Hrvatska odvjetnička komora tvrdi kako odvjetnička djelatnost ne predstavlja gospodarsku djelatnost i ne može biti podvrgnuta tržišnim zakonitostima
Pregledom objavljenih sklopljenih ugovora za usluge pravne pomoći i savjetovanja dobili smo nekoliko primjera iz svakodnevice, koji govore kako ovaj posao funkcionira. U posljednjih par tjedana, primjerice, Hrvatske vode sklopile su nekoliko takvih ugovora. S odvjetnikom Igorom Arlovićem sklopljen je ugovor od 225 tisuća kuna, a spomenuti je ujedno bio jedini ponuditelj.
Da bi prostora za nadmetanje itekako bilo upozorava nas odvjetnik koji je želio ostati neimenovan, a koji napominje da odvjetnici mogu dati ponudu do 50 posto nižu od one što je potpisuje odvjetnička tarifa.
– Imamo odvjetničke tarife, ali ponudu možemo prilagođavati na način da nam je dopušteno ići do 50 posto niže od cijena propisanih tarifom, kaže naš sugovornik. Bez obzira na to, odvjetnička djelatnost – kako se to lijepo kaže u mišljenju Odvjetničke komore – »ne predstavlja gospodarsku djelatnost i ne može zbog svojih specifičnosti biti podvrgnuta tržišnim zakonitostima«.
S odvjetničkim društvo Kardum i partneri Hrvatske vode sklopile su ugovor od 540 tisuća kuna, također bez pregovora s drugim ponuditeljima. S Odvjetničkim uredom Dražena Jerkovića sklopljen je ugovor od 225 tisuća kuna, a ponuda ovog ureda bila je ujedno i jedina ponuda. Hrvatske vode pitali smo: »Zašto pri nabavi odvjetničkih usluga nije prikupljeno više ponuda, među kojima bi se birala najpovoljnija ponuda?« te »Zašto su ugovoreni poslovi s navedenim odvjetničkim uredima, odnosno odvjetnicima te kako su navedeni odvjetnički uredi i odvjetnici odabrani za suradnju?«.
U odgovoru Hrvatskih voda navedeno je da prema aktualnom Zakonu o javnoj nabavi naručitelji za nabavu određenih pravnih usluga »nisu obvezni objaviti zahtjev za prikupljanje ponuda na internetskim stranicama«, da se »zahtjev za prikupljanje ponuda za pravne usluge može uputiti i samo jednom odvjetniku«.
– Posebno napominjemo da prilikom nabave pravnih usluga naručitelji na opisani način smiju nabavljati samo usluge koje odvjetnici kao oblike pravne pomoći pružaju temeljem Zakona o odvjetništvu, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. U pitanju je davanje pravnih savjeta i mišljenja, sastavljanje isprava, sastavljanje tužbi, žalbi prijedloga, zahtjeva, molbi, izvanrednih pravnih lijekova i drugih podnesaka te zastupanje stranaka, stoji u odgovoru Hrvatskih voda.
Bolja ponuda
Također, iz Hrvatskih voda poslali su nam i izvadak iz Mišljenja Ministarstva gospodarstva objavljenog u travnju ove godine, koji glasi: »Mišljenje je Hrvatske odvjetničke komore da odvjetnička djelatnost ne predstavlja gospodarsku djelatnost i ne može zbog svojih specifičnosti biti podvrgnuta tržišnim zakonitostima, te da specifična pravila struke položaj odvjetništva čini bitno drugačijim od položaja gospodarskih djelatnosti na tržištu, čime se ono izdvaja od pravila koja vladaju u gospodarstvu u kojem je profit, uz poštivanje ustavnih načela i prava, osnovni cilj.«
Još jedan primjer iz prakse tiče se Sveučilišta u Zagrebu, koje je na internet stranici za javne nabave objavilo »prethodnu obavijest o namjeri sklapanja ugovora«, iz koje je razvidno da za posao pravnih usluga u rješavanju imovinsko-pravnog statusa nekretnina Sveučilište kani angažirati Odvjetnički ured Vesne Škare Ožbolt. Pred sobom je Sveučilište imalo samo jednu zaprimljenu ponudu, a kao kriterij odabira navedena je – najniža cijena ponude. Zakonski okvir ne ostavlja prostora propitivanju zbog čega je baš Odvjetnički ured Vesne Škare Ožbolt bio najpogodniji za ovaj posao, odnosno bi li sveučilište moglo dobiti bolju ponudu od nekog drugog odvjetničkog ureda ili odvjetnika. Naprosto, Zakon o javnoj nabavi kaže da se odvjetnici ne moraju nadmetati.
