Svi na burzu ili...

Neizvjesna budućnost matuljske tvrtke: “3. maj” treba radnike, ali ne i bivše tibovce

Orjana Antešić

Foto V. Karuza

Foto V. Karuza

Tibovci su  bravari, tokari i električari, a »3. maj« vapi za brodomonterima, brodocjevarima i zavarivačima. Otegotnu okolnost za njihovo novo zaposlenje predstavlja i činjenica da je prosječna dob tibovaca  52 godine, dok je onih do 40  tek devetero



RIJEKA    Kada Trgovački sud u Rijeci donese rješenje o otvaranju stečaja u Tibu, to će značiti trenutne otkaze za 79 radnika ove tvornice. Hoće li dio njih nastaviti raditi i u stečaju ili će svi na burzu nezaposlenih, ovisit će o poslovima koji se imaju (ili nemaju) odraditi. Gotovo svi poslovi Tiba vezani su uz riječko i pulsko brodogradilište, što znači da će eventulni nastavak proizvodnje u matuljskim pogonima ovisiti o potezima i odlukama Uljanik grupe, a situacija na tom planu zasad ne izgleda dobro jer su s prvom najavom pokretanja stečajnog postupka »povukli« sav repromaterijal i opremu iz Matulja u »3. maj«. 


Brzina i efikasnost


Hoće li doći i do potpunog raskida suradnje i potpisanih ugovora, ovisit će o tome kako se situacija bude razvijala u idućim tjednima. Činjenica je da su u riječkom i pulskom brodogradilištu pritisnuti rokovima u kojima moraju završiti i isporučiti aktualne novogradnje, što znači da su im potezi vremenski vrlo ograničeni. U neslužbenim razgovorima s predstavnicima Uljanik grupe može se čuti kako još  postoji mogućnost da ugovorenu brodsku opremu zadrže u Tibu, ali samo ako se procedura oko formalnog otvaranja stečaja sada brzo i efikasno odradi. To, prema njima, znači unutar mjesec dana, uz dolazak agilnog stečajnog upravitelja u Matulje koji će brzo »pohvatati konce« i stvoriti uvjete da se ugovoreni poslovi mogu završiti.  Jer, kvaliteta i ono što »tibovci« mogu i znaju odraditi na opremanju broda nije nikad bila upitna, pa ne bi bila ni u uvjetima dobro vođenog stečaja.


Dosta za mirovinu 


Dio radnika, neophodan za potrebe proizvodnje, u tom bi se slučaju pozvao nazad u pogone i bili bi im ponuđeni novi ugovori o radu na određeno, koji se potpisuju iz mjeseca u mjesec. Prema podacima koje smo dobili iz uprave Tiba, »čistih« proizvodnih radnika u matuljskim pogonima je 46, dok se kao režijsko osoblje i službenici vodi njih trideset i troje.  Mogućnost da bi se netko od njih zaposlio u »3. maju«, unatoč tome što u brodogradilištu postoji velika potreba za radnicima, vrlo je mala jer su »tibovci« u svojoj praksi bravari, tokari i električari, a brodogradilište vapi za brodomonterima, brodocjevarima i zavarivačima. Osim toga, dio radnika u matuljskoj tvornici je priučen –  jer su neki posve  drugih zanimanja – dok je VKV i KV majstora dvadeset i troje. Veliku ulogu i otegotnu okolnost za njihovo novo zaposlenje ima i činjenica da je prosječna dob »tibovaca«  52 godine. Nema nijednog zaposlenog u dobi između 20 i 30 godina dok je onih do 40 godina starosti tek devetero. Čak polovica »tibovaca«  su u dobi da će za nekoliko godina ispunjavati uvjete za prijevremenu ili starosnu mirovinu.