Grad Rijeka je putem svojih odvjetnika krenuo u prislinu naplatu astronomskih 925 tisuća kuna parničnog troška i to – s kamatama
RIJEKA Ovrhama na plaće, mirovine i štednje stanara Nebodera smrti u Čandekovoj 8, kojima odvjetnici Grada Rijeke prisilno pokušavaju naplatiti gotovo milijun kuna sudskih troškova od suvlasnika zgrade, ovih dana kulminiraju desetljeća nepravde u slučaju zloglasne riječke zgrade. Nakon što je županijski sud u Koprivnici prošle godine presudio u korist Grada, oslobodivši ga obaveze saniranja raspadujećeg nebodera, suprotno rješenju građevinske inspekcije iz 1993. kojim je Gradu Rijeci naložena sanacija loše izvedenih radova na zgradi, te međupresudi Općinskog suda u Rijeci koji je također dao za pravo stanarima, odvjetnički ured Knežević i partneri koji zastupa grad krenuo je u naplatu astronomskih 925 tisuća kuna parničnog troška od stanara zgrade i to – s kamatama.
Javnost su o tome obavijestili PGS-ovi gradski vijećnici Dinko Beaković i Nikola Ivaniš, a potvrdili su to i sami stanari zgrade, koji su već ranije od gradskih odvjetnika dobili obavijest da moraju platiti svoj dio sudskih troškova, proporcionalan vlasničkom udjelu u zgradi. Nakon što je većina odbila plaćanje, u iščekivanju rješenja prizivnog postupka na Vrhovnom sudu, Grad, točnije odvjetnički ured koji ga zastupa, odlučio je pokrenuti ovršne postupke. Prema informacijama kojima raspolažu stanari, ovrhe su već provedene u tri slučaja, a još ih je petnaestak u tijeku. Među njima je i Marija Travner, koja je u neboder uselila 1975. godine, kao prvi stanar.
– Prije desetak dana dobila sam nalog za ovrhu, no srećom mirovinu primam u Sloveniji pa mi ne mogu prisilno naplatiti šest tisuća kuna, koliko od mene traže, ali mi zato prijete ovrhom nad imovinom. Ne znam samo što će mi oduzeti, stari hladnjak ili televizor. Poslali su mi i poziv da dođem u taj odvjetnički ured da se dogovorimo oko obročnog plaćanja. Nekima u zgradi već su “legli” na mirovine i plaće, a jednoj vlasnici su oduzeli sedam tisuća kuna sa štedne knjižice. Grad je ovim prešao sve granice, kaže Travner.
Sramotna presuda
Njen suprug Tomislav ističe kako je Grad još davno trebao ukloniti nedostatke na zgradi, ali je gradska vlast uporno izbjegavala svoje obaveze, sve do, po njegovom mišljenju sramotne presude u Koprivnici.
– Nakon što je ’93. izdano rješenje građevinske inspekcije pred neboder je dovezen materijal za sanaciju. Kad smo pomislili da je našim mukama napokon kraj, tim je materijalom, umjesto našeg, saniran – susjedni neboder! U njemu su živjeli uglavnom djelatnici MUP-a, a u ovom umirovljenici pa takav rasplet ne čudi. Ne čudi ni presuda suda u Koprivnici, jer tamo, kao i u Rijeci, vlada SDP. Zanimljivo je da je ta sramotna presuda donesena usred ljeta, baš kao što su i ove ovrhe krenule u jeku godišnjih odmora, valjda da se sve obavi što “tiše”. Ne vjerujem u pozitivan rasplet, iako je sve još na Vrhovnom sudu. Na kraju ćemo morati još i kamate platiti, rezignirano zaključuje Tomislav, dodajući kako država u kojoj se događaju ovakvi slučajevi “ne može dobro završiti”.
I njihovi susjedi koje smo zatekli u portunu zgrade bili su ogorčeni, no nitko nije htio javno istupiti, iako su svi zaprepašteni ovrhama u iznosu između šest i dvanaest tisuća kuna, ovisno o veličini stana. Vjeru u pravni poredak odavno su, kažu, izgubili, jer se Grad na rješenja građevinske inspekcije i mišljenja stručnjaka jednostavno oglušio, a oni će sada troškove suda morati platiti.
Na obavezujuće rješenje Građevinske inspekcije iz 1993. godine podsjetio je i PGS-ovac Dinko Beaković. Tada je Gradu naložena sanacija nebodera, bez odgode, ili će sanaciju provesti druga osoba, a od Grada će biti naplaćeni troškovi. Ništa od toga, međutim, nije učinjeno.
