Energova akvizicija iz 2007. Amga Adria – pametan potez ili promašaj?

Tvrtku »Amga Adria« i sve njene obveze Energo je kupio za 12,5 milijuna kuna / Foto: M. ANIČIĆ

Prvi koji je doveo u pitanje opravdanost kupnje Amga Adrije bio je vijećnik HDZ-a Hrvoje Burić. Naime, njegovo je mišljenje da je taj loš poslovni potez utjecao na loš poslovni rezultat i višegodišnje gomilanje gubitaka

RIJEKA » Kada je Energo kupio tvrtku Amga Adria, slavljen je taj poslovni potez kao mudro i dugoročno promišljanje čelnih ljudi ove gradske tvrtke kojoj je predsjednik Skupštine gradonačelnik Vojko Obersnel. Na taj poslovni potez već se uhvatila prašina i nitko ga godinama nije dovodio u pitanje. Sve dok nije enormno poskupjelo grijanje, građani počeli izlaziti na ulicu kako bi prosvjedovali protiv harača vidljivog u računima od nekoliko tisuća kuna koje je de facto nemoguće potrošiti. Prvi koji je potpuno legitimno doveo u pitanje opravdanost kupnje Amga Adrije bio je vijećnik HDZ-a Hrvoje Burić. Naime, njegovo je mišljenje da je taj loš poslovni potez utjecao na loš poslovni rezultat i višegodišnje gomilanje gubitaka. Iako je priča stara gotovo deset godina, zanimalo nas je što danas o toj investiciji misle direktor Energa Sanjin Kirigin i gradonačelnik Vojko Obersnel. Naime, Amga Adrija je tvrtka koja je imala prihode od oko dva milijuna kuna u 2007. godini kada ju je kupio Energo. Te iste godine toliki je bio i gubitak, da bi on godinu kasnije narastao na devet milijuna kuna. Energo je za Amga Adriju platio 12,5 milijuna kuna za 99,9 posto vlasništva, te preuzeo obveze tog trgovačkog društva koje su iznosile desetke milijuna kuna. Kirigin se na početku želio osvrnuti na događaje iz 2000.  

Gradonačelnik Vojko Obersnel predsjednik je Skupštine Energa i od početnog ignoriranja problema građana koji su dobivali visoke račune evoluiorao je do spoznaje da problem treba riješiti. No, on i dalje inzistira na promjeni pravilnika, a ne na smanjenju cijene toplinske energije. Javno je tvrdio da se mora držati zakona, ali i da mora paziti na poslovanje Energa. U tom kontekstu, zanimljivo je što on misli danas o poslovnoj odluci o kupnji Amaga Adrije.   – Odluka o kupnji tvrtke Amga Adria donesena je s ciljem širenja tržišta Energa, pa tako i povećanja prihoda i vrijednosti društva. Naime, prije izmjena zakona i stupanja na snagu današnjih zakonskih rješenja, tvrtka Amga Adria dobila je od općina Čavle i Kostrena te Grada Kraljevice koncesije za poslove opskrbe plinom na njihovim područjima. Spomenutim izmjenama zakona opskrba plinom prestala je biti komunalna djelatnost, no ostali su na snazi ugovori o koncesiji, stoga je kupnja Amga Adrije bila jedini način da Energo proširi svoju djelatnost opskrbe plinom i na ta područja. Cilj je bio povećanje broja korisnika plina, ali i opskrba korisnika iz segmenta gospodarstva koji posluju na tom području, pa tako i povećanja prihoda Energa. Podsjećam da je kupnjom Amga Adrije Energo preuzeo izgrađenu mrežu dužine 40-ak kilometra i mješalište na području Kraljevice. Distribucija plina podrazumijeva izgradnju i dogradnju plinske mreže i to je dugotrajan proces, novi korisnici priključuju se postupno i potrebno je vrijeme da se ulaganje isplati. Upravo zato jer se na isplativost ovakvih ulaganja gotovo uvijek mora pričekati dugi niz godina, ovakvi poslovi ugovaraju se na duži rok i koncesije se u pravilu daju na 30 godina. Stoga sam siguran da će vrijeme pokazati kako je kupnja Amga Adrije bila dobar poslovni potez, uvjeren je Obersnel. 

