RIJEKA » Koncertna večer koju je s orkestrom Opere HNK Ivana pl. Zajca priredio finski dirigent Ville Matvejeff, gost ove sezone u riječkom kazalištu, odvela je publiku i izvođače na neobično putovanje stazama glazbe koja će narednih mjeseci biti često aktualna na sceni matičnog teatra.

   Želeći pripremiti orkestar za operne naslove koji slijede ovog proljeća, a kojima će dirigirati, Ville Matvejeff je na program stavio dva izvođački iznimno osjetljiva djela – suitu Pulcinella Igora Stravinskog (u povodom izvedbe opere »Oedipus Rex«) i simfoniju br. 40 u g-molu Wolfganga Amadeusa Mozarta (prethodnicu premijeri opere »Don Giovanni«) – oba djela pisana za manji sastav glazbenika, odnosno komorni orkestar.

   Pulcinella Stravinskog neobično je djelo napisano najprije kao balet, a onda pretvoreno u orkestralnu suitu za 32 glazbenika (strukture komornih orkestara kakvi su egzistirali u 18. stoljeću). Stravinski je zasnovao ovo djelo na baroknim plesovima Pergolesija, zadržavajući njegove melodije, strukturu i temeljne harmonije.

Fino nijansiranje

Iako Suite Pulcinella nema mnogo zajedničkog s partiturom »Oedipusa Rexa«, za orkestar je vrlo važno bilo upoznati se s razmišljanjem autora i skladateljskim postupkom Stravinskog koji je – upravo u Suiti – pred svaku instrumentalnu dionicu postavio virtuozne solističke zadatke. Primjerice, brojne pasaže za drvene puhače – obou, flaute, fagote, zatim violine, cella i kontrabase, pa limene puhače – rogove, trombon i trubu, tako da smo tijekom izvedbe imali prilike čuti fino nijansiranje solista orkestra, koji su se pokazali i te kako doraslima izazovu. Zapravo, tutti zvuk se čuo tek u nekoliko prilika, gotovo kao iznenađenje koje nam je priredio Stravinski, da bi odmah potom zvuk ponovo sveo na neku neobičnu i sasvim komornu kombinaciju solista, primjerice trombona, violoncella i kontrabasa…

Američko iznenađenje

Posebno je bio atraktivan, duhovit solo nastup s glisandima trombona i kontrabasa, koji je suiti dao cirkuski prizvuk te izmamio smijeh na licima u publici.

   U drugom dijelu koncerta izvedena je Mozartova simfonija u g-molu, remek-djelo koje je kamen kušnje za mnoge orkestre. Upravo u izvedbi te simfonije došla je do izražaja preciznost svirke štrajha (koncert majstor ove večeri bio je Krunoslav Marić), ali i kompletnog orkestra koji je disao s dirigetom, muzicirajući virtuozno a zanosno, pritom stilski perfektno.

   Za početak koncerta Ville Matvejeff odabrao je predstaviti prvu hrvatsku izvedbu skladbe »Shaker Loops« za gudače, američkog skladatelja Johna Adamsa. Radi se o jednom od najpopularnijih suvremenih djela napisanih za gudački orkestar – »minimalističkom remek-djelu, koje virtuoznim pasažima približava slušatelja iskustvu religioznog transa, u trenucima u kojima tisuće kratkih nota i minimalnih poteza gudalom počinje stvarati osjećaj njihanja i zaranjanja u sanjivu atmosferu« – zapisao je dirigent Matvejeff o ovom djelu, koje je možda bilo i najveće iznenađenje za publiku ove koncertne večeri. A za orkestar još jedna fina vježba koncentracije, gudačke kondicije i precizne interpretacije, koju je tako sigurno vodio mladi Ville Matvejeff.