Zasluga Irene Srdanović i Line Pliško: Japanologija se studira na Filozofskom fakultetu u Puli

Profesorice Irena Srdanović i Lina Pliško u rekordnih godinu dana uspjele dobiti dopusnicu za novi studij / Snimio Manuel ANGELINI

Specifičnost studija je usmjerenost gospodarstvu i turizmu – među izbornim kolegijima je i japanski jezik u turizmu – što je zaista potreba jer se osjeća nedostatak turističkih vodiča za sve brojnije japanske turiste u čitavoj Hrvatskoj

Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli otvoren je preddiplomski studij japanskog jezika i kulture, prvi u Hrvatskoj verificiran od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Program je osmislila docentica japanologije dr. sc. Irena Srdanović u suradnji s izvanrednom profesoricom dr. sc. Linom Pliško. U rekordnih godinu dana sastavljen je obiman elaborat i uspješno svladana komplicirana procedura akreditacije novog studijskog programa.

Dopusnica je stigla tek u rujnu, pred sam završetak upisa preko portala Postani student, studij japanskog oglašen je samo na web stranicama fakulteta, ali na prvoj godini pulske japanologije upisano je 16 redovitih studenata. Mogu birati između jednopredmetnog i dvopredmetnog trogodišnjeg studija japanskog jezika i kulture, kombinirati sa studijskim grupama koje postoje na fakultetu, a to su hrvatski jezik i književnost, povijest, talijanski jezik i književnost te latinski jezik i rimska književnost.

Odsjek za azijske studije

Koliko je Europljanima teško naučiti japanski jezik, pitamo voditeljicu studija Irenu Srdanović, 40-godišnju japanologinju koja je svoju doktorsku disertaciju obranila na tokijskom tehnološkom sveučilištu. Za pulske studente dobra je vijest mogućnost sudjelovanja u razmjenama studenata s Ljubljanom i Japanom te prijave na mnogobrojne stipendije japanskih fondacija za usavršavanje i učenje jezika.

– Važan je kontakt sa stranim jezikom. Ukoliko imamo dovoljno kontakta s japanskim, može se dosta brzo i jednostavno savladati, čak u nekoliko godina. Danas u učenju jezika uvelike pomaže nova tehnologija i internet. Planiramo uključiti različite elektroničke izvore za učenje jezika kao dodatnu metodu u nastavi kao i videokonferencije u koje će se povremeno uključiti ljubljanski profesori, a kasnije kolege i postdiplomanti s japanskih sveučilišta s kojima smo pokrenuli ili pokrećemo suradnju. Planiramo ugostiti i japanske studente i mlade lektore s odjela za podučavanje japanskog jezika s japanskih sveučilišta koji bi dolazili na praksu u Pulu a naši studenti bi ujedno imali mogućnost učenja u direktnom kontaktu s njima.

Kanji, japansko pismo preuzeto iz kineskog jezika, za nas je jedna od najvećih prepreka, ali se sistematičnim radom može savladati toliko koliko je potrebno za standardnu pismenost. Možda je najteže to što ima različitih izraza istog ili sličnog značenja koji se koriste ovisno o tome koliko se učtivo nešto želi reći i u kojem kontekstu se to može upotrijebiti ili ne. Tu je bitno iskustvo konteksta, situacije i odnosa među ljudima. Treba izabrati pravu između puno fraza istog značenja, što bi se moglo smatrati najtežim dijelom u učenju japanskog jezika, kaže Srdanović.

U Puli ne misle stati na japanskom. Već ove akademske godine najavljuju i kineski jezik na Sveučilištu, čeka se samo lektorica Zhou Zhen koja bi svakog dana trebala stići iz Kine. Zasad će voditi izborni kolegij za sve studente na Sveučilištu i tečaj za građane.

– Ideja je da uz japanski pokrenemo i studij kineskog jezika, a postoje i mogućnosti pomoći za financiranje studija korejskog jezika pa, uz sanskrit koji kao izborni kolegij već godinama vodi doc. dr. sc. Igor Grbić, mislimo zaokružiti tu priču osnivanjem odsjeka za azijske studije pri Filozofskom fakultetu. Imamo potporu Japanske fondacije i veleposlanika Keijia Idea, a u organizaciji japanskog veleposlanstva u Puli je održana i prezentacija njihove kulture i običaja. Imamo i potporu kineske vlade koja nam zasad daje lektora za kineski jezik. Cilj nam je pokrenuti i preddiplomski studij kineskog jezika i kulture. Za to nam treba barem godina dana mukotrpnog rada, a vjerojatno i duže. Ove godine, recimo, dobili smo i diplomski studij latinskog jezika, za koji smo čekali dopusnicu tri godine, kaže prof. Lina Pliško.