– To je valjda ono poštivanje zakona o kojem govori gradonačelnik Obersnel u svom reagiranju u Novom listu. Već 1996. godine isti inspektor odlučio je sasvim suprotno – da Grad ne mora sanirati raspadajući neboder i to nakon što je Grad u međuvremenu prodao stanarima dio stanova po cijeni prvorazrednih stanova u Rijeci u to vrijeme. Gradska vlast 1993. godine jednostavno se oglušila i pljunula na zakon, da bi cijeli problem uvalila stanarima. I sadašnji gradonačelnik nikad nogom nije kročio u neboder, a proklamira brigu o građanima. Ne samo da Grad nije sanirao neboder, što je bio dužan učiniti još prije skoro dvadeset godina, nego sada njegovi odvjetnici pokušavaju naplatiti milijunski iznos parničnog troška. To je krvavi novac. I Grad i njegovi odvjetnici znali su za rješenje iz 1993., koje je skrivano sve do pred nekoliko mjeseci, ali su svejedno odlučili ne poštivati zakon te povrh toga još i uzeti milijun kuna stanarima nebodera.
– Gradonačelnik ne samo da nije spriječio ovu farsu i nepravdu, nego u njoj debelo i sudjeluje. Sve ovo govorim pod punom odgovornošću i bez osobnih interesa u slučaju Čandekove 8. Tamo ne stanuje nitko od mojih rođaka ili prijatelja i sve što činimo jest u namjeri da pomognemo svojim sugrađanima, za razliku od Grada kojim vladaju interesi pojedinaca, a glavna su pitanja tko će kome zaposliti sina ili nevjestu i tko će sjesti u koju fotelju. Ovaj grad ima lošu karmu i propada jer vara svoje građane. Nek me tuže zbog ovih izjava, po mogućnosti za milijun kuna. Našeg gradonačelnika mogli bi nazvati “gospodin milijun kuna” jer toliko koštaju sve usluge koje Grad plaća, poput odvjetnika u ovom slučaju ili intelektualnih usluga za kolodvor na Žabici, rekao je Beaković, dodavši kako je o slučaju Čandekove 8 pisao i Željku Jovanoviću, predsjedniku Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije, od kojeg nije dobio nikakav odgovor. PGS će, najavio je, ponovno pokrenuti raspravu o Čandekovoj 8 u Gradskom vijeću, kako bi pokušali primorati Grad da postupi po rješenju Građevinske inspekcije iz 1993. godine.
Obersnel: Tko pokrene sudski spor, mora znati da može i izgubiti
Prozvani riječki gradonačelnik kazao je kako zna za pokretanje ovrha, ali i istaknuo da je Grad u više navrata nudio stanarima Čandekove 8 razne modele sanacije nebodera, no oni su se umjesto toga odlučili na pokretanje sudskog spora.
– Bespredmetno je sada baviti se politikantskim ispadima, pogotovo onih političara koji su dobrim dijelom i doveli stanare nebodera u zabludu, što je rezultiralo i dodatnim, nepotrebnim troškovima za stanare. Dokument Građevinske inspekcije iz 1993. godine nije nikakva tajna. On se spominje u svim materijalima o Čandekovoj 8. Grad je taj dokument pobijao iz razloga što nije bio jedini suvlasnik nebodera, budući da je tada gotovo polovica stanova bila u privatnom vlasništvu. Unatoč tome, Grad je platio dva milijuna kuna za sanaciju, a da nikad nije tražio povrat tog novca od suvlasnika. Stanari su odbijali sve prijedloge i modele sanacije te, uvelike potaknuti istupima politikanata, pokrenuli sudski spor. Oni su odredili vrijednost troškova spora, tako da u cijelom slučaju ne vidim ništa sporno. Onaj tko se odluči na pokretanje sudskog postupka morao bi biti svjestan da postoji mogućnost da taj spor i izgubi. Grad cijelo vrijeme postupa prema pozitivnim zakonskim propisima, a u slučaju da presuda bude pobijena na Vrhovnom sudu, Grad će i to poštivati, kazao je Obersnel, dodavši kako sudski troškovi ipak moraju biti plaćeni, te da je stanarima ponuđena mogućnost obročne otplate.
S pravne strane njegovi su stavovi vjerojatno ispravni, no nesporno je da je čitav niz garnitura gradske vlasti punih trideset i pet godina okretao glavu od Nebodera smrti. Stanari, današnji vlasnici nebodera, vlasništvo nad zgradom preuzeli su tek 1997. godine, nakon što su dvadeset godina plaćali pričuve, režije i na kraju otkup stana, a kako su nedostaci na zgradi uočeni gotovo odmah po njenoj izgradnji trebali su, prema mišljenju sudskih vještaka iz 2008. godine, biti i otklonjeni o trošku nekadašnjih SIZ-ova, Fondova ili izvođača radova, prije preuzimanja vlasništva. Ovako, Čandekova 8 ostaje primjer i kronika nečasnog odnosa politike prema “malim” ljudima, zapečaćenog presudom koprivničkog suda, na koju se tako rado poziva riječka vlast, zaboravljajući da se iza suhoparnih spisa kriju sudbine vlasnika 144 stanova i njihovih obitelji, građana koji su im dali svoje povjerenje za upravljanje Gradom, a koje je u slučaju Čandekove 8 grubo izigrano.
