Svestrani kulturni djelatnik Bože Mimica, iza kojeg stoji više od pola stoljeća kulturnog i znanstvenog djelovanja na brojnim područjima, dobitnik je ovogodišnje Nagrade za životno djelo Grada Rijeka. Nagrada je Mimici uručena za izuzetan doprinos  hrvatskoj kulturi i povijesnoj znanosti  te svjetskoj numizmatici. Rođen u Omišu 1942. godine, u Zagrebu je završio studij vanjske trgovine, a na riječkom Pedagoškom  fakultetu  diplomirao je kulturologiju. U Rijeci živi od 1966. godine baveći se kulturom, izdavaštvom  i znanstvenim radom, nakon  prvih  godina obilježih radom u vanjskoj trgovini. 

Obnašao je niz odgovornih funkcija. Radio je kao šef propagande u HNK Ivana pl. Zajca,  bio je zamjenik direktora IKP »Mladost« Rijeka, direktor u riječkom ITP »Liburnija« i IKP »Naprijed«, a vodio je i vlastitu izdavačku kuću »Vitagraf«.

Šire područje  njegova  znanstvenog interesa je kultura i povijest, a uže numizmatika. Do sada  je objavio pet knjiga iz nacionalne numizmatike, od kojih su dvije  doživjele  i drugo izdanje, te sedam knjiga iz hrvatske povijesti od kojih su dvije dvotomne monografije. Pet  njegovih knjiga objavljenih u izdanju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti  postale su obavezni udžbenici na hrvatskim fakultetima. Objavio je i na desetine stručnih i znanstvenih radova, sudjelovao na mnogim znanstvenim skupovima i kongresima, održao niz stručnih predavanja  iz područja opće kulture, arheologije i numizmatike te organizirao više  numizmatičkih izložbi. Napisao je i više priloga i kritika za likovne izložbe hrvatskih umjetnika.

Za svoja je postignuća primio niz nagrada, među kojima su  godišnja  Nagrada  Grada Rijeke 1997.,  Nagrada za životno djelo Grada Omiša 2003.  godine,  Nagrada Mile Gojsalić, Književna  nagrada  Josipa i Ivana Kozarca,  Nagrada Splitsko- dalmatinske županije. Predsjednik  RH dodijelio mu je  2011. odlikovanje  Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića  za  osobite zasluge u kulturi.

Hrvatsku baštinu i kulturu promicao je i izvan granica Hrvatske  te je na Frankfurtskom međunarodnom sajmu knjiga 1992. dobio nagradu za knjigu »Numizmatika na povijesnom tlu Hrvatske od IV. st. prije Krista do XX. st.« koja je prevedena i na njemački jezik, a postala je temeljna knjiga u radu europskih muzealaca i aukcijskih kuća. Za naš kraj osobito su važne

»Numizmatička povijest Rijeke« i »Numizmatička povijest Istre i Kvarnera«, objavljene u izdanju HAZU 1996. i 1997. godine. Kao nakladnik objavio je više od stotinu naslova, a također se zalagao za podršku i pomoć mladim nepoznatim piscima te su za njegova mandata kao predsjednika Ogranka DHK u Rijeci pokrenuti  »Susreti mladih pjesnika i prozaika« koji traju do danas.

Bože Mimica bio je i višegodišnji viši predavač na Odjelu povijesti riječkog Filozofskog fakulteta, a obnašao je i niz drugih funkcija: predsjednik Upravnog  vijeća Muzeja grada  te Pomorskog i povijesnog  muzeja Hrvatskog primorja, predsjednik Odbora za kulturu Grada Rijeke, član Kulturnog vijeća PGŽ,  član Gradskog vijeća Grada Rijeke. Bio je i član Poglavarstva  Grada Rijeke zadužen za kulturu. Također,  član je Upravnog vijeća i Stručnog ocjenjivačkog suda Festivala dalmatinskih klapa  u Omišu,  kojem je  bio i jedan od utemeljitelja, a k tome i  član žirija Festivala dalmatinskih šansona Šibenik. Ponekad i  sam voli zapjevati,  a voli  i kartati, jedriti…  Neko se  vrijeme bavio i slikanjem,  a svojedobno je  imao vlastiti  atelje za serigrafiju.

Svaki dan  kartica teksta

Ovogodišnja Nagrada Grada  Rijeke već  Vam  je druga nagrada  za  životno djelo, a bili ste u konkurenciji i za treću  koju  dodjeljuje Primorsko-goranska županija. Kad  tome  pridodamo i ostale, to je lijepa niska  priznanja, s kakvom  se  ne mogu mnogi podičiti.

