Riječki pomorski heroji

Sačuvali 356 života: Kapetan Vuković i časnik Tasić spasili libijske izbjeglice

Marinko Glavan

Kapetan Željko Vuković i »sekondo« Bojan Tasić iz mora su prije mjesec dana izvukli 142 osobe, nakon prevrtanja broda s libijskim izbjeglicama, a ovih dana su na moru ispred Libije spasili živote čak 214 ljudi, među kojima i 23 djece i tri trudnice 



RIJEKA » Riječki pomorci Željko Vuković i Bojan Tasić na moru ispred Libije spasili su živote čak 214 ljudi, među kojima 23 djece i tri trudnice. Ova bi akcija sama po sebi bila vrijedna divljenja, no isti je dvojac, Vuković kao zapovjednik, a Tasić kao drugi časnik palube broda »Kehoe Tide«, prije samo mjesec dana vodio akciju spašavanja izbjeglica s prevrnutog broda koji je iz Libije prevozio izbjeglice prema Italiji, kada su iz mora izvukli 142 osobe, što ih čini pravim pomorskim herojima. 


  Zajedno s ostatkom posade na svom »kontu« imaju 356 spašenih ljudskih života, što je podatak za anale svjetskog, a ne samo hrvatskog pomorstva. 


  – Pravo da vam kažem, već nas je strah pogledati kroz »fineštrin«, na šalu je već u prvoj rečenici telefonski razgovor okrenuo kapetan Vuković.  

Gladni i uspaničeni


Novu dramu na moru on i posada imali su 30. lipnja, nakon što su isplovili iz Tripolija. Od talijanske mornarice dobili su dojavu da se u njihovoj blizini nalazi plovilo prekrcano izbjeglicama koje je ostalo bez goriva, a ljudi na njemu prepušteni na milost i nemilost moru.  

  – Odmah po pozivu krenuli smo u potragu i vrlo brzo pronašli plovilo. Tog je dana bilo lijepo vrijeme, a to ovdje u Libiji znači masovno isplovljavanje brodova s izbjeglicama prema Italiji. Ne možete zamisliti kakav je to »kažin«, priča Vuković, koji je ostao zatečen stanjem ljudi na brodu. 





Vuković i Tasić su prije mjesec dana, zajedno s ostalim članovima posade, iz mora spasili 142 ljudi, u iznimno zahtjevnoj akciji, nakon prevrtanja i potonuća plovila prekrcanog izbjeglicama. Doslovce riskirajući da i sami završe među brodolomcima koji su se panično pokušavali ukrcati u čamce za spašavanje, većinu su ipak uspjeli izvući, no tridesetak ih je ipak izgubilo živote.



  – Gotovo svi su bili dehidrirani, s opeklinama od sunca od kojih su neke bile zaista ozbiljne. Srećom, za razliku od slučaja prije mjesec dana, brod se još nekako držao na površini, no svejedno smo odlučili promptno reagirati i sve ih prebaciti na naš brod. Poslao sam Bojana na čamcu za spašavanje zajedno s još dvojicom članova posade iz Egipta koji govore arapski pa su im objasnili da ćemo prvo izvlačiti žene i djecu, kako bi izbjegli stampedo i paniku. Zajedno s posadom drugog čamca za spašavanje doteglili su to plovilo do našeg broda, nakon čega smo ih izvukli na palubu, kaže Vuković. 


  Iako je akcija spašavanja bila, kako dodaje, nešto manje dramatična od one prije mjesec dana, kada su nesretnike spašavali iz mora, i ova je zahtijevala koordinaciju i odlučnost, naročito kada su žedni, gladni i uspaničeni ljudi s izbjegličkog plovila nahrupili prema palubi »Kehoe Tide-a«. 


  – Rekao sam svojim ljudima da budu pristojni, ali i odlučni, jer mnogo je toga moglo poći po zlu. Nakon što smo izvukli žene i djecu, preostali muškarci u jednom su trenutku u panici navalili prema nama, no uspjeli smo ih smiriti i ovoga puta sve ih spasiti. Bili su potpuno iscrpljeni, gladni, žedni. One najteže opečene namazali smo kremama, zaštitili ih od sunca, svima smo dali vode jer su bili dehidrirani, te ih nahranili. Oko dva sata ujutro prebačeni su na brod talijanske mornarice, kojim su prebačeni u Italiju, priča Vuković.  

Prastara plovila


Iz Libije gotovo svakodnevno, kaže, isplovljavaju deseci plovila s izbjeglicama koje se pokušavaju dočepati Europe, bježeći od katastrofalne situacije iz raznih afričkih zemalja. Njihov očaj koriste beskrupulozni šverceri ljudima, naplaćujući im ponekad u tisuće dolara za isplovljavanje u najčešće prekrcanim prastarim plovilima, što je do sad rezultiralo smrću i nestancima tisuća emigranata na moru između Libije i Italije. 


  – Samo tog dana talijanska je mornarica imala čak devetnaest akcija spašavanja na istom području, što svjedoči o razmjerima šverca ljudima koji se tu odigrava. Svakodnevno se ponavlja ista priča. Naravno, ti nesretnici nisu ničemu krivi jer većina ih bježi od gladi, rata, siromaštva, pokušavajući naći bolji život u Europi. Krivi su oni koji ih na stotine trpaju u premale, trošne brodice i šalju u smrt. Na more ih potjeraju noću, kada se vide svjetla s naftnih platformi. Lažu im da je to Italija, a ujutro, kad svane i kad shvate da su na otvorenom moru, stvari kreću naopako, jer ne znaju ni gdje su ni kamo trebaju ploviti, a u pravilu nemaju ni dovoljno hrane, vode i goriva, čak i kad bi znali u kom pravcu treba krenuti. Tim zločincima treba stati na kraj, poručuje Vuković. 


 Važno je stići doma


Ni ovoga puta nije zaboravio u prvi plan staviti posadu »Kehoe Tidea« koju osim njega čine Egipćani, Rusi, Ukrajinci i jedan Filipinac. Inače rade na opskrbi i podršci platforme Zagreb i u libijskim vodama, no i spašavanje im već postaje rutina. 


  – Dečki su stvarno opet odradili herojski posao, s profesionalne i ljudske strane, tako da im moram svima čestitati i zahvaliti, kaže Vuković. 


  Posada »Kehoe Tidea« već prvom akcijom spašavanja istakla je kandidaturu za Plavu vrpcu Vjesnika, što je potvrdio i tajnik Plave vrpce Damir Herceg, a sada su zasigurno glavni favorit za ovu najprestižniju nagradu za spašavanje na moru. Kapetan Vuković o počastima i nagradama ne razmišlja, nego kaže kako mu je najvažnije doći doma, u Kastav, gdje bi trebao stići ovoga vikenda. 


  – Jedva čekam. Otići ću na svoju omiljenu plažu na Pećinama, ležati na suncu, bacati kamenčiće u more i nadati se da se ispred mene neće prevrnuti kakva barka ili pedalina, uz šalu, kako je i započeo, završava razgovor Vuković.