Prema impresijama okupljenog mnoštva, od političara bivših i sadašnjih, sportaša, kulturnih i medijskih radnika moglo se zaključiti kako je ova monografija na neki svoj specifičan način zapravo nastavak jedne od kapitalnih, temeljnih riječkih knjiga, one profesorice Radmile Matejčić ''Kako čitati grad''
RIJEKA – Kad god sam u zadnjih deset godina sretao Petra Grabovca izricao sam mu isto pitanje: »Ćućo kad ćemo knjigu«? Iznimno mi je stoga drago da je danas pred nama monografija što kao rijetko koja druga knjiga govori o novijoj povijesti Rijeke, monografija Petra Grabovca Ćuće. Zahvalio bih se ovom prigodom na ustrajnosti i Draganu Ogurliću, direktoru izdavačke kuće »Adamić« koja je knjigu objavila. Također, siguran sam da je to knjiga koju će svaki Riječanin imat u svojoj biblioteci, uživati u fotografijama koje pričaju priče o brojnim sretnim trenucima razvoja Rijeke jer nema naprosto važnijeg događaja i važnije osobe koja je došla u naš grad, a da ju Ćućo nije zabilježio.
Istaknuo je to prigodom predstavljanja monografije Petra Ćuće Grabovca »Rijeka« u velikoj vijećnici Grada Rijeke gradonačelnik Vojko Obersnel, kako se moglo razabrati – jedan od najzaslužnijih da se ta dugo očekivana monografija ipak pojavila.O nastajanju kapitalnog dijela važnog ne samo za fotorepoprtersku legendu Novog lista, Ćuću Grabovca, nego i za povijest te kulturu Rijeke, govorio je i Dragan Ogurlić, direktor izdavačke kuće »Adamić«.
– Dugo smo čekali da se ukoriči ovako značajno djelo autora koji je u prva dva desetljeća nakon II. svjetskog rata bio jedini fotoreporter u Rijeci. Sretni smo stoga, i ponosni što je važan fundus Ćućine ostavštine ukoričen, što je nastalo kapitalno djelo koje priča priču o riječkoj novijoj povijesti. Zahvalio bih se svim suradnicima, ali i obitelji Grabovac koja je značajno pomogla u konačnom definiranju knjige.Posebno je bio zanimljiv osvrt urednika i jednog od autora monografije, znanog riječkog novinara i književnika Edija Jurkovića.
Skupu se obratio i sam Ćućo Grabovac koji je u svom tipičnom stilu najprije privukao silnu pažnju slušatelja, da bi na kraju bilo i salvi smijeha. Bilo je u njegovom govoru i Partije i Tita i Jovanke, ali najviše je bilo sjećanja na vremena u kojima je Rijeka bujala kako po broju radnika, tako i po najboljim noćnim provodima u ovom dijelu Europe.– Stalno su mi govorili da napravim tu monografiju, a ja vam nikao nisam pronalazio vremena. Nisam sistematičan, ne arhiviram svoje fotografije, negative. I sam sam se čudio nekim negativima na koje sam nailazio, no sama me knjiga baš i nije privlačila, istaknuo je Ćućo.Uostalom jasno je da je baš tako: Ćućo je zapravo osoba s vrhunskim novinarskim osjećajem. A taj živi za tren, živi za događj, živi u danu – za povijest ga je manje briga.
– Danas vam svi imaju fotoaparate u ruci i neprestano nešto fotografiraju. No da bismo shvatili vrijednost Ćućinog rada, moramo se vratiti šest desetljeća unatrag, u vrijeme kad su vrlo su rijetki u Rijeci imali fotoaparat, a još ih je manje znalo s njime ozbiljno rukovati. Usudio bih se reći da je Grabovac bio jedan od uistinu rijetkih koji ne samo da je imao fotoaparat već je uz tu činjenicu posjedovao nešto i još mnogo važnije – novinarski dar. Uostalom, Grabovac je bio prvi fotoreporter u Hrvatskoj koji je dobio najveću novinarsku nagradu, »zlatno pero«. Bilo je to 1972. godine za svjetski ekskluziv, seriju fotografija o padu zrakoplova u krčkoj zračnoj luci, istaknuo je Jurković koji je osmislio unutarnji ustroj monografije koja slijedi logiku uređivanja dnevnih novina.
O Grabovcu je vrlo emotivno govorio i Miroslav Bajzek, glavni urednik Novog lista od 1961. do 1968. godine. Istaknuo je kako je Ćućo uvijek bio sam svoj šef, da je s istim žarom radio za sve rubrike te bio je jako zaposlen i danju i noću, da bismo ga danas mogli smatrati jednim od značajnijih povjesničara Rijeke. Na njega se nadovezao i Miroslav Ćiro Blažević koji je s Ćućom proveo mnoge dane i noći njihove zajedničke mladosti, dok je pečat predstavljanju monografije dao Silvano Ježina, fotoreporter Novog lista za kojeg mnogi tvrde kako nastavlja Ćućinu legendu.
U knjizi čije autorske tekstove uz navedene u ovom izvješću potpisuje i Slavica Mrkić Modrić, obrađene su 734 fotografije, a prema impresijama okupljenog mnoštva, od političara bivših i sadašnjih, sportaša, kulturnih i medijskih radnika moglo se zaključiti kako je ova monografija na neki svoj specifičan način zapravo nastavak jedne od kapitalnih, temeljnih riječkih knjiga, one profesorice Radmile Matejčić »Kako čitati grad«.Zanimljivo, na blagdanskim štandovima razmještenim po Korzu, gdje se nalazi i »Adamić« pa tako i monografija Ćuće Grabovca, odmah se brzo mogla vidjeti i potvrda takvog razmišljanja: prvo izdanje Ćućine »Rijeka« sasvim će sigurno jako brzo biti rasprodano.