– Nagradu Grada Omiša za životno djelo  sam dobio  jer sam, između ostaloga, objavio jednu izuzetnu knjigu  koja se zove »Omiška krajina, Poljica i Makarsko primorje«, a  obrađuje  cjelovitu povijest  tog  prostora  kroz dvije i pol tisuće godina. Isprva  to nisam planirao raditi,  ali  sam vidio da je  kulturni  život  u mom rodnom  gradu malo posustao. Funkcionirao je  jedino  Festival klapa,  pa sam osjetio potrebu ponuditi  i nešto drugo. Dugo sam  radio na tome,  iščitao mnogobrojne  izbore i pomalo  pisao  dvadesetak  godina. U znak zahvalnosti Grad  Omiš mi je  dodijelio  nagradu. Primorsko-goranska  županija  me  zaobišla ove  godine, ali ipak me Nagrada Grada Rijeke više raduje. U  ovom gradu živim i radim  već pedeset godina. Uvijek sam bio vezan za kulturu, knjige, numizmatiku… Otpočetka sam znao što  me interesira  i  što  želim ostaviti iza sebe.  Nagrade govore da je netko tu vrijednost i  prepoznao,  pa je  ovo prigoda da se na tome i zahvalim, a posebnim se ponosim odličjem Predsjednika Republike Ive Josipovića. On je  predsjednik za 23. stoljeće, nije za ovu podmitljivu  i svadljivu Hrvatsku.

Nekoliko se desetljeća  bavite  numizmatikom pomoću  koje  ste  stekli   uvid ne samo u povijest novca nego i u opću povijest gotovo svih hrvatskih krajeva.  Rezultat tog  istraživanja je  više od  deset  tisuća kartica  objavljenih u nizu knjiga te stručnih i znanstvenih tekstova. Mnogo pišete, ali  i intenzivno živite  spretno  povezujući  različite  interese: niste tip  istraživača koji je  život posvetio samo  knjigama. Kako uspijevate biti tako produktivni?

– Moj recept je jednostavan:  svaki dan  kartica teksta. Pišem od ponoć do  ponoć i pol,  a ako me nešto  omete pa koji  put preskočim, jer se  volim i družiti i zakartati i zapjevati, onda se sljedećeg  dana kaznim  i nadoknadim propušteno.  Tako na  kraju godine  skupim  365 kartica teksta, a  to je već blizu  knjige. Imam sreću da  sam oduvijek  noćni tip i  u tišini  se dobro koncentriram.  U sat, najviše sat i pol vremena, dok  drugi spavaju  i nema nikakvih zvukova,  mogu popamtiti stotine imena, godišta,  nazivlja.  Prema raspoloženju, prebacim se u peto stoljeće prije Krista ili u sedamnaesto.  Tako funkcioniram  cijeli život i vjerujem da  mi to pomaže  mentalno i psihički.  Umjesto  da  zaspem pod dojmom  dnevno-političke situacije zbog koje mi često dođe da  zaplačem, ja  se prebacim u  doba seobe Hrvata, Napoleona, Marije Terezije  i miran odlazim na spavanje. Ne trebaju mi  sedativi.

Kako ste otkrili interes za numizmatiku?

Žalosna situacija u kulturi

Na kulturnoj sceni grada prisutni ste pola stoljeća. Kako  današnje  stanje  riječke kulture doživljavate  u usporedbi s prošlim vremenima?

– Žalosno. Ne sjećam se da je  ikad bilo lošije. Rijeku su spopale dvije nevolje. Jedna  je općenito loša gospodarska situacija, zbog koje i Rijeka  ima sve manje  novaca,  a druga je  nesreća  kadrovska. Nisu pravi ljudi  na pravim  mjestima u kulturi.  Nedostaje im vještine i stručnosti  da obavljaju taj posao, a možda nemaju ni dovoljno ljubavi pa mnoge stvari ne funkcioniraju.  I s malo novaca može se  raditi  dobar  program i kvalitetna  promidžba,  ako ste  sposobni.  Dalje ne bih elaborirao.

Zašto?

– Ne volim otvarati polemike, a  i zašto bih  reklamirao nesposobne?  Takvi ne zaslužuju ni ime u novinama. 

Ne  tako davno  bili  ste i riječki »ministar« za kulturu. U  to vrijeme  planirali su se veliki  projekti poput nove zgrade Muzeja moderne i  suvremene  umjetnosti i Gradske  knjižnice od kojih se  naknadno  odustalo.  Ako   prihvatimo  da  je  razlog tome  ekonomska kriza, što je  problem bio ranije:  zbog  čega  se ništa nije napravilo kad je ekonomska situacija bila povoljnija?