  – Naime, te su godine općinska vijeća Čavala i Kostrene te Gradsko vijeće Kraljevice, svatko na svojoj sjednici, donijeli odluke o dodjeli koncesije za obavljanje poslova opskrbe plinom na svom administrativnom području. Koncesije su dane trgovačkom društvu Amga Adria d.o.o., Kraljevica. Temeljem tih odluka i sukladno odredbi članka 12. tada važećeg Zakona o komunalnom gospodarstvu, poglavarstva su morala sklopiti ugovore o koncesiji kojima su se utvrdila ovlaštenja davatelja koncesije te prava i obveze korisnika koncesije. Naglašavam da su u trenutku donošenja odluke o davanju koncesije i sklapanja ugovora o koncesiji na snazi bili Zakon o komunalnom gospodarstvu i Zakon o koncesijama. Republika Hrvatska nije imala nikakvo energetsko zakonodavstvo niti energetsku strategiju, a sva pitanja o distribuciji i opskrbi plinom su, kao i desetljećima ranije, bila u nadležnosti jedinica lokalne samouprave. Po članku 3. stavku 1. točki 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu, opskrba plinom smatrala se jednom od 12 komunalnih djelatnosti, a opisana je kao opskrba potrošača plinom iz sustava mreže plinovoda. Navedenu djelatnost se moglo obavljati i na temelju ugovora o koncesiji, navodi Kirigin, podsjećajući da je Hrvatski sabor tek 2001. donio Zakon o energiji kojim se u Hrvatskoj po prvi put stvorio »lex generalis« kojim su uređene mjere za sigurnu i pouzdanu opskrbu energijom i njenu učinkovitu proizvodnju i korištenje, akti na temelju kojih se utvrđuje i provodi energetska politika i planiranje energetskog razvitka, obavljanje energetskih djelatnosti na tržištu ili kao javnih usluga, te osnovna pitanja obavljanja energetskih djelatnosti. Istovremeno, Hrvatski sabor je donio i Zakon o tržištu plina odnosno »lex specialis« za tržište plina, kojim su se uredila pravila i mjere za obavljanje energetskih djelatnosti u sektoru plina. 

 Zauzimanje pozicija

– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o komunalnom gospodarstvu se iz popisa komunalnih djelatnosti brisala djelatnost opskrbe plinom i na taj način su se energetske djelatnosti distribucije plina i opskrbe plinom skoro u potpunosti maknule iz nadležnosti jedinica lokalne samouprave. Međutim, potpisani ugovori o koncesiji su i dalje ostali na snazi. Odluku o pripajanju Amga Adrije donijela je Skupština trgovačkog društva Energo u prosincu 2009. na temelju postupnih razmatranja i analiza te izrađenih projekcija poslovnih planova. S obzirom na gospodarski razvoj i uređenje područja energetike, Energo je kao svoj kratkoročni i dugoročni cilj vidio širenje poslovanja na riječki prsten i priobalje, a svojevrsna prilika u navedenim planovima o širenju s ciljem zauzimanja bolje pozicije na tržištu u trenutku kada ono bude u potpunosti liberalizirano bila je upravo tvrtka Amga Adria d.o.o., Kraljevica. Svaka jedinica lokalne samouprave u kojoj je tadašnja Amga Adria obavljala svoju djelatnost imala je i ima svoj potencijal, a on se prije svega vidi u činjenici da su se tamo bili INA Rafinerija Urinj, Termoelektrana Urinj, veliki broj korisnika na području Općine Čavle, Brodogradilište Kraljevica d.d., postojeći korisnici ne tako male Općine Kostrena… Isto tako, kupnjom Amga Adrije Energo je preuzeo postojeću mrežu koja je duga 43 kilometra te s plinom opskrbljuje 571 korisnika, od čega 96 korisnika koristi miješani plin koji se proizvodi u mješalištu na području Kraljevice, izjavio je Kirigin. On tvrdi da se zbog svega navedenoga kupnja Amga Adrije smatrala tada, a i danas vrlo dobrim dugoročnim poslovnim potezom. 

Gradski vijećnik HDZ-a Hrvoje Burić ne dvoji da je kupovina tvrtke Amga Adria za 12,5 milijuna kuna potez zbog kojega bi ostavke trebali dati i gradonačelnik Vojko Obersnel i direktor Energa Sanjin Kirigin.   – Amga Adria imala je kratkoročne, 43 milijuna kuna, i dugoročne, 58 milijuna kuna, obveze, Dakle, riječ je o iznosu od preko 100 milijuna kuna u 2009. godini. Zar 40 kilometara mreže i mješalište na području Kraljevice vrijedi toliko da je tvrtka Energo preuzela te obveze? Dozvolite da se upitam, koliko nerazuman mora biti netko tko je spreman to toliko platiti, zapanjen je poslovnom odlukom Burić. On je dodao da je Amga Adria ostvarivala prihode od 630.000 do 1,5 milijuna kuna, a gubitak poslovanja iznosio je od 2,8 milijuna kuna do gotovo 10 milijuna kuna.   – Tko normalan može s takvim poslovnim rezultatima povratiti ukupne obveze od preko 100 milijuna kuna. To misli jedino gradonačelnik i još je tvrtku Amga Adria dodatno platio iznosom od 12,5 milijuna kuna. Korist kupovine te tvrtke u smislu povećanja prihoda i opskrbe korisnika iz gospodarstva ne postoji. Naime, INA d.d. i PIK Rijeka, izašle su iz sustava Energa kao dobavljača plina, a što se tiče prodaje toplinske energije, ona je u stalnom padu pa je 2009. iznosila 82,976 a 2013. godine 67,373 MWh. Katastrofalne poslovne odluke uprave i gradonačelnika danas plaćaju građani Rijeke, uvjeren je Burić, zaključivši da je takav poslovni promašaj razlog za neopozive ostavke.

 Očekivani gubici

– Istina je da je gubitak u poslovanju tvrtke Amga Adria nakon Energovog preuzimanja narastao, no razlog negativnog rezultata na kraju prvih nekoliko godina poslovanja priroda je svih investicija koje su direktno ili indirektno vezane za distribuciju plina. Potpuno je očekivano i uobičajeno da u slučaju poslova koji zahtijevaju visoku početnu investiciju rezultat poslovanja, račun dobiti i gubitka, u prva dva desetljeća poslovanja bude u negativnom financijskom toku – tzv. gubitak poslovne godine, a prvenstveno zbog velike amortizacije, troškova financiranja i operativnih troškova. Valja uzeti u obzir i činjenicu da se priključenje novih korisnika događa s određenim vremenskim odmakom, što dodatno otežava put ulaska u pozitivnu sferu poslovanja. Upravo se zbog ovih razloga takvi poslovi ugovaraju na dugi niz godina kako bi se investitoru omogućio povrat uloženih sredstava i ostvarivanje profita u kasnijim godinama poslovanja. U pravilu se koncesije ovog tipa izdaju na rok od 30 godina, izjavljuje Kirigin. On inzistira da je distribucija plina, koja podrazumijeva izgradnju i širenje plinske mreže, a što je, kaže, »od samog početka jedan dugotrajan proces«, upravo takva vrsta ulaganja.  

Uvjet za širenje na Krk

– U tom smislu, u našim poslovnim planovima negativan rezultat poslovanja Amga Adrije bio je i očekivan, a valja prihvatiti i činjenicu da se prilikom pripajanja, odnosno preuzimanja određene tvrtke nasljeđuju i sva njezina prava i obveze. S druge strane, pravi pokazatelj poslovanja takve tvrtke je kako brzo rastu prihodi, odnosno koliko se uspješno provodi prodaja priključaka i plina. U tom segmentu, u vrijeme dok se promatrala kao izdvojena cjelina, Amga Adria je pokazivala odličan porast prihoda i samim time moguće ga je ocijeniti kao uspješan primjer ulaganja. Dodatni i ništa manje bitan razlog odluke na kupnju tvrtke Amga Adria je raspisani županijski natječaj za izgradnju distribucijskog sustava i distribuciju plina na sustavu koji će povezati postojeći distribucijski sustav za područje 1B »Priobalje i otok Krk«, na koji se je Energo javio kao jedini ponuditelj i zaključno s 26. rujna 2008. godine sklopio Ugovor o koncesiji. Upravo je kupnja tvrtke Amga Adria bila temelj za stjecanje bolje tržišne pozicije u širenju distribucije plina na istočnom dijelu priobalja, a u budućnosti i osnova za daljnje plinoficiranje otoka Krka. Naravno, plinofikacija ne ovisi samo o trgovačkom društvu Energo, već i o Republici Hrvatskoj, odnosno planovima razvoja transportnog sustava plinovoda temeljem kojih tvrtka Plinacro mora izgraditi visokotlačni transportni plinovod, a što je temelj za izgradnju i širenje distribucijskog sustava plinovoda u domeni Energa, kaže Kirigin. 

  Direktor Energa Sanjin Kirigin zaključio je da kupnju Amga Adrije ocjenjuje izuzetno dobrim i opravdanim poslovnim potezom koji u budućnosti, gradnjom svake nove trase plinovoda može samo pridonijeti povećanju dodane vrijednosti trgovačkog društva i jačanju njegove pozicije kao jedinog i vodećeg distributera plina u Primorsko-goranskoj županiji.

Energova akvizicija iz 2007. Amga Adria – pametan potez ili promašaj?

&nbsp;Zauzimanje pozicija

&nbsp;Očekivani gubici

Uvjet za širenje na Krk

Zauzimanje pozicija

Očekivani gubici