Zemljišnoknjižno ondje su još uvijek park i dječje igralište, objašnjavaju u Odjelu za urbanizam, no Grad na parceli za knjižnicu ima upisano pravo građenja, a pored toga upisao je i zabranu raspolaganja s pravom građenja kojeg je imao »Austrograd«. Usprkos tome garaža je prodana bez suglasnosti Grada
Ipak, iz riječke ispostave građevinske inspekcije Odjelu gradske uprave za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenje stigao je dopis kojim inspekcija traži da joj se dostavi spis uporabne dozvole i projektna dokumentacija garaže, što – nadajmo se – vodi razriješenju pitanja jesu li garaža i trg iznad nje sigurni za korištenje. Potrebu da se to pitanje razriješi napokon više nitko ne spori, ali se zato još uvijek plasiraju teze da su projektanti knjižnice odgovorni za zastoj u njenoj izgradnji, jer se nisu držali projektnog zadatka, što je nametnulo i drukčije rješenje sanacije garaže koju bi inače trebalo ojačati samo u manjem obimu, i to zbog pooštrenih propisa koji se odnose na gradnju armiranobetonskih konstrukcija.
Na žalost, različiti dokumenti koje smo pregledali govore da se radi o čistoj zamjeni teza, a jedan od njih pokazuje da je još u prosincu 2007. godine u Zagrebu održan sastanak na kojem je uz predstavnike Odjela za kulturu Grada Rijeke sudjelovalo čak jedanaest inženjera građevinarstva i arhitekata povezanih s projektom buduće knjižnice, projektom konstrukcije garaže, kao i prijedlozima njene sanacije.
Svi oni, kako se vidi iz zapisnika, suglasili su se da je »svakako potrebno sanirati garažu i to u cijelosti«, te da »gradnja nove građevine nije uzrok potrebe sanacije ploče trga i međukatne ploče zbog proboja i savijanja ploče trga«. S time se suglasio i projektant konstrukcije garaže Marin Franolić, a postoji i dopis iz veljače 2008. koji svjedoči da je nakon primjedbi iznesenih na prvi prijedlog sanacije temeljnog tla garaže ponuđeno novo rješenje na koje također nitko nije imao primjedbi, jer je eliminirana opasnost da se ugrozi sustav drenaže, što se danas ističe kao krucijalan razlog zbog kojeg je projekt odbačen.
Narastao dug
Dodatni je razlog navodna skupoća predloženih zahvata, ali na pitanje koliko bi sanacija koštala iz Odjela za urbanizmu tvrde da troškovnik nije napravljen, što je čudno budući da smo ga imali priliku vidjeti, i to s vrlo precizno razrađenim stavkama. Iz svega možemo zaključiti da se problem ne prikazuje u cijelosti istinito i da optužbe kako projektanti nisu knjižnicu prilagodili garaži zapravo znači da knjižnica mora biti takva da je garaža može podnijeti sa svim svojim slabostima, a ne onakva kakva je početno zamišljena, uz pretpostavku da je garaža napravljena kako je trebalo.
Iako među stručnjacima postoje različita mišljenja o stupnju ugroženosti garaže i neposrednoj opasnosti urušavanja, nitko ne negira da je problem proboja prisutan i da je sanacija garaže zbog toga neophodna. Također, svi su složni da se postojeću garažu ne smije dodatno opterećivati. Ne kažu koliko, ali ako uzmemo najpovoljniju varijantu, po kojoj je kretanje pješaka i parkiranje u garaži sigurno, to opet znači da su ograničenja prisutna i bez gradnje novih građevina, pa je u najmanju ruku nepreporučljivo na krovu garaže koji je ujedno javni trg pred OŠ Nikole Tesle održavati manifestacije koje podrazumijevaju veća okupljanja građana. Ne dolazi u obzir niti popločenje trga, a ne bi se smjelo dopustiti ni kretanje vozila po krovu garaže, koja se unatoč tome što nije riječ o prometnoj površini, ipak na njoj povremeno viđaju.
Možemo se upitati što bi se dogodilo da u školi bukne požar i pokušati zamisliti kako bi izgledala evakuacija s frontalne strane zgrade, budući da se sa stražnje strane školi ne može pristupiti zbog zgrade policijske uprave. Zapravo joj je jedino moguće pristupiti bočno, iz ulica Đure Šporera i Žrtava fašizma, a frontalno samo uz uski prolaz tik uz fasadu škole koji i jest namijenjen pristupu interventnih vozila, a vlastitim smo mjerenjem ustanovili da je širok 3,20 metara. Bi li to bilo dovoljno manevarskog prostora za gašenje i evakuaciju, budući da se vatrogasna vozila težine od 13 do 19 tona ne bi smjela kretati po krovu garaže? Netko se može upitati zbog čega razmišljati tako katastrofično, no iskustvo nas uči da se i takve stvari događaju – prisjetimo se velikog požara u Barčićevoj ulici iz 90-tih. Neko vrijeme na trg pred školom dolazila je i čistilica »Čistoće«, teška tonu i dvjesto kilograma, ali su nam rekli da je nakon napisa o upitnoj sigurnosti garaže povučena i sada se trg čisti ručno, što je za svaku pohvalu.