Suradnja s Ljubljanom i Japanom

Na studiju japanskog računaju na podršku kolega s Filozofskog fakulteta u Ljubljani, prema čijem su programu i osmislili pulski studij, uz neke prilagodbe naravno. Voditeljica studija doc. Srdanović radila je nekoliko godina na ljubljanskom Odsjeku za azijske studije. U tom periodu je bila i na jednogodišnjoj specijalizaciji u Japanu, na tamošnjem Nacionalnom institutu za japanski jezik i lingvistiku sudjelovala u istraživanjima.

– Aplicirali smo prošle godine na programe Japanske fondacije i izrazili želju za učenjem japanskog jezika na ovim prostorima. To smo povezali i s japanskim gradom Hekinanom, pobratimom Pule, pa smo imali i veliku potporu Grada. Od Japanske fondacije smo dobili novčanu pomoć s kojom pokrivamo dio plaće voditeljice studija, a ostalo ide iz sredstava Filozofskog fakulteta. To smo riješili za ovu akademsku godinu, budući da Ministarstvo znanosti nije dopuštalo otvaranje novih radnih mjesta, ali se nadamo da će prepoznati ovaj jedinstven studij u Hrvatskoj i dati mu potporu. Potpisali smo predugovor o suradnji sa sveučilištem Tohoku, sad nakon akreditacije programa slijedi i pravi ugovor, a i s drugim sveučilištima u Japanu dogovaramo razmjenu studenata i profesora, kaže prof. Pliško.

Uz studij za redovite studente, na Filozofskom fakultetu u Puli provode i program cjeloživotnog učenja i tečaj japanskog jezika za građane koji pohađaju i dvije srednjoškolke. Tečaj se održava dvaput tjedno, ponedjeljkom i srijedom popodne, i traje 60 sati po semestru. Nije potrebno nikakvo predznanje, a po završenom tečaju dobije se potvrda o položenoj prvoj razini učenja japanskog jezika. Na cjeloživotnoj školi su pet do šest kolegija po semestru koji nose ECTS bodove i tko to završi, može se u bilo kojem trenutku uključiti na studij. Cjeloživotna škola zasad se izvodi zajedno s redovitim studijem i stječe se znanje jednog svjetskog jezika u usponu, što u mnogim poslovima može biti vrlo korisno.

Udžbenici stigli iz Japana

– Za pokretanje ovog studija imali smo veliku potporu tadašnje dekanice dr. sc. Valnee Delbianco i drugih kolega s Filozofskog fakulteta, rektora dr. sc. Alfija Barbierija, prorektorica i prorektora Sveučilišta, Grada Pule – do potpisa ministra svi su se angažirali. Zahvaljujući konstantnoj suradnji s kolegom Valterom Ilićem iz Odbora za kvalitetu i njegovoj stručnosti, naš je elaborat vrlo uspješno prošao akreditacijski postupak u Agenciji za znanost. A studenti su jako zanimljivi i entuzijastični, već su napravili svoju facebook grupu gdje razmjenjuju materijale i korisne informacije. Jako su otvoreni i zainteresirani za učenje japanskog. Pored studenata iz Pule imamo one koji su došli iz Rovinja, Labina, ali i Šibenika, Matulja, Varaždina, Preloga, Požege, Marije Bistrice. Imamo i starije polaznike koji su već nekoliko godina tako nešto željeli studirati, ali nisu imali prilike. Imamo studenticu iz Vodnjana koja je bila počela studirati u Ljubljani i sada je s nama, sretna da joj se otvorila ta mogućnost. Petero-šestero studenata već su bili sami počeli učiti japanski. Miješana je grupa, ali će se to brzo ujednačiti. Najviše ih je izabralo jednopredmetni studij, mada je moje iskustvo da su ipak najbolje kombinacije, jer onda stekneš stručnost iz japanskog jezika, ali i nekog drugog područja, kaže docentica Srdanović.

Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu već deset godina se uči japanski jezik, ali kao tzv. slobodni studij za koji se dobiju određeni ECTS bodovi. Studenti koji budu završili pulski studij dobit će zvanje prvostupnika japanskog jezika i kulture. Cilj je, naravno, jednog dana otvoriti i diplomski studij japanologije u Puli, ali do tada pulski studenti mogu nastaviti školovanje na ljubljanskom ili nekom drugom sveučilištu koje nudi drugi stupanj japanoloških studija. Specifičnost pulskog studija je usmjerenost gospodarstvu i turizmu – među izbornim kolegijima je i japanski jezik u turizmu – što je zaista potreba jer se osjeća nedostatak turističkih vodiča za sve brojnije japanske turiste u čitavoj Hrvatskoj i šire u balkanskoj regiji.Kao izborni kolegij na raspolaganju je svim studentima pulskog Sveučilišta i već ga pohađa 20-ak redovitih studenata s turizma, ekonomije, informatike, različitih smjerova na Filozofskom fakultetu. Japanska fondacija donirala je Filozofskom fakultetu knjige, udžbenike i nešto audio-vizualne građe za početak studija u vrijednosti od oko tisuću i pol eura. Određenu literaturu ustupit će im i docentica Srdanović, a poštom iz Japana udžbenike na dar šalje i njezina mentorica, počasna profesorica tokijskog tehnološkog sveučilišta Kikuko Nishina.

Što se kadra tiče, doc. Srdanović predavat će japanski jezik i nekoliko predmeta vezanih uz lingvistiku i leksikografiju. Iz Ljubljane dolazi više stručnjaka s Odsjeka za azijske studije na tamošnjem Filozofskom fakultetu: japanolog red. prof. dr. sc. Andrej Bekeš, sinolozi dr. sc. Jana Rošker, dr. sc. Mitja Saje i asistentica dr. sc. Maja Veselić, nekoliko mlađih japanologa, antropologinja docentica dr. Nataša Visočnik, sociolog asistent dr. Luka Culiberg koji jako dobro poznaje povijest Japana, pa dr. sc. Chikako Shigemori Bučar, lingvistkinja i prevoditeljica.

Dajući podršku i novom studiju, u Puli je krajem rujna održan Dan japanske kulture. Uz podršku japanskog veleposlanstva u Hrvatskoj, Japanske fondacije i pulskog Sveučilišta, gošće iz Japana održale su nekoliko prezentacija, pokazavši načine odijevanja kimona, zamatanja darova uz pomoć dekorativne marame furoshiki, izradu origamija, ceremoniju čaja i druge zanimljivosti. Prisustvovao je i japanski veleposlanik Keiji Ide, a doc. Irena Srdanović, organizatorica ovog kulturnog događaja, prevođenjem s japanskog jezika približila je brojnoj publici kulturu ove daleke zemlje.

Jezik, kultura, strip

– Uključili su se i profesori s pulskog Sveučilišta, lingvisti, povjesničari i teoretičari književnosti; neki se i privatno bave japanskim jezikom, kulturom, stripom pa će to biti zanimljivi kolegiji. Profesor Grbić predaje svjetsku književnost, a s obzirom da poznaje sanskrit i indijsku kulturu, održat će predavanja o Aziji. U nastavu smo uključili i izvornog govornika japanskog jezika mag. Nao Matsuna koji živi i radi u Puli, kaže docentica Irena Srdanović.Docentica Irena Srdanović, rodom iz Grocke kod Beograda, diplomski studij japanskog jezika i književnosti završila je na Filološkom fakultetu u Beogradu, zatim magistrirala u Ljubljani pa doktorirala u Tokiju. Pet godina živjela je u Japanu, radila u tvrtki, bavila se svojim doktoratom, na Nacionalnom institutu za japanski jezik i lingvistiku sudjelovala u izradi materijala za učenje japanskog jezika. U Tokiju je rodila i jedno od svoje dvoje djece, a od 2009. godine živi s obitelji u Puli. U Puli je bio presudan susret s prof. Pliško.

