već samo na jednom dijelu. Otprilike na polovici. To će koštati – 27 milijuna eura. Valja, doduše, tomu pridodati novac za izgradnju pet pretovarnih stanica: Krk, Cres, Rab, Delnice i Novi Vinodolski. Kada sve to objedinimo, možemo govoriti o tome da će Marišćina stajati 35 milijuna eura. Druga polovica Marišćine predviđena je za neka buduća deponijska polja koja neće biti potrebno graditi barem još 35 godina. Potencijalni iznos od oko 80 milijuna eura, što bi mogla dosegnuti Marišćina u maksimalnom kapacitetu i uz maksimalne troškove u nekoj dalekoj budućnosti, projekcije su koje smo morali izraditi kada smo projekt prijavili za dobivanje sredstava od EU fondova. Pitanje je, jasno, kakva će se politika gospodarenja otpadom voditi za 35 godina, govori Dušan Šćulac.
Zahvaljujući tehnološkom napretku, možda uopće neće niti biti otpada. S druge strane, sluti Šćulac, možda će ga biti još više nego danas, jer će gospodarske velesile procijeniti da je preveliko recikliranje pogubno ili preskupo za njihova gospodarstva, pa će donijeti drukčije direktive.
Razvrstavanje otpada
– Izgradnjom centra naš posao nije završio, on tek započinje. Marišćina će biti dio tržišta koje se neprestano mijenja, a mi se moramo boriti da na njemu opstane, tumači Šćulac i kaže da je primarna selekcija otpada sastavni dio koncepcije županijskog centra.
Negoduje stoga zbog, kako kaže, zlonamjernih tvrdnji koje se mogu čuti među ekološkim udrugama da će Ekoplus na Marišćini samo zakapati komunalni otpad. Niti jednom komunalnom društvu na području Primorsko-goranske županije neće biti u interesu da na Marišćinu vozi nerazvrstani otpad.
– Naime, sve ono što bude stizalo u županijski centar vagat će se, tako da će lokalni komunalci plaćati svaku tonu svog otpada. Dakle, komunalna društva bit će novčano stimulirana da što manje otpada isporučuju Marišćini. U tome će presudnu ulogu upravo imati razvrstavanje otpada na mjestu nastanka. Dakle, u našim domaćinstvima, govori Šćulac.U Ekoplusu naglašavaju da će uspjeh primarne selekcije otpada – na koju se pozivaju ekološke udruge – ponajviše ovisiti o navikama građana. Šćulac ukazuje na to da je potrebno provesti dodatnu edukaciju, prvenstveno o značaju primarne selekcije otpada. Važno je uspostaviti i sustav novčanog stimuliranja građana za odvojeno prikupljanje kućnog otpada.
– Promjena ponašanja prema otpadu dugotrajan je proces koji prije toga mora donijeti promjene na različitim društvenim razinama, mijenjati sustave vrijednosti u društvu, biti potpomognut zakonima koji će rigorozno sankcionirati neekološko ponašanje i regulirati tržište sekundarnih sirovina, ocjenjuje Dušan Šćulac.
Usporedbe sa svijetom
Svoje navode ilustrira statistikom o tome da je u zemljama Europske unije, recimo u Italiji, Njemačkoj ili Austriji, trebalo dosta vremena da dostignu sadašnjih 40 posto odvojeno prikupljenog otpada, što predstavlja visoke standarde. Na području Beča primarna selekcija kreće se oko čak 50 posto, ali tamo se primarnom selekcijom bave 30 godina. Na razini Primorsko-goranske županije primarno selektiranje otpada kreće se oko 10 posto. U Rijeci pet posto, ako se gleda po volumenu 11 posto.
– U državi koja se bori s ekonomskim problemima, ne možemo očekivati od građana da im prioritet bude ekologija i odvajanje otpada. Njihove su misli okrenute egzistencijalnim pitanjima i upravo su zato u primarnoj selekciji najuspješnije one najbogatije države. Činjenice su da države koje prednjače po odvajanju otpada nisu to ostvarile preko noći, niti u godinu, dvije. To je proces koji se mjeri desetljećima i za to vrijeme centar na Marišćini će i više nego obavljati svoju zadaću. Dokazat će svoju opravdanost, veli Dušan Šćulac.
Unatoč svemu, Ekoplus računa da će primarna selekcije otpada na području županije rasti. Marišćina je projektirana upravo prema predviđanjima da će građani, kao i gospodarstvo, u budućnosti više pažnje pridavati selektiranju otpada. Dušan Šćulac predviđa da će se do 2020. kroz primarnu selekciju prikupljati 25 posto otpada. Nadalje, 2030. godine to bi moglo biti 30 posto, a 2040. čak 40 posto. Osim toga, treba računati s time da će se hrvatsko društvo razvijati, pa će stvarati i više otpada. Sve je to uzeto u obzir, kažu u Ekoplusu, kada je Marišćina projektirana. Prema tome, ne stoji ocjena ekoloških aktivista, tvrdi Šćulac, da je županijski centar svojim kapacitetom predimenzioniran.
– Ekološke udruge zavaravaju se kada kažu da se učinkovita primarna selekcija otpada u Rijeci može uspostaviti preko noći.
Otpad korisna sirovina
Prozivku da je Marišćina novi Viševac – kojom ekološke udruge često difamiraju županijski centar kao najobičnije smetlište – ocjenjuje zlonamjernom. Već u svojoj prvoj fazi rada Marišćina prepoznaje otpad kao korisnu sirovinu, tako da je doista glupo uspoređivati Marišćinu s Viševcem. Međutim, Dušan Šćulac ne bježi od činjenice da je Marišćina jedno vrijeme remetila ugodnost života u naseljima oko županijskog centra. U toj međufazi – kad je zatvoreno staro odlagalište Viševac, a s radom nije počelo novo – nije bilo boljeg rješenja od onoga da se otpad privremeno odlaže na Marišćini.
– Pritužbe građana zbog smrada (neugodnog mirisa) koji je dolazio s Marišćine uslijed baliranja otpada, bile su opravdane. Zlonamjerno je, međutim, kada se neki ekološki aktivisti predstavljaju kao kompetentna stručna javnost za ekologiju i pritom zloupotrebljavaju medijski prostor i povjerenje građana, za čija se prva zalažu, pa unatoč činjenicama poistovjećuju nultu fazu Marišćine sa cjelovitim sustavom za gospodarenje otpadom. Naravno da se zabrinutost građana zbog toga povećala. No, kako vidimo, ne iz opravdanih razloga, jer građani će dobiti potvrdu – vjerujemo već koncem godine, kada će proraditi novi moderni centar na Marišćini, uvjerava Dušan Šćulac.