Drugim rječima, garaže!
No, osim tih , garaža »Stari grad« opterećena je i čitavim nizom čudnih imovinsko pravnih odnosa u mutnom slijedu lomova različitih vlasnika i investitora, od »Fenixvea« nadalje. Zanimljivo je, primjerice, da garaža kao objekt uopće ne postoji u zemljišnim knjigama. Zemljišnoknjižno, kažu nam u Odjelu za urbanizam, ondje su još uvijek park i dječje igralište. No, unatoč tome, Grad na parceli za knjižnicu ima upisano pravo građenja, a pored toga upisao je u zemljišne knjige i zabranu raspolaganja s pravom građenja kojeg je imao »Austrograd«, bez suglasnosti Grada.
Grad se tako pokušao zaštititi, ali u pravnoj državi tipa naše to ne znači previše, pa je neuknjižena garaža ipak postala predmetom kupoprodaje, projekt knjižnice treba žrtvovati zbog propusta u gradnji mimo suglasnosti Grada, koji je u toj trgovini ostao »kratak« za oko pet milijuna kuna nepodmirenih obaveza »Austograda«.
O čemu se radi? O tome da je »Austrograd« Gradu za izgradnju garaže trebao platiti komunalni doprinos u iznosu od 2,6 milijuna kuna po drugoj izmjeni građevinske dozvole, 2004. godine. Međutim, to »Austograd« nije platio, nego je pokrenuo sve moguće sporove ne bi li izbjegao tu obavezu. Spor je išao sve do Upravnog suda koji je 2009. ipak presudio u korist Grada, kojemu zajedno s kamatama vlasnik garaže sada duguje spomenutih 5 milijuna kuna.
»Bluehouse Croatia«
Međutim, kao novi problem se ispostavlja to što je garaža »Stari grad« u međuvremenu promijenila vlasnika, jer ju je »Austrograd« zajedno s garažom »Zagrad« 2007. godine prodao tvrtki Garaže Rijeka, čiji je osnivač je tvrtka 3E Car Park, a iza nje stoji See Car Park Investors S.C.A. SICAR iz Luxemburga. Negdje u taj niz treba upisati i »Bluehouse Croatiu« koja se u novije vrijeme spominje kao vlasnik garaže, ali u Odjelu za urbanizam kažu da se ne pojavljuje niti u jednom od službenih hrvatskih registara. Jedino se na internetu može naći podatak da je riječ o hrvatskoj ispostavi investicijskog fonda »Bluehouse Capital« s uredima u Bugarskoj, Hrvatskoj, Rumunjskoj, Srbiji, te Grčkoj u kojoj ima i sjedište.
Za njeno postojanje u Odjelu znaju, jer je predstavlja ista osoba kao i tvrtku 3E Car Park, a to je Igor Hržić koji nastupa u ime »Bluehouse Croatie«, dok 3E Car Park zastupa zajedno s Grkom Aleksisom Lordaridisom. Hržić je osoba s kojom pročelnik Odjela za urbanizam Srđan Škunca pregovara o sanaciji garaže, nakon što ju je »Austrograd «prodao tvrtki Garaže Rijeka, a prethodno je pregovarao s Austrijancima Karlom Heinzom Preimessom i Szabom von Csikyem koji su zbog gospodarskih malverzacija putem fiktivnih kupovina vezanih uz tvrtku »Austrograd« dospjeli pod istragu, o čemu je Novi list pisao.
Mačak u vreći
Međutim, u sjeni je ostao podatak da je Grad do danas ostao zakinut za neplaćene komunalne doprinose i veliko je pitanje hoće li se ikad i od koga naplatiti budući da je »Austrograd« otišao u stečaj, a novom se vlasniku ne žuri da podmiri njegove dugove kao ni obaveze oko sanacije, koje su prijašnji vlasnici sve vrijeme izbjegavali. Zbog brojnih problema tvrtka Garaže Rijeka danas tuži bivšeg vlasnika, a zapravo je prilično nejasno kako se uopće upustila u kupnju garaže »Stari grad« za koju je zajedno s garažom »Zagrad« platila 25 milijuna eura, jer se barem za garažu »Stari grad« ispostavlja se da je to bila kupnja »mačka u vreći«, s obzirom da objekt nije uknjižen, postoji zabrana raspolaganja bez suglasnosti Grada, a k tome i veliki dug prema Gradu kojeg netko treba podmiriti.