– Irena se bavi korpusnom lingvistikom, a ja hrvatskom dijalektologijom. Prije par godina radile smo na prijavi zajedničkog znanstvenog projekta. Prošle akademske godine Irena je došla s idejom o pokretanju studija japanskog jezika. Tada sam bila prodekanica za nastavu i krenuli smo u to. Godinu dana je u ovom kabinetu pripremala opširan elaborat. Prvo smo tražili mišljenje uže i šire zajednice, smatraju li korisnim izvođenje ovoga studijskoga programa, kolika je zapošljivost kadra. Svi su nam dali pozitivnu ocjenu i podršku: Grad Pula, Županija, Gospodarska komora, županijska Turistička zajednica, turističke agencije, priča prof. Pliško.

Irena Srdanović je fascinirana koliko je Japan visokoorganizirano društvo.– Mnogobrojni su i da bi funkcionirali, morali su biti organizirani. Modeli organiziranosti su sigurno nešto što bismo mogli naučiti od njih za bolje funkcioniranje našeg društva. S druge strane, naiđe se na situacije kad te uređenost i dosljednost ograničavaju. Osim toga, jako im je bitno da pruže visoku dozu sigurnosti građanima, djeci, zaposlenicima. Recimo, u vrtićima su stalno zaposlene medicinske sestre, a liječnici dolaze jednom mjesečno. Doktori redovito posjećuju i zaposlenike u tvrtkama, tehničari provjeravaju jesu li, na primjer, ormari dobro pričvršćeni za zidove. Jednom godišnje u svim ustanovama imaju organizirane vježbe u slučaju potresa. Doživjela sam simulaciju trešnje od šest stupnjeva u okviru jedne takve vježbe na sveučilištu. U Japanu sam naviknula na tu veliku brigu o sigurnosti pa mi je povratak kući bio pravi kontrakulturni šok, kaže mlada japanologinja.Pamti kad je svoje dijete na jednom našem aerodromu presvlačila na za to predviđenom stolu, iznad glave mu je bila utičnica iz koje su virile žice. To je u Japanu, kaže, nezamislivo. Ili kad su se u jednom našem parku, koji bi u Japanu vjerojatno odmah zatvorili i preuredili zbog mogućnosti ozljeđivanja, djeca redovito penjala na drvo. Prvo joj je to bilo jako zanimljivo, pomislila je vidi, kako je to lijepo, slobodan način igre koji se rijetko može vidjeti barem u većim gradovima u Japanu. Onda su ta ista djeca počela nositi razne stvari na drvo, pravili su kućicu. Mislila je ooo, kako je to kreativno, kako ta nepretjerana organiziranost i doza nesigurnosti potiču kreaciju i samostalnost u djece. Međutim, na kraju se drvo srušilo! Treba naći pravi omjer sigurnosti, organiziranosti, slobode i kreativnosti.

Fascinantna učtivost

Jako smo eurocentrični, japanska kultura još uvijek nam je potpuno nepoznata, svodi se na stereotipe i predrasude. Evo iz prve ruke kako je taj Daleki istok doživjela Irena Srdanović koja je u Tokiju živjela pet godina.

– Jako je zanimljivo učiti japanski jezik i kulturu zato što vam se otvori potpuno novi pogled, bolje upoznate druge, ali i sebe i svoju kulturu. Velika su gospodarska sila, njihova je kultura neobična kombinacija tradicije i modernosti i novih tehnologija. Puno je toga što od njih možemo naučiti. Trebamo se čuvati stereotipa. Mi imamo neke ideje o njima koje djelomično drže vodu, ali ih treba upoznati i izvan toga. Naravno da u svemu ima kontradikcija. Ja sam, recimo, fascinirana razinom učtivosti u japanskom jeziku i društvu, koliko su u stanju uvažavati osobe u svom okruženju, a s druge strane, u nekim je situacijama jako izražen hijerarhijski odnos između nadređenog i onih ispod koji često moraju malo više toga potrpjeti. To je i pozitivna i negativna strana iste situacije. Na samom početku jako me iznenađivalo kad bih se s nekim slučajno sudarila u prolazu na užurbanim željezničkim stanicama, ta bi mi se osoba ispričavala bez obzira na to jesam li ja na nju naletjela. Japanci se u nekim situacijama ispričavaju i kada bismo mi uistinu zahvalili. Razina učtivosti i uvažavanja drugih koja je prisutna i u jeziku i u društvu me najviše oduševljava, priča doc. Srdanović.