Što više skala – to manje budala, na sebi svojstven način objašnjava nam dio recepta uspjeha Pajol bara vlasnik Haris Tančica, koji je sa svojim zaposlenicima u nekoliko godina dotad zapuštenu plažu Grčevo na Pećinama pretvorio u oazu opuštenog uživanja, bilo u kupanju u moru, i tijekom dana i tijekom noći, bilo u druženju, glazbenim nastupima probranih izvođača ili filmskim projekcijama.

Ono što Pajol čini jedinstvenim, osim jedinstvene lokacije na spoju grada, plaže i teške industrije brodogradilišta »Viktor Lenac«, uvijek je ugodna i ležerna atmosfera, bez žurbe, ali i incidentnih situacija, koji se na toj lokaciji ne pamte praktički od otvaranja bara.

– Mi smo vrlo opuštena ekipa, a to svoje raspoloženje, vjerujem, prenosimo i na naše goste pa zaista ne pamtim da je bilo nekakvih ispada, iako se tu zna okupiti popriličan broj ljudi. A vjerujem i u ovo sa stepenicama. Nekako mi se čini da su ljudi skloni incidentima jednako skloni autom ući u bar ako je ikako moguće, odnosno da im se naprosto ne da svladavati sve ove stepenice, nizbrdice i uzbrdice da bi ovdje došli ili otišli – napola u šali kaže Tančica.

U kupaćim kostimima

Opuštenost je ono čime i bar i cijela plaža zrače, i to se vidi i osjeti odmah po dolasku. Društva i parovi sjede jednako na terasi ili za šankom živopisnog Pajola, kao i na plaži, zidićima ili ležaljakama postavljenim na šljunčanom dijelu Grčeva.

Čak i u večernjim satima, kada je i naša ekipa posjetila Pajol, neki se kupaju i šeću naokolo u kupaćim kostimima, neki odjeveni kao da su tek skoknuli iz kuće do kioska, neki sređeni za večernji ljetni izlazak. Sve je to izmiješano, ali na tom mjestu izgleda sasvim prirodno, kao da baš tako treba biti.

– U tome i jest stvar, u atmosferi ovog mjesta – kažu nam Mia, David, Teo i Dijana, društvo koje je zasjelo na čašicu razgovora na plaži.

– Sve je vrlo opušteno, prirodno, a i glazba je po našem ukusu, uglavnom rock i to starije i nove stvari. Ugođaj je u biti kao da smo kod nekog doma, a ne u kafiću. Sviđa nam se i to što je Pajol posve drugačiji od drugih, generičkih beach barova koji manje-više svi izgledaju isto, imaju istu ponudu i puštaju istu glazbu – kaže nam dobro raspoloženo društvo.

Poseban štih

Česti gosti Pajola su Sanja i Saša, koje smo zatekli u trenucima opuštanja na velikim »ligeštulima«, tik uz more.

– Dođem često, ne baš svaki dan, ali bilo je i takvih perioda. Fantastičan mi je ovaj spoj mora, zabave i industrije na koju puca pogled s plaže. To ovom mjestu daje poseban štih – kaže Sanja, no Saša ima i jednu zamjerku.

– Užasava me ovo nasipavanje plaža. Bilo gdje, pa tako i ovdje. S druge strane, more je zbilja čisto i gušt se ovdje okupati – zaključuje.

U Pajolu je društvo zaista šaroliko i to tijekom čitavog dana, što potvrđuje i Tančica, ističući kako život plaže Grčevo započinje već u prvim satima jutra, a traje opet sve do sitnih noćnih sati.

Ujutro kad dolazimo, tu su već naši najstariji kupači koji ranom zorom dolaze na plažu. Uvijek mi ih je simpatično vidjeti, jer većina ih u more ide sa šeširićima pa ih već sa stepenica vidim, po dvadesetak šeširića u moru pred plažom. Oko osam, najkasnije devet, oni već odlaze, a dolaze oni nešto mlađi, kao i roditelji s djecom. Zatim slijede osnovnoškolci, i tako redom, sve do četiri-pet popodne, kada na kupanje dolaze oni koji su sinoć partijali i tulumarili, onako, još polupospani – kaže Tančica.

Turnir u unu

Za svoje goste nerijetko organizira glazbene nastupe kojih je ovog ljeta bilo nekoliko, uglavnom jazz izvođača, a bit će ih još do konca sezone koja obično završava u listopadu, kada Pajol zatvara vrata do idućeg proljeća. Uz to, česte su i filmske projekcije, a uskoro će biti održan i turnir u kartaškoj igri dobro poznatoj svim klincima – uno, koji će se istovremeno održavati u više hrvatskih gradova, pa tako i Rijeci.

I baš takve manifestacije Pajolu daju dodatnu draž, čine to mjesto posebnim, zbog čega je praktički od samog otvaranja dobilo gotovo kultni status i postalo omiljenim ljetnim mjestom za izlaske mnogih Riječana i njihovih gostiju. Mjesto je to na koje je teško slučajno nabasati, ali jednom kada se dođe, još je teže otići. Ne toliko zbog već spomenutih stepenica, već zbog zaista opuštajuće atmosfere u kojoj je lako zaboraviti na žurbu i svakodnevicu.