– Osim neimaštine  kod nas  postoji i  veliki  problem birokracije  koji  koči investicije na razini cijele države. Birokratski aparat je toliko spor  i  kompliciran da  ni prozor na  Korzu ne možete  promijeniti  u razumnom  roku  i bez  puste  papirologije. To je  razlog zašto  nije više napravljeno u mome mandatu. Birokratski aparat nas je zaustavio.  Zaustavljeni smo   papirologijom, građevinskim  dozvolama,  suglasnostima  konzervatorske  službe koja je  mijenjala mišljenja i odugovlačila  posao.

Takvi  problemi pogađaju i druge gradove pa ipak uspijevaju  napraviti i muzeje i knjižnice,  naveliko  obnavljaju  spomenike.  Evo, na primjer  Šibenik koji  ne slovi za  neko veliko  urbano i  kulturno središte,  ali je  prije deset  godina napravio modernu knjižnicu,  a  sada pak uspješno  povlači  milijune iz EU fondova  za  revitalizaciju  gradskih  tvrđava da bi  obogatio  kulturnu i  turističku ponudu. 

– Dobro poznajem  Šibenik  koji je do jučer ujutro spavao,  tako da  ne bih  glorificirao,  iako ovi  projekti  govore  da se tamošnja  vlast  uspješnije  od  naše zna  izboriti  za  vlastite  interese. Rijeci nedostaju ljudi  koji su  sposobni  kvalitetno pripremiti  projekte za EU fondove , a imamo neprocjenjivu kulturnu baštinu,  poput  rijetko kojeg  grada u Europi, u rasponu od Rimljana do 20. stoljeća. Pogledajte samo lučka skladišta, kompleks  Tvornice papira,  Torpeda,  »Rikarda Benčića«…  Bez  europskog novca  teško ćemo bilo što  napraviti. 

Na to i računamo, barem s novi planom  obnove »Benčića«.

– Nadam  se da je kvalitetno pripremljen i  da će pokazati  da smo sposobni za  iskorak. Puno  bi  značilo  i  da uspijemo  s  kandidaturom za Europsku prijestolnicu kulture,  jer  bi nam  to  olakšalo pristup  EU  fondovima. Duboko sam  uvjeren  da Rijeka  taj naslov  zaslužuje  jer  je od svih kandidata  jedini grad koji  u cijelom vremenskom  razdoblju od prethistorije  do modernog doba  ima  vrlo interesantne  priče  koje  treba  svijetu objasniti.

Riječke ljetne noći

Što biste  iz  razdoblja kad ste  upravljali  riječkom  kulturom  izdvojili  kao  svoj najveći  uspjeh  i doprinos?

– Riječke ljetne noći. Kako  sam  svojedobno radio u Kazalištu, u jednom  razgovoru  s  intendanticom Mani  Gotovac prisjetio sam  se  vremena kad sam  u ljetnim mjesecima organizirao  programe koju se  izvodili  na   Trsatskoj gradini, kastavskoj Lokvini,  u Voloskom,  na Rabu… To se moglo nazvati Ljeto na Kvarneru.  Pitao  sam  Mani Gotovac kako bi bilo da u Rijeci  iniciramo nešto slično i tako se  rodila ideja o Riječkim ljetnim noćima.  Time se ponosim. 

Što mislite o današnjoj  situaciji  u Kazalištu i  provokativnom  načinu  rada Olivera  Frljića i  Marina Blaževića?

– Ne sviđa mi  se. Takav  stil potpuno je suprotan mom načinu  ophođenja.  Kazalište  je hram  kulture  i ne  možemo  ga  vulgarizirati  razvlačenjem aktivističkih transparenata  na  pročelju  zgrade  ili  spaljivanjem   jelki u vrijeme Božića  da bi  se isprovocirale  konfrontacije.  U moje vrijeme  na drugi se  način privlačila  pažnja  publike,  a  uvijek  smo  imali puno kazalište. U Opatiji i Crikvenici nije  bilo hotela koji  na svakom  stolu  nije imao program kazališta. Na  ulazu u Rijeku  stajali su  veliki transparenti  koji su  najavljivali predstave, imali  smo plakate na Korzu, a  znao sam plakatirati  i  sve stupove »Autotroleja« od  Rijeke do Opatije  slikama predstava. 

Koju  riječku kulturnu instituciju smatrate najuspješnijom?

– Muzej grada Rijeke. Sve što rade, rade na visoko stručnoj razini. Ostvarili  su  niz  veličanstvenih izložbi,  od »Riječke luke«, preko »Adamićevog doba«, do »Torpeda« i »Merike«, a  sve  su svoje  istraživačke projekte  zaokružili  i  monumentalnim  knjigama.

Svojedobno ste  bili član HSS-a,  a  u  vrijeme njegove  koalicije s  SDP-om i član Gradskog vijeća, ali ste iz stranke istupili  nakon  što se udružila s  HDZ-om. Više se  ne bavite  politikom?