Uz sve to »Austrograd« je garažu koja ne postoji u zemljišnim knjigama prodao Garaži Rijeka bez prava građenja za garažu, odnosno to je pravo naknadno otuđio, što je vrlo čudno, jer je pravo građenja vezano i neodvojivo od objekta dok god on postoji. Ovako ispada da je vlasnik »Austrograda« Karl Heinz Preimess raspolagao pravom građenja na Klobučarićevom trgu, kao da ispod trga ne postoji ništa. Da stvar bude čudnija, to pravo građenja prodao je samome sebi, odnosno vlastitoj tvrtki »KHP« i to dvije godine nakon prodaje garaže tvrtki Garaži Rijeka, koja ga je zbog toga ustala tužbom i protiv »Austrograda« i protiv tvrtke »KHP«, da bi stekla pravo građenja, a u cijeli spor se umiješao i Grad Rijeka kako bi ugovore o prodaji garaže i prava građenja proglasio ništetnim, jer su sklopljeni bez njegove suglasnosti. U cijeloj stvari zanimljiv je i podatak da je tvrtka Garaže Rijeka koja je kupila garažu od »Austrograda« osnovana samo 15 dana prije zaključenja tog neobičnog ugovora.
Opet isti ljudi
No, ni to nije kraj ovoj zamršenoj priči. Naime, osim knjižnice, na garaži je predviđena izgradnja još jedne stambeno-poslovne zgrade, na parceli koja je još u stečajnom postupku »Fenixvea« dospjela u vlasništvo Hypo banke zbog neispunjenih kreditnih obveza. Hypo banka je potom osnovala tvrtku »EPU«, a onda je tvrtka »EPU«, opet iz nejasnih razloga, promijenila ime u Projekt Stari grad i sada su oni vlasnici parcele na kojoj bi se trebala graditi stambeno poslovna zgrada, za koju je u studenom 2011. već izdana i građevinska dozvola. No, Hypo banka, po saznanjima Srđana Škunce, nema namjeru graditi zgradu, već projekt prodaje na tržištu nekretnina.
Zanimljivo je, međutim, i to što se u projektu za tu zgradu pojavljuju ista imena koja sudjeluju u projektu izgradnje garaže i ocjene njene stabilnosti. Naime, akrhitektonski dio projekta za poslovno stambenu građevinu potpisuje arhitekt Ranko Mažuran iz Zagreba, ali je projekt konstrukcije radio Marin Franolić koji je projektirao i konstrukciju garaže, a kao revident projekta pojavljuje se i dr. Ivo Podhorsky koji je od strane Grada angažiran da napravi stučnu ekspertizu međusobnog utjecaja garaže i knjižnice, na temelju koje je Franolić zadužen napraviti projekt sanacije garaže. Sve skupa napeto kao u nekom trileru!
___________________________________
Kobni 7. lipnja 1991.
U Rijeci se već događalo da su ljudi pogibali, dok su se eksperti prepucavali, a da nitko za to nikad nije odgovarao. Sjetimo se 7. lipnja 1991. godine kad se sa stambene zgrade u Ulici Fiorella la Guardie 8 sunovratio balkon na kojem 78- godišnja Jelena Matković prostirala rublje oko podneva. Balkon ju je povukao u ponor i na mjestu je poginula. Ogorčeni stanari zgrade tada su svjedočili kako su godinama tražili popravak balkona, od »Stambenog«, ali su im otamo slali eksperte koji su skakutali po balkonima tvrdeći da su sigurni, iako je čak postojao nalog građevinske inspekcije da se poprave. Ovih dana posjetili smo stanare koji žive u zgradi i nitko od njih nije čuo da se zbog toga ikad vodio neki postupak, a isto kažu i u Gradu Rijeci. Međutim, prema informacijama iz Općinskog državnog odvjetnišva u Rijeci, slučaj je ipak procesuiran i pokrenut je postupak protiv dvije osobe, ali je obustavljen godinu dana nakon nesretnog događaja, što znači da za smrt žene nitko nije bio odgovoran.
U situaciji kad svi peru ruke oko pitanja nadležnosti za garažu Stari grad, nije teško zamisliti crni scenarij s jednakim ishodom. Zbog toga bi bilo važno precizno utvrditi je li u cijelom procesu izgradnje garaže sve bilo sukladno propisima, kako u slučaju neke nesreće ili štete ne bi bilo zabune tko za to treba odgovarati. Jednako tako, važno je da se to utvrdi i zato da se jasno razluči tko što treba platiti kod sanacije garaže, za koju se svi slažu da je potrebna, samo je pitanje u kojem obimu. Naime, Grad je »Austrogradu« kada je kupio pravo građenja na garaži, osim tog prava, platio i pripremne radove za izgradnju gradske knjižnice u nemalom iznosu od 487.000 eura. Za te novce vlasnici su bili dužni isporučiti ispravnu ploču na kojoj se može graditi knjižnica, pa je zato prije svake rasprave o eventualnim nedostacima projekta knjižnice bitno utvrditi u kakvom je stanju ploča isporučena. Ukoliko ona nije izvedena onako kako je trebala biti, tada nema nikakvog razloga da Grad, a to znači građani, dodatno plaća troškove sanacije za onaj dio koji proizlazi iz propusta u građenju.
