Ako mogu New York i Zagreb...

Gimnazijalka pokrenula “Humans of Rijeka”

Ivana Kocijan

Po uzoru na stranicu »Humans of New York« i 17-godišnja Roma Đurić je počela na Facebooku objavljivati portrete stanovnika grada na Rječini s idejom da Riječani bolje upoznaju jedni druge



RIJEKA Svaki čovjek je poseban, svatko ima svoju priču… Kako bi bolje upoznali ljude grada Rijeke, svakog dana objavit ću jednu fotografiju. Pridružite se u otkrivanju lijepih priča, vrijednih sitnica te različitosti. Ideju sam preuzela sa stranice »Humans of New York« gdje je ovaj, sada već svjetski trend, započeo. Upoznajte Riječane!


Ovim je riječima Roma Đurić, 17-godišnja učenica 3. b razreda Prve riječke hrvatske gimnazije, opisala svoju Facebook stranicu »Humans of Rijeka« na kojoj objavljuje ulične portrete i intervjue prikupljene na ulicama grada na Rječini. Napravljena po uzoru na slične stranice diljem svijeta, među kojima se posebno ističe izvorna, »Humans of New York«, njezina je stranica u manje od mjesec dana postojanja na Facebooku skupila više od 5000 »lajkova«.


Kada ste i zašto odlučili pokrenuti stranicu Humans of Rijeka? 


– Facebook stranica »Humans of New York« Brandona Stantona koji je napornim radom došao do ove ideje, zaintrigirala me prije nekoliko mjeseci. Svakodnevno sam pratila njegove objave i s oduševljenjem čitala priče ljudi. Nedugo nakon toga vidjela sam da u mnogim gradovima postoji ista inicijativa. Stranica naših susjeda, »Beograđani«, potakla me na razmišljanje… Bih li i ja to mogla napraviti? Budući da je njezin osnivač 18-godišnjak, shvatila sam kako je moguće napraviti takvo što. Razmišljanje o tome kako ću upoznati ljude našeg grada i kako ću moći podijeliti njihove priče, snove, misli, izazvalo je u meni neopisivu sreću. I tako sam 14. veljače ove godine započela sa stranicom »Humans of Rijeka«.  

Priče su srž svega




Prvenstveno, svrha ove stranice je da barem malo promijenimo pogled na svijet. O ljudima koje svakodnevno susrećemo na ulici ne razmišljamo previše. Svatko je zaokupljen svojim poslom. A stvarno bi bilo lijepo kada bismo barem na tren pomislili na drugoga – popričali s usamljenom staricom, razveseliti koga osmijehom, jednostavno pokazali da nam je stalo i tako obojili dušu našeg grada. 


Koliko ste fotografija do sada objavili? 


– Do sada sam objavila 25 fotografija s popratnim pričama, mislima i odgovorima na pitanja.


Tko još uz vas sudjeluje u radu stranice? 


– S fotografijama i intervjuima na ulicama se za sada bavim samo ja. Moja prijateljica Marinela Matešić sve tekstove prevodi na engleski, a moj brat Filip Đurić je osmislio logotip.


Po kojem kriteriju birate osobe koje ćete fotografirati? 

– Teško je to objasniti. Ponekad su to neobični ljudi koji po nečemu iskaču, ponekad djeca, parovi… No najviše volim razgovarati sa starijim ljudima. Oni imaju mnogo toga reći, prošli su kroz brojna iskustva čime nas mogu mnogočemu naučiti.


Je li vam bitnija sama fotografija ili priča koju donosi? 


– Fotografije su ovdje da privuku pažnju, ali mislim da su priče srž svega. Fotografije su mi važne kako bih sama napredovala u tom području i jednog dana stvarala zanimljive portrete koji sami mogu puno toga reći, no priče uz te fotografije daju još jednu dimenziju. Krajnji cilj mi je da počnemo razmišljati o svakome kao o pojedincu s blagom – jer vjerujem da ga svatko od nas posjeduje.


Tko vam je do sada bio najzanimljiviji sugovornik, odnosno model? 


– Teško je odabrati najzanimljivijeg sugovornika… Svatko donosi nešto drugo… Najdirljiviji susret bio je s gospođom s »Uličnim svjetiljkama«, vrlo poučan razgovor bio je s flautistom na Mostu branitelja… Bilo je smijeha, suza, svega.


Kako ljudi reagiraju kada im pristupite? 


– Reakcije ljudi kojima pristupim su različite. Neki odmah i sa zanimanjem pristanu, neke treba malo poticati, dok neki jednostavno ne žele biti fotografirani. Poštujem svačiju odluku. Do sada nije bilo neugodnih iskustava, baš naprotiv. Nekoliko puta nakon razgovora koji se ponekad produlji i na 20-ak minuta, bila sam pozvana na kavu ili dogovor za budući susret.  

Pozitivni komentari


Što vam je najzanimljivije u čitavom »poslu«? 


– U svemu ovome najzanimljiviji je razgovor s ljudima. Puno je teže nego što sam očekivala budući da moram paziti kako ću reagirati, što ću reći u različitim situacijama. Doznajem mnogo zanimljivih priča, no polako učim kako izvući najbolji odgovor, posebnost specifičnu baš za tu osobu, osobna životna iskustva…


Kakvi su komentari »publike« na Facebooku?


– Komentari su vrlo različiti. Od oduševljenja idejom, konstruktivnih kritika pa sve do nezadovoljstva svime. No, moram priznati, količina pozitivnih komentara i podrške me jako iznenadila. Niti u jednom trenutku nisam mislila da će se takvo što dogoditi.


Kakvi su vam planovi za budućnost?


 – Što se same stranice tiče, planiram neke izmjene, poboljšanja. Sve ide svojim tijekom i ne mogu preko noći dosegnuti izvrsnu kvalitetu, no vjerujem da će se daljnim radom postepeno poboljšavati kako fotografije tako i same priče uz njih. Počela sam razmišljati i o stvaranju web-stranice ili bloga i malo po malo – sve nadograđivati.


Pokretač stranice Humans of New York objavio je i knjigu, biste li i vi voljeli ostvariti nešto slično? 


– Imala sam prilike prolistati njegovu knjigu. Za sada ne vjerujem da je u mom slučaju to ostvarivo budući da sam tek započela s ovim projektom te ni fotografije ni popratni tekstovi nisu na dovoljnoj razini za objavljivanje knjige. No sve mogućnosti ostavljam otvorene.


Namjeravate li se usavršavati u području fotografije? Jeste li se i prije pokretanja ove stranice bavili fotografijom? 


– Jedan od mojih ciljeva i jest usavršavanje u području fotografije. Za sada započinjem s proučavanjem knjiga, odnosno lekcija o fotografiranju (New York Institute of Photography). Svoje dosadašnje fotografiranje ne mogu nazvati bavljenjem fotografijom. No iskreno se nadam da ću u budućnosti završiti neki tečaj fotografije i naučiti što više toga kao bih, između ostalog, ovu stranicu uspjela dovesti na višu razinu.