Kada su vidjeli tekst u novinama, nazvali su moju kćer i naredili joj da vrati majicu OMV-a, pa joj priopćili da više ne može raditi, kaže Zoran Stanković, otac djevojke kojoj je otkazana suradnja
RIJEKA Odri Stanković i Maja Ivančević, djevojke koje su studentski budžet željele popraviti pranjem automobilskih stakala na OMV-ovoj pumpi na riječkoj Mlaki, dobile su otkaz jer su se usudile – govoriti.
Praksa poslodavaca da radnicima koji govore što misle, posebno onima koji pri tom otkrivaju »prljavo rublje« vodećih kadrova, uruče instant otkaz, uz prigodne prijetnje i zastrašivanja, nije nimalo nepoznata ni rijetka pojava u Hrvatskoj, no na OMV-ovoj je crpki dobila posve novu dimenziju. Studenticama suradnja nije otkazana jer su javnosti iznijele detalje kakve poslovne tajne ili korupcijske afere u moćnoj naftnoj kompaniji, već naprosto zato što su se drznule pričati s novinarom.
Od OMV-a Hrvatska dobili smo tek hladno objašnjenje da nemaju uvida ni utjecaja na zapošljavanje ili otpuštanje zaposlenika na benzinskim servisima.
– Njima upravljaju naši partneri koji su neovisni poduzetnici i jedini su odgovorni za svoje zaposlenike i poslovanje na benzinskim servisima. No, partneri su obavezni poštovati sve zakonske obaveze i OMV-ovu politiku upravljanja kada je riječ o zaposlenicima. OMV ima precizno definirane smjernice kada je riječ o komunikaciji unutar tvrtke i prema javnosti, s čime su upoznati zaposleni u OMV-u kao i zaposlenici na benzinskim servisima, stoji u odgovoru naftne kompanije na naša pitanja o otkazu studenticama.
Naime, Odri Stanković i Maja Ivančević, usudile su se odgovoriti na posve bezazleno novinarsko pitanje o tome kako im ide posao, izjavivši, kakvog li krimena, da je zarada dobra iako nešto lošija nego lani. Ni to im nije bilo dosta pa su, na zaprepaštenje šefovskih umova, novinaru otkrile i strogo čuvane tajne da domaći vozači daju veće napojnice od stranih odnosno da su vozači skupljih automobila manje skloni posezanju u džep od onih s jeftinijim vozilima.
Neviđena bahatost
Takve su njihove senzacionalne i po korporaciju nesumnjivo pogubne izjave sutradan, u utorak 7. kolovoza, objavljene u našem listu. No dok je tekst pod naslovom »Nekoć prali za 300, a sad za 50 kuna dnevno« za ove studentice možda bio tek povod da ih prijatelji »zafrkavaju« jer su »u novinama«, njihovim je šefovima bio povod za – trenutačni otkaz.
– Da nije tragično, bilo bi smiješno, kaže Zoran Stanković, otac Odri, koji je revoltiran potezom OMV-a, odlučio cijeli slučaj iznijeti javnosti. Odluka da njegovoj kćeri i njenoj kolegici otkažu ugovor zbog tako banalne izjave primjer je, smatra, bahatosti i zatiranja bilo kakve slobode govora radnika u javnosti.
Objašnjenje otkaza mladim Riječankama pokušali smo dobiti na licu mjesta, na pumpi u neposrednoj blizini naše redakcije. Iako je suvislo obrazloženje bilo teško i očekivati jer ga u ovakvoj situaciji naprosto nema, naišli smo na zid šutnje. Na traženje da razgovaramo s voditeljem prvo nam je rečeno da ga nema, a kada smo objasnili zašto ga trebamo, iz prostorije iza pulta izišao je drugi djelatnik pumpe s kratkom porukom.
– Obratite se našoj službi u Zagrebu. Hvala i doviđenja, rekao je pumpaš iza čega daljnjeg razgovora nije bilo. Njemu je, za razliku od djevojaka koje su dobile otkaz, netko očito dobro objasnio da ne smije davati nikakve izjave za javnost.
– Kada su vidjeli tekst u novinama, odmah su nazvali moju kćer na mobitel i naredili joj da vrati majicu OMV-a, te joj priopćili da više ne može raditi na pumpi. Voditelj pumpe pri tom joj je rekao i da će ostati bez naknade za četiri dana koja je do tad odradila, uz obrazloženje da nije smjela davati izjave za javnost jer je to suprotno politici kompanije. Kćer je ostala šokirana, kako otkazom, tako i činjenicom da je nitko nikad nije upozorio da ne smije davati izjave. Vratila je majicu, a voditelj joj je pri tom ponovno prijetio da neće dobiti naknadu koja joj pripada, kaže Stanković, dodajući kako nije stvar u novcu nego u posve neprihvataljivom ponašanju poslodavca, utoliko apsurdnijem jer su djevojke imale ugovor na svega deset dana.
Poslovna tajna
– Zašto je benigni članak toliko isprovocirao odgovorne u OMV-u da su odmah po objavljivanju zvali djevojke i momentalno otkazali dalju suradnju? Da li je moguće da tako moćnim korporacijama toliko šteti ovakva vrsta prikaza rada mladih? Poruka koju šalju možda je poučna – ne želimo nikakvu javnost u našoj blizini, niti želimo da se bilo što zna o našoj »poslovnoj politici«. Glavne akterice ove priče nisu bitne. One su tek, kako Amerikanci vole reći, kolateralna šteta. A lijepe sintagme poput »socijalno osjetljive kompanije« ili »društveno odgovorne kompanije« padaju, nažalost, već na prvom koraku. U što se pretvaramo kao društvo kada i studentski rad postaje za korporacije neprihvatljiv kada je javnost u pitanju? Da sam znao, kao roditelj, za takvu politiku korporacije, nikad ne bih dozvolio svojoj kćeri da radi u takvom okruženju. Postoji nešto vrednije i od novca, kaže ogorčeni otac, koji je u ružnoj priči ipak našao i zrno utjehe.
– Moja kći je slobodan građanin ove zemlje i najveće zadovoljstvo mi je bilo kada je rekla da bi ona dala izjavu i da je znala za zabranu, ističe Stanković